Kasno buđenje Partizana, kratak dah Mege, predaja Mornara – to su karakteristike 24. kola regionalne košarkaške lige. Po lošem starom običaju i korona je umešala svoje prste, pa je odložen derbi Cedevita Olimpija-Crvena zvezda.
Najpre o Mornaru. Posle poraza od FMP-a ekipa iz Bara ima 6 izgubljenih utakmica, i praktično se oprostila od plej-ofa. To je posle meča u Železniku priznao i njihov trener Mihailo Pavićević: “Što se nas tiče, prvenstvo je za Mornar završeno. Do kraja ćemo razigravati mlade igrače”.
Ostala su samo četiri tima koji će u plej-of, taman toliko mesta i ima, a o njihovom poretku će odlučiti poslednja dva kola, kao i zaostale utakmice. To su Crvena zvezda i Budućnost, sa skorom 18-3, Igokea koja je na 19-4 i Cedevita Olimpija (16-4). Svi ostali mogu da “razigravaju mlade igrače”. Naravno, ukoliko ih imaju.
Možda bi stvari oko poretka pred plej-of dobile dramatičniji tok da je Mega izdržala onako kako je počela meč u Podgorici. Posle prve četvrtine imala je pet poena prednosti, a trener Budućnosti, i doskorašnji kouč Mege, Dejan Milojević nije imao rešenja za Filipa Petruševa. Na kraju je digao ruke od momka koji je do pre godinu dana studirao i igrao na Univerzitetu Gonzaga (finalista ovogodišnjeg F4 NCAA lige). Petrušev je postigao svoju normu od 28 poena i 10 skokova, ali Milojević se okrenuo bekovima u svom timu. A oni su mu uzvratili sjajnom partijom, pre svega Nikola Ivanović (20 poena, indeks 31). Njemu uz bok Petar Popović i Džastin Kobs – dovoljno da domaćin slavi i približi se prvoj poziciji pred doigravanje.
Borba za plej-of bila bi neuporedivo zanimljivija da se u nju uključio i Partizan. Međutim, crno-beli ostavljaju iza sebe jednu od najslabijih sezona koje pamte, a ništa im neće biti lakše posle pobede nad Krkom. Da su krenuli sa pobedama u decembru možda bi još i imali neke šanse, ovako – ostaje im da se nadaju da je novi sportski direktor Zoran Savić čudotvorac koji će ih vratiti u vrh sledeće sezone. Termin “sledeća sezona” nekako mi zvuči i poznato, i otrcano, ali šta da radim kad ne postoji neki adekvatniji.
A nekako iz prikrajka prikrala se Igokea. Možda i najinteresantniji tim u celoj ABA ligi. Trenutno je na prvom mestu sa skorom 19-4, ali imam jedno pitanje: znate li nekog igrača Igokee? Sumnjam…
Ekipa iz Laktaša ima u sastavu ukupno četiri domaća igrača, sa pasošem Bosne i Hercegovine: Edin Atić, Stefan Simanić, Dušan Talić i Kosta Kondić. U poslednjoj utakmici ABA lige, u pobedi protiv Cibone (88-80), ova četvorka je učestvovala sa ukupno 11 poena. Što se Amerikanaca tiče, u timu su takođe četvorica: Stiven Grej, Entoni Klemons, Antabija Voler i Džeki Karmajkl. Priznaćete, nisu to imena koja uteruju strah u kosti. Grej je došao iz Peristerija, Klemons iz Monaka, Voler iz Mornara a Karmajkl iz Burga. Nijedan iz Evrolige. Ostatak tima su srpski igrači – Dalibor Ilić, Stefan Fundić, Milan Vulić, Nikola Jovanović, Marko Jošilo i Stefan Pot. Od svih njih samo je Ilić zaigrao za reprezentaciju Srbije, i to u FIBA prozorima kad nisu mogli da nastupe igrači iz NBA, Evrolige i oni koji su bolesni ili povređeni.
Dakle, Igokea ima prilično anoniman sastav, ali njihova snaga nije u imenima. Ne, u nečem drugom je! Igokea je treća po proseku asistencija (18,71) u celoj ABA ligi. Što znači da su tim, da igraju kolektivnu košarku i da slušaju svog trenera Dragana Bajića. U napadu svi skaču, i četvrti su po proseku ofanzivnih skokova po utakmici (9,14), mada nemaju dominantne centre. Trojke pogađaju sa procentom 38,28 – treći u ligi. A po broju izgubljenih lopti su predzadnji, dvanaesti, sa prosečno 12 “turnovera”. Bolji od njih jedino je Mornar…
Slučaj Igokee pokazuje nam da je moguće u jednom malom mestu, kakvi su Laktaši, sa relativno nepoznatim igračima i sa trenerom koji nije nikakva zvezda, napraviti timski uspeh o kakvom ove godine mogu samo da sanjaju jedan Partizan, ili Cibona, Mornar, Mega… Verovatno će Igokeu i posle ovogodišnje sezone mnogi potcenjivati i nazivati drugorazrednim klubom, ali činjenice koje govore suprotno su neumoljive.
Photo: ABA