Daba: Saša Obradović od Zvezde do Zvezde
- June 4, 2020
- 0 comments
- Žarko Dapčević Daba
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Poslednjih dana ime Saše Obradovića dospelo je u žižu javnosti. On je i sam potvrdio da je u pregovorima da postane novi trener Crvene zvezde.
Nekadašnji as ovog kluba, a odavno uspešni trener, sportski gen povukao je na majku Slađanu koja je bila profesorka fizičkog vaspitanja. Saša je uz nju od malih nogu pokazao sklonost i talenat ka sportu. Mamin kolega uočio je je njegove motoričke sposobnosti, pa je predložio da počne da se bavi atletikom. Aleksandar Saša Obradović – o njemu je reč – pokušao je sa skokom udalj i skokom uvis, bavljenje atletikom trajalo je godinu dana kada je ovaj sport zamenio – fudbalom.
Pošto je cela porodica bila navijački opredeljena za crveno bele boje nekako je normalno bilo da Saša počne da trenira fudbal na Marakani. U isto vreme prijavljivalo se još dosta dece, neko blic testiranje kao trener odradio je legendarni Vladimir Petrović Pižon. Saša nije uspeo da se izbori za svoje mesto na travnatom terenu.
Dok je išao u Osnovnu školu „Dositej Obradović“ nastavnik fizičkog vaspitanja Pera Hrkić uočio je da Saša ima talenta za igru pod koševima, pa ga je usmerio ka ovom sportu, ali košarka je bila na “listi čekanja“. Kada je došla na red, Saša je uz pomoć svog nastavnika Hrkića otišao u Radnički sa Crvenog krsta.
Do Zvezde preko Radničkog i BASK-a
U Radničkom se nije dugo zadržao, prešao je u BASK, klub sa beogradske Careve ćuprije. Tamo je je proveo dve godine, a onda je na red došla Crvena zvezda. Iako ga je Partizan prvi zvao, za njega dileme nije bilo – ljubav prema klubu je odlučila na koju će stranu Malog Kalemegdana.
Prošao je sve kategorije Zvezde. U kadetima ga je trenirao Kosta Jankov, potom mu je u juniorima trener bio Goran Maljković Finac, koji je imao možda i ključnu ulogu u razvoju mladog Obradovića. Tada je Saša igrao na dvojnu licencu, za Zvezdu i za Grocku, i to mu je, uz naporan rad, veoma pomoglo. Ponekad je odradjivao i po tri treninga dnevno, ništa mu nije bilo teško. Kao plod velikog rada i upornosti usledila je nagrada za uloženi trud. U prilog mu je išla i činjenica da je u prvom razredu srednje ekonomske škole izrastao čitavih 25 centimetara, što je za košarku bilo veoma značajno..
Za prvi tim Zvezde debitovao je u prvenstvu Jugoslavije u sezoni 1987/88 u 11. kolu protiv Zadra u Jazinama. Tada je postigao dva poena, svoje prve u seniorskoj konkurenciji. Šansu u prvom timu pružio mu je trener Vlade Đurović.
Kada je na klupu crveno-belih seo Zoran Moke Slavnić, Sale Obradović dobio je veću minutažu. Iz tog perioda pamte se oni pobedonosni poeni protiv Partizana u sezoni 1988/89 kada je baš on, 20-godišnjak (rođen je 29. januara 1969.) odlučio pobednika u poslednjim sekundama meča. Posle Moke Slavnića radio je jednu sezonu i sa Duletom Vujoševićem, koji je tada trenirao Crvenu zvezdu. Pravu igračku eksploziju doživeo je u sezoni 1992/93 kada je zajedno sa Nešom Ilićem i Aleksandrom Trifunovićem bio najzaslužniji što se titula prvaka Jugoslavije vratila na Mali Kalemegdan. Te sezone je bio proglašen za MVP plej-ofa.
Kup Koraća sa Albom
Nakon te sezone odlazi u Limož kod Bože Maljkovića, ali tamo se zadržao samo nekoliko meseci. Povrede su uticale da Obradovića zamene NBA igračem Jangom. Saša se vraća u Crvenu zvezdu što mu je bio odličan potez. OKK Beograd je prvi osetio kakvo će pojačaje za Zvezdu biti Obradović. Na toj utakmici dao je 46 poena, što je rekord u njegovoj karijeri. Bio je ključni igrač u odbrani titule šampiona.
Posle 198 nastupa i 1.994 poena ponovo je došlo vreme za rastanak. Nakon sjajne sezone u Zvezdi odlazi u Nemačku, u Albu iz Berlina kod Svetislava Karija Pešića. Sa Albom u sezoni 1994/95 osvaja Kup Radivoja Koraća,u finalu je pobeđen italijanski Stefanel. U prvom meču, koji je odigran u Milanu, Saša je postigao 34 poena, ali utakmica je završena nerešenim rezultatom 87-87. U revanš meču, u Berlinu, Alba je pobedila 85-79 i kao prvi nemački tim osvajila neki evropski trofej. U Albi je Obradović proveo tri sezone, i našao se na osmom mestu liste strelaca kada su strani igrači u pitanju u nemačkom šampionatu. Sa Albom je osvojio duplu krunu u sezoni 1996/97, prvenstvo i Kup Nemačke.
U 1997. prelazi iz Albe u Virtus iz Rima. Tamo je proveo dve sezone, u prvoj je bio najbolji asistent i drugi strelac tima, a u drugoj bio je prvi strelac svoga Virtusa.
Nakon dve godine u Rimu još jednom se vratio u Crvenu zvezdu, ali je zbog povrede propustio skoro celu sezonu. Odigrao je samo jedan meč. Sledi prelazak u Budućnost iz Podgorice. I tamo su ga mučile povrede, a poremetila ga je i smrt oca za koga je bio veoma vezan.
Trenerski gen
Nakon epizode u dresu Budućnosti, Saša Obradović se na poziv Karija Pešića vraća u Nemačku, ovoga puta u ekipu Kelna. Odigrao je tamo četiri sezone, i sa ovom ekipom osvojio dva Kupa Nemačke. Godine 2005. završio je karijeru i postaje trener Kelna. Uz pomoć Draška Prodanovića pravi svoje prve trenerske korake. Već u svojoj debitantskoj sezoni 2005/06 sa Kelnom, kao najmlađim timomu Bundes lige, osvaja prvenstvo Nemačke. Jedini je u toj zemlji koji je kao igrač i trener istog tima osvojio prvenstvo i kup.
U Kelnu je bio sve do 2008. kada prelazi u Ukrajinu, gde je postao trener Kijeva. Iako je zbog finansijskih problema, u koje je klub upao na pola sezone, ostao bez pola tima, sa podmladjenom ekipom zauzeo je četvrto mesto u prvenstvu, a plasirao se i u četvrtfinale Čelindž kupa.
Nakon Kijeva odlazi u Turov iz Poljske, ali se tamo kratko zadržao. Posle Turova preuzima ekipu Donjecka. U drugoj sezoni vođenja ovog tima osvaja prvenstvo Ukrajine, i to je bila prva titula Donjecka u njegovoj istoriji. U Kupu ULEB Donjeck je došao do četvrtfinala.
U Nemačku se Saša vratio 2012, postaje trener Albe i sa ovim timom je osvojio tri Kupa Nemačke – 2013, 2014 i 2016. godine. Proglašen je i najboljim trenerom u Nemačkoj 2015.
Nova etapa 2016. bila je Rusija. Vodio je ekipu Lokomotive iz Kubanja, i sa ovim timom je osvojio Kup Rusije 2018. Izabran je i za trenera godine u Evrokupu.
Posle Lokomotive prelazi u Monako, gde je i danas.
Kao igrač bio je i član zlatne generacije Jugoslavije koja je nakon raspada one stare zemlje i skidanja sankcija gospodarila Evropom. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je tri zlatne medalje na evropskim prvenstvima – 1995, 1997. i 2001, kao i zlato na Svetskom prvenstvu 1998. i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1996, zatim bronzanu na Evropskom prvenstvu 1999 … Za reprezentaciju je zabeležio 116 nastupa.
Povrede su ga sputale da osvoji još više trofeja, ali nema razloga da bude nezadovoljan karijerom. Tamo gde je stao kao igrač nastavlja kao trener, jedan od najboljih stručnjaka srednje generacije i još jedan „odlikaš“ iz čuvene srpske trenerske škole.
Photo: MN press, printscreen