Pored pobede i novčane nagrade koja ide uz svaku pobedu, Crvena zvezda je u Valensiji definitivno dobila, rekao bih, još jednog košarkaša: Dejana Davidovca. Možda je u ovom trenutku prehrabro prognozirati, ali čini se da je reč o nebrušenom dijamantu koji će u narednom periodu pod dirigentskom palicom trenera Dušana Alimpijevića dobiti formu od koje če koristi imati i Zvezda, i naša košarka. Nadam se da ne grešim sa tvrdnjom da će ovaj momak ostvariti veliku karijeru.
Dejan Davidovac je, pre svega, izuzetno skroman mladić, polivalentan košarkaš koji može da igra na nekoliko pozicija. Uvek je spreman da bez pogovora izvršava sve zamisli trenera Alimpijevića, kao na primer u Valensiji kao je bio drugi plej uz Ročestija. Njegov potencijal video se u naznakama kada je Crvena zvezda u „Areni“ izgubila meč protiv Baskonije. Jedna od svetlih tačaka u tom porazu bio je upravo bio Davidovac.
Tejlor Ročesti je na toj utakmici je bio izuzetno čuvan, Nikola Radičević – njegova zamena – nije se uklopio pa je Dušan Alimpijević povukao hrabar potez ubacivši mladog Davidovca ne bi li on uspeo da poveže redove. Ne samo da ih je povezao, već je sa njime u igri Zvezda stigla prednost gostiju pa i povela, ali je momak koji je doneo preokret pred sam kraj meča ostao je bez daha. Ušao je ponovo Ročesti, protivnik je sa dve brze trojke pred sam kraj prelomio rezultat i odneo pobedu.
Zvezda je te večeri ipak imala razloga da bude zadovoljna, dobila je igrača pred kojim je mukotrpan rad ali i svetla budućnost. Da ta utakmica protiv Baskonije nije bila slučajnost pokazalo se u narednim mečevima, kako u ABA ligi tako i u istorijskoj pobedi nad Realom u Madridu, posle 44 godine. Davidovac je poput prekaljenih asova koji u svojim rukama imaju stotine takvih mečeva odigrao izuzetno pametno, nateravši protivnika da nad njime prave faulove i izadju iz bonusa a potom „’ladan kao špricer“ od četri slobodna bacanja pogodio tri i to u momentima kada se meč lomio.
U meču sa Valensijom kada Ročesti nije bio u najboljem izdanju, ušao je Davidovac i zajedno sa maestralnim Perom Antićem i Džejmsom Feldinom minus 13, koliko je Valensija imala prednost pet minuta pred kraj meča, pretvorio u Zvezdinu pobedu.
Do ovih trenutaka slave Dejan Davidovac je morao proći dug put. Sve je počelo u Zrenjaninu pre 23 godine, tačnije 17. januara 1995. kada je Dejan došao na svet. Zahvaljujući dedi po majčinoj liniji Božidaru Vukanoviću rano je zavoleo sport i – Zvezdu. Deda je, pored roditelja i brata Bojana, bio najveća podrška kada je počeo da trenira košarku. Svaku pobedu namenio je dedi Božidaru. Zahvaljujući starijem bratu Bojanu, koji je trenirao košarku, Dejan je krenuo njegovim stopama. Prve košarkaške korake napravioje u svojoj osnovnoj školi „Petar Petrović Njegoš“ u Zrenjaninu.
Ozbiljnije je počeo da trenira u KK Uno Grande, kod trenera Rada Prvulova, da bi odatle prešao u Proleter gde su ga trenirali Željko Stajić i Zoran Bajin. Već tada je odskakao od vršnjaka, pokazivao da u njemu postoji potencijal koji nije promakao iskusnom vuku Žarku Vučuroviću. Nekadašnji as beogradskog Radničkog još jednom je „imao nos“ za otkrivanje talenata, na njegov poziv sa 17 godina Dejan prelazi prelazi u KK Vršac.
Na završnici Kupa Radivoja Koraća u Nišu 2015. odličnim partijama skrenuo je pažnju šire javnosti. Prvo je u četvrtfinalu sa 18 poena predvodio svoj tim u pobedi nad Metalcem iz Valjeva, što je bilo prilično iznenadjenje. U polufinalu Vršac je zaustavljen od ekipe Mega Leksa, ali je Davidovac i na tom meču bio odličan pokazavši da je prerastao sredinu i da mora dalje. Na tom meču je postigao 12 poena i imao 6 skokova.Te godine na kraju KLS l Dejan Davidovac je bio izabran u najbolju petorku.
Po završetku KLS, a pred sam početak Superlige, Dejan Davidovac i Dragan Apić 27. marta 2015. potpisuju za Crvenu zvezdu, ali bivaju prosledjeni u FMP na pozajmicu . Već sledećeg dana, 28. marta, Davidovac je imao debi u dresu FMP-a u prvom kolu Superlige protiv Tamiša, gde je sa 10 poena doprineo pobedi svog tima. Strpljivo je trenirao, igrao, čekao svoju šansu… Bilo je i padova i povreda, što je i normalno, ali nikada nije klonuo duhom. Kada je prošle sezone pred početak Superlige na mesto trenera u FMP-u došao Dušan Alimpijević, Dejan Davidovac je prosto eksplodirao i pokazao da je sazreo da se vrati u Zvezdu.
Prelaskom Dušana Alimpijevića iz FMP-a u Zvezdu bila je još jedna povoljnost za Davidovca jer je upravo pod dirigentskom palicom mladog trenera odigrao najbolje do tada.
Dejan je marljivo trenirao i čekao svojih pet minuta. Debitovao je za Zvezdu u 5. kolu ABA lige u Zagrebu protiv Cedevite, i postigao prva tri poena. Usledile su sve bolje i bolje partije, a najveće priznanje bile su ovacije koje je dobio od Zvezdinih navijača na utakmici sa Igokeom kada ga je trener Alimpijević pred sam kraj meča izveo iz igre.
Navijači su dobili novog ljubimca. Još uvek je samo David(ovac) među košarkaškim golijatima, ali nije daleko vreme u kome će današnji „mali David“ biti Golijat među obručima.
Photo: ABA