U svlačionici Seltiksa u Gardenu nakon sinoćnje utakmice bilo je nevjerovatno tiho i svi pogledi su bili upereni ka podu. S razumljivim razlogom. Teška povreda Džejsona Tejtuma na tri minute prije kraja sinoćnje četvrte utakmice u polufinalnoj seriji Istoka, i poraz Seltiksa od Niksa uz drugi ‘ejpron’ u kojem se Seltiksi finansijski nalaze, mogli bi svi skupa novog gazdu i Breda Stivensa izazvati na tektonska pomjeranja u rosteru tima, i imati ko zna kakve druge konsekvence u bliskoj budućnost najtrofejnije NBA franšize. Super-max ugovori dva superstara ali i nekolicine ostalih kao 35-godišnjeg Holideja koji je sinoć tokom utakmice bio nevidljiv uzrokuju ogromnu taksu na luksuz koju će platiti novi vlasnik kluba Bil Čizom.

Aktuelni šampioni su u totalnom košmaru nakon poraza kojim gube 1-3 u seriji i na jedan poraz su od ispadanja, a Bransovi Niksi na jednu pobjedu od njihovog prvog konferencijskog finala u više od četvrt vijeka. Iskusni Al Horford je shvatajući ozbiljnost situacije stao prvi pred novinare u svlačionici, a onda je i Džejlen Braun na podijumu pokušavao izustiti koju rečenicu, ali mu riječi nisu lako izlazile iz usta.
Karmelovi Niksi su i prije 12 godina dotukli Seltikse u doigravanju u prvoj rundi i prouzrokovali kraj ere Pirsa i Garneta, a malo stariji NBA džankiji kao ja sjećaju se i bolnog (barem meni) poraza Seltiksa 1990. u petoj utakmici u starom Boston Gardenu od Juingovih Niksa koji je potvrdio da je i Birdova era gotova. Ovaj sinoćnji poraz Bostona začinjen Tejtumovom povredom bi mogao biti još sudbonosniji jer su Seltiksi organski rasli do osvajanja titule prvaka na plećima svoje dvojice lidera na parketu prevashodno bazirajući svoj rast na zdravlju, izdržljivosti, karakteru i naravno košarkaškom kvalitetu udarnog dvojca.
Sjetio sam se sinoć mog prošlogodišnjeg razgovora sa dosadašnjim glavnim gazdom Seltiksa Vikom Grousbekom, koji sam opisao na ovom našem sajtu, kad sam ga okupanog šampanjcem nakon samog osvajanja titule zapitkivao o budućnosti Seltiksa, o kojem mi je Grousbek s pragmatičnom opreznošću govorio, a da ja nisam imao pojma da će par dana iza toga najaviti da je franšiza na prodaju. Tek da sam sebi potvrdim koliko je sve nepredvidljivo i da dinastije iz 80-ih ili 90-ih zbog finansijskog sistema lige više ne mogu postojati.
Budući da je i zdravlje koljena Džejlena Brauna problematično, a nedavno je imao i lumbalnih problema, kao i da je prije tri godine godine zamalo trejdovan za Durenta, što Bredu Stivensu sigurno nije zaboravio, upitno je koliko je Braun neko s kojim bi se moglo preozbiljno računati u budućnosti. A i koliko je on sam uopšte voljan da pregura narednu sezonu bez Tejtuma kad bi Seltiksi pali iz elite, i ostane dugoročno u Bostonu, mada ima bogat ugovor do ljeta 2029.godine. Holidej isto tako ima predug ugovor koji je bio Stivensova greska sa igračkom opcijom u sezoni 2027/28 i on se trenutno čini kao najslabija karika u lancu.
Utakmica u Gardenu sinoć bila je jedna od onih za dugo pamćenje i zbog mnogo glasnije atmosfere u Gardenu od one u subotu, a i atmosfere na 33. ulici ispred dvorane gdje se skupilo dosta navijača koji nisu imali dovoljno novca za preskupe ulaznice. U toploj noći u kojoj su Mevsi neposredno prije početka utakmice dobili premiju na draft lutriji, prednost Seltiksa je rasla već u drugom dijelu prve četvrtine i držali su je tokom čitavog dijela utakmice do sredine treće četvrtine kad se osjetila nervoza domaćih navijača u dvorani. Izgledalo je da bi ovo mogla biti druga uzastopna rutinska pobjeda Bostona kojom bi se serija izjednačila na 2-2, a Seltiksi bi nakon toga imali veliku prednost u samopouzdanju jer im je šut za tri poena sve do sredine treće četvrtine sinoć bio na 50% uspješnosti.
A onda je sredinom treće četvrtine nastupio preokret. Sjajnom igrom Bransona (39 poena i 12 asistencija) Niksi su prešli u vođstvo i održavali minimalnu prednost sve do kraja treće i dobrim dijelom finalne četvrtine. Baksuzni Tejtum je svo vrijeme igrao odlično i svojim ofanzivnim učinkom (42 poena do povrede) je držao Seltikse u minimalnom zaostatku. Ali igra u odbrani Seltiksa u drugom poluvremenu je bila očajna. Nisu sinoć stizali faulirati Miča Robinsona da bi iznudili njegova slobodna bacanja zbog bonusne situacije, a Branson je sipao iz svih uglova, a i uspješno proigravao svoje saigrače. Nevjerovatno je, barem meni, da Mazula nije ni pokušao staviti Brauna na Bransona kao primarnog čuvara, kao nekog višeg, jačeg i atletski nadmoćnijeg u usporedni sa bekovskim trojcem Seltiksa, kad je već bio odlučio da ga uglavnom ne udvaja. Nego je insistirao da Bransona čuvaju sinoć na obje stane parketa očajni Holidej, u dosta preuzimanja nedovoljno atletski nadareni Pričard, a onda i Vajt kojem u odbrani ništa nije polazilo za rukom, i kojem je u napadu šut doduše ulazio u prvom poluvremenu, ali i potpuno stao u drugom.
U svlačionici Niksa nakon utakmice pravi dernek. A kako i ne bi bio? Mada je Karl Tauns spomenuo koliko mu se žao zbog Tejtumove povrede, a i Branson na konferenciji iza toga.
Desile su se nezaboravne stvari na parketu Gardena u ovoj za Seltikse kobnoj 4. utakmici serije, i sve su prilike da ćemo u finalu Istoka gledati reprizu prošlogodišnjeg duela Indijane i Njujorka iz druge runde plej-ofa.
Zapanjujuće je da su Klivlend sa 64 pobjede ii Boston sa 61 pobjedom u regularnoj sezoni na rubu ponora. Ovakva ispadanja dva tima sa 60 ili više pobjeda ovako rano u plej-ofu nisu još nikad zabilježena u istoriji lige.
Photo: Printscreen