Za mnoge je poslednje kolo ABA lige završeno u subotu negde oko pola deset uveče, kad je okončan derbi Crvena zvezda.Partizan. Medjutim, regionalni ligaši igrali su važne utakmice i posle toga, poslednju u ponedeljak u dvorani “Leon Štukelj” gde su se sastali Krka i čačanski Borac. Gosti su odneli važnu pobedu (74-94) koja im daje nadu da mogu izbeći plej-aut sa drugoplasiranim timom iz ABA 2 lige.
Ipak, sve oči bile su uprte u derbi koji je bio tačno onakav kakav se mogao i očekivati. Crvena zvezda je rutinski pobedila (73-64), Partizan je bio nemoćan i utopio se u seriju poraza iz koje kao da ne vidi izlaz (sedam vezanih u ABA ligi). Pobednik je odlučen lako i nekako neprimetno. Crveno-beli su u drugoj četvrtini malo – ne mnogo – stegli odbranu, a to je bilo i previše za Partizanove igrače. Pogubili su se, igra im se potpuno raspala, a stekao sam utisak da su se igrači Zvezde čak iznenadili tako lakom predajom protivnika. Ukratko, derbi nije ličio ni na šta, i bolje je što nije bilo publike u dvorani jer ne bi imala u čemu da uživa.
Zvezda se skoncentrisala na samo dve stvari: na regionalnu ligu, i na Džordana Lojda. Od Evrolige su digli ruke još odavno, ostalo im je da kroz ABA ligu izbore još jednu pozivnicu za najelitnije kontinentalno takmičenje, a što se igre tiče – tu se skoro ništa ne može dogoditi bez Lojdovog pečata. On se traži u svakom napadu, on završava akcije, on pogadja i greši, svi ostali najpre pogledaju gde je Lojd, pa ako baš nikako ne mogu njemu da doture loptu onda se odvaže na šut. To je alibi-igra koja može doneti rezultat na kratke staze, ali na duge – nikako. Ne mogu Kuzmić, Noko i Jagodić Kuridža da promašuju onoliko zicera, ne mogu Dobrić, Davidovac i Rit da ispaljuju onoliko promašenih trojki, niti mogu Lazić i Uskoković da prave onoliko faulova a da to sve pokrije Lojd svojim poenima. Nekad izradjenim, najčešće “izmišljenim” koševima.
Eto, imam reči kritike na račun pobednika derbija, pa se može samo pretpostaviti šta mislim o poraženom timu. Partizan mi najviše liči na djaka koji naredja nekoliko jedinica, i umesto da sedne i da uči, kaže – e, ‘ajde baš da vidim koliko mi jedinica mogu dati! A mogu mnogo.
Jedina srećna okolnost za crno-bele je što nema publike. Da je ima teško da bi se tako lako provukli posle svih padova koje su imali ove sezone. Pamtim kad je cela hala “Pionir” godinama skandirala Djuriću i Zečeviću, u to vreme čelnicima fudbalskog kluba, i to najpogrdnije reči. Mogu zamisliti šta bi ove sezone skandirali upravi košarkaškog kluba. S punim pravom, jer onaj ko je terao Trinkijerija, Gordića i Miler-Mekintajera, a doveo Filipovskog i Perkinsa, pokazao je ne samo da nema pojma o košarci, nego i da mrzi Partizan. Možda je ovo prejako rečeno, ali zaista tako mislim.
Zvezdi predstoji borba za poziciju broj 1 u plej-ofu, a Partizanu da izbegne baraž za ABA 2. Kad sam prvi put pomenuo ovakav rasplet, što se Partizana tiče, javili su se brojni komentari koji su me proglasili za apsolutnu košarkašku neznalicu i osobu koja je zalutala u novinarstvo. Možda su i u pravu, ali ja i dalje mislim da je sa ovakvim timom i pristupom igru nekadašnji šampion Evrope bliži borbi za opstanak nego mestu u sredini tabele. A rivali u toj borbi biće mu, pored već pomenutog čačanskog Borca, i Zadar, Krka i Split (svi sa po jednom pobedom manje od Partizana), kao i FMP i Cibona (isti broj poraza kao crno-beli, po sedam). Biće to neizvesnih i interesantnih pet kola, koliko je ostalo do završetka regularnog dela regionalne lige.
Photo: ABA