Lejkersi izgleda, na moju žalost, osvajaju 17. titulu (makar i sa zvjezdicom) na mišiće LeBrona uz njegove žalopojke sudijama nakon svakog dosuđenog faula i osuđivačke poglede prema saigračima nakon svake njihove greške. Ali u tragičnoj godini kad je otišao Kobi Brajant tako je možda moralo i biti.

Kako se približavamo predsjedničkim izborima ogoman dio američke populacije se zanima sve manje za NBA – ako je vjerovati TV rejtinzima i onome o čemu ljudi, barem ovdje u Nju Džersiju, svakodnevno razgovaraju. Mada nepopravljivi bolesnici kao ja religiozno prate košarku kao i dosad, i uz to i entuzijastično treniraju lokalne desetogodišnje klince bez nekog velikog finansijskog ćara, stvari se osjetno mijenjaju. Čim staratelji “mojih” deset klinaca ostave zamaskiranu djecu u dvorani na sat i po, odmah nakon odmaskiravanja djece pohitaju natrag kućama da gledaju Foks Njuz, a (nešto manje) i CNN ili MSNBC.

NBA TV rejtinzi su na najnižem nivou u zadnjih 26 godina otkad liga studiozno prati TV gledanost. Utakmice finalne serije u prosjeku gleda skoro upola manje ljudi nego prethodnih godina, a politika u izbornoj godini dominira. Zadrti republikanci, s kojima u zadnje vrijeme dolazim u dodir, NBA utakmice nikako ni ne gledaju, i to mi redovno daju do znanja vjerujući valjda da sam kao neko s istočnoevropskim akcentom politički na suprotnoj strani. Otac jednog od klinaca koji svog sina dovozi u ogromnom novom kadilak eskalejedu na moju napomenu da počinjemo i završavamo naredni trening 15 minuta ranije da bi djeca stigla na početak LAL-Majami utakmice, s vidljivom dozom prezira u očima mi glasno reče: “NBA? It must still be a thing in China (mora da je NBA još popularna u Kini)!?.” A uvijek veseli deda drugog klinca me malo zatim prstom odvede u stranu i kroz masku reče: “Mi ne gledamo. NBA zvijezde mora da ne znaju da primaju ček i zbog starog (i bijelog, prim. aut.) čovjeka kao što sam ja?”. Takav anti-NBA senzibilitet u suburbanom bijelom Tramp-kantriju nije iznenađujući, ako ništa zbog toga jer se Trampova baza u kojoj on provodi dosta vremena igrajući golf nalazi na tek desetak minuta vožnje udaljenosti – u susjednom Bedminsteru. Izljevi podrške aktuelnom predsjedniku su u potpunoj suprotnosti sa razmišljanjem urbanijeg (i u prosjeku siromašnijeg) stanovništva čiji glasovi u ovoj saveznoj državi uvijek pretegnu na stranu demokrata. Barem što se tiče predsjedničkih izbora.

U susjednoj “swing” državi Pensilvaniji trenutno je na sceni ogromna predizborna mobilizacija populacije u urbanim centrima u kojoj svesrdno učestvuje i NBA da bi što većom izlaznošću na izbore svih 20 glasova elektora u izbornom kolegiju Pensilvanije, od 270 ukupno koliko je potrebno za pobjedu na izborima, prevagnuli na stranu Bajdena.

NBA finalna serija se “sukobi” na TV-u u ovom neobičnom jesenjem terminu sa ostalim pro-sportovima, ali je sigurno da i politizacija lige, sa naglaskom na socijalnu pravdu, uveliko pridonosi smanjenju gledanosti. Što najviše utiče na osjetno smanjene budućih prihoda lige od reklama i TV prava. Prepirke dva politička tabora oko načina na koji bi se trebalo omogućiti glasanje u pandemijskim uslovima, univerzalnim poštanskim putem koji bi donio prevagu Bajdenu, ili zabranom takvog načina glasanja koje bi išlo u prilog Trampu, postaju sve žučnije. Kontroverza sa Trampovom nominacijom za popunjavanje upražnjenog mjesta jednog od sudija Vrhovnog suda, koja će ovu polugu vlasti napraviti konzervativno-republikanskom za narednih nekoliko decenija, samo dolijeva ulje na rasplamsanu vatru. U sinošnjoj debati ultra-desničara potpredsjednika Pensa i kandidatkinje za VP poziciju ultra-ljevičarke Heris, implicintne i eksplicitne razlike u svjetonazorima su međusobnim optužbama još jednom u punoj snazi izašle na vidjelo i dokazale nepremostive razlike u stavovima dvije sučeljene političke opcije. Doduše u mirnijem tonu u poređenju sa prvom debatom Trampa i Bajdena.

Što se NBA košarke tiče, pobjeda Trampa bi mogla dodatno negativno uticati na njen normalan nastavak i mogućnost ponavljanja igračkih bojkota bi vrtoglavo porasla sa svakim novim budućim slučajem policijske brutalnosti. Argumenti u negativnom smislu po košarkašku budućnost postoje i u slučaju promjene vlasti, jer ni vlasnici NBA klubova nisu ujedinjeni, niti na istoj strani političkog spektruma.

Kao ilustrativan primjer, siromašni – relativno govoreći – gazda San Antonija, Piter Holt je politički dijametralno različit od trenerske legende kluba Grega Popovića, a gazde republikanci su prikrivena “tiha manjina” u NBA krugovima i pored ultra-liberalne agende Adama Silvera. Monetarne donacije lokalnim političarima, koje su javne, najbolje pokazuju pravu sliku stvari, ali to ne znači da među NBA gazdama nema i ubijeđenih demokrata. Mark Kjuban, drugi od tri NBA vlasnika u Teksasu – potencijalno veoma bitnoj saveznoj državi koja bi mogla postati presudan tas na ukupnoj izbornoj vagi – se prekjuče otvoreno usprotivio politički motivisanom “GoWokeGoBroke” tvitu teksaškog senatora Teda Kruza. U njemu je republikanac Kruz, aludirajući na trenutne NBA TV rejtinge, spomenuo da po prvi put ne gleda NBA finale, ali i da Kjuban “voli kineske pare više od navijača svog kluba”. Kruz je poznat kao maliciozan svađalac, ali i kao recentni Trampov apologeta, mada je upravo protiv Trampa vodio žestoke duele u republikanskoj kampanji prije četiri godine. S druge strane, Kjuban je od biznismena nekadašnjih blagih političkih aspiracija sa relativno neutralne nezavisne pozicije zadnjih godina otvoreno prešao na stranu Demokrata zbog prirode svog posla, i definitvno se ušančio u Bajdenov tabor u zadnjih pola godine zbog uticaja ‘BLM’ pokreta na NBA. 

Dok Republikanci skidanjem maski guraju svoju agendu za otvaranje biznisa širom Amerike, pospješenu između ostalog i brzim ozdravljenjem Trampa od virusne infekcije, Demokrate nastupaju puno opreznije što se odnosa prema pandemiji tiče. Zatvaranje biznisa u pojedinim dijelovima Njujork Sitija od strane gradonačelnika i guvernera koji su Demokrate, zbog naglog porasta broja zaraženih u zadnjih par dana donijelo je velike nemire i ulične proteste. Biće veoma zanimljivo vidjeti kako će se vrlo moguća pobjeda Demokrata, jer Bajden trenutno ubjedljivo vodi po anketama, odraziti na početak naredne NBA, ali i NCAA sezone, u poređenju sa trenutnim planovima koji su vođeni Trampovim optimističnim, i po mnogima bahatim pristupom borbi protiv virusa.

Mada NBA sezona nije završena neki američki košarkaši, uglavnom oni na marginama nekih NBA rostera, u zadnjih dan-dva su već počeli odlaziti preko bare. Alonzo Trir je iz Niksa već otišao put Turske, Džonaton Simons iz kampa Voriorsa u Kinu, a pregovori između komesara Silvera i NBPA o narednoj sezoni startovali su navodno u optimističnoj atmosferi proteklog vikenda prvim međusobnim sastakom, što bi moglo usporiti potencijalnu skoru lavinu NBA talenta usmjerenu ka Evropi i Kini ako NBA sezona ne počne u januaru kao što je planirano. 

Mada je NBA draft utanačen za 18. novembar, ništa se još ne zna o raspodjeli prihoda kroz Basketball Related Income (BRI) koji najdirektnije utiče na projektovani salari kep. Zbog tog neznanja i nesigurnosti, a i poslovične tajnovitosti u pregovorima, malo ko vjeruje da će potpisivanje slobodnih agenata početi već 1.decembra, kao što Unija igrača priželjkuje, i da će salari kep ostati i blizu 115 miliona dolara, koliko je projektovan da bude u sezoni 20/21. Pregovori dvije strane bi mogli zalutati u ćorsokak i zbog razlika u očekivanjima u vezi sa finansijama i dovesti do novog NBPA štrajka, ali bi se mogli produžiti i zbog potencijalne neizvjesnosti nakon predsjedničkih izbora. Malo ko vjeruje da će stvari proteći sasvim mirno nakon 3.novembra, i da će sve u razjedinjenim američkim državama “leći na rudu” na vrijeme bez obzira na konačan ishod izbora, bilo da to bude ostanak na vlasti Trampa, ili da se desi tranzicija vlasti. Bez revolucionarne najave o odobravanju vakcine protiv koronavirusa, a možda čak i uprkos takvoj pozitivnoj najavi, političke trzavice i otvoreni sukobi i nakon izbora bi mogli potrajati dosta dugo.

Komesar lige Adam Silver je neki dan najavio da, ako nova NBA sezona stvarno počne u januaru kao što je planirano, NBA neće praviti kompromis tempiranjem rasporeda da bi se izbjegao sudar termina sa olimpijskim turnirom u Tokiju krajem jula 2021. To bi značilo da NBA regularna sezona koja bi trajala između 5 i po do 6 mjeseci ne bi završila do kraja juna ili početka jula – pa bi se u najboljem slučaju samo igrači ekipa koje ne uđu u NBA plej-of mogli pojaviti na repu reprezentativnih priprema. Na pamet prvi pada Nikola Jokić, koji gotovo sigurno ne bi igrao u Tokiju u julu ako izabranici Igora Kokoškova bez pomoći NBA igrača izbore mjesto na OI na beogradskom pred-olimpijskom kvalifikacionom turniru. U slučaju da nova NBA sezona ne počne polovinom januara, na MLK day kao što je planirano, i da dodatno zakasni s početkom, ni igrači najslabijih NBA ekipa koje ne uđu u plej-of ne bi bili u mogućnosti da učestvuju na OI, pa bi olimpijski košarkaški turnir opet ličio na SP u Atini ’98 ili na zadnje OI bez NBA igrača u Seulu ’88. 

Kad se stvari kratkoročno usresrede na skoru sudbinu NBA košarke u sprezi sa političkom situacijom, ubjedljiva pobjeda jedne ili druge političke opcije na novembarskim izborima i brza odluka kojim pravcem bi američko društvo u cjelini trebalo da krene bi mogla pozitivno uticati na bezbolan nastavak NBA lige. S druge strane, “tijesna” izborna pobjeda jednih ili drugih, nastavak uličnih nemira i finansijska nefleksibilbost vlasnika NBA franšiza u pregovorima sa NBPA, kao i dalje odmicanje Kine od NBA, bi mogli biti pogubni faktori u već poljuljanom biznis modelu NBA. I to ne samo kratkoročno. Animozitet igrača kao marketinških nosilaca lige prema mogućem iznuđenom ostanku Trampa i naredne četiri godine na vlasti sigurno ne bi bio ništa bezbolniji za ligu od predviđenih pooštrenih mjera protiv koronavirusa, kojih bi se gnušale NBA gazde i koje u svojoj kampanji predlaže Bajden.

U slučaju da u najvećem dijelu naredne 2021.godine uopšte ne budemo gledali NBA, što se vrlo lako može dogoditi – možda bude i nekih pozitivnih stvari. Igrači kao Bogdan i Bjelica, a zašto ne i Gudurić bi na proljeće mogli opet navući crno-žute dresove kod Kokoškova (a možda i crno ili crveno-bele, ko zna?) a nakon toga i plave, pa bi olimpijski košarkaški turnir, ako se OI održe po planu, mogao biti puno zanimljiviji.

Photo: NBA