Početna NBADarko Dželetović: Sve dileme Nikole Vučevića

Darko Dželetović: Sve dileme Nikole Vučevića

od Darko Dželetović
29 pregleda

Prava je šteta da Nikola Vučević nije trejdovan prije 14 dana iz Čikaga u neki od timova sa višim aspiracijama od trenutnog ‘rebuilding-a’, ili ‘retooling-a’, kako skori Hol-of-Fejmer Bili Donovan a i GM Arturas Karnišovas mekše opisuju razvaljivanje i nadogradnju rostera slavnog NBA kluba iz vjetrovitog grada. Kako mi Džo Kauli, novinar Čikago San Tajmsa koji prati Bulse i na gostovanjima sinoć reče, pravo je čudo kako su dva već dogovorena trejd-aranžmana u kojima je Vučević trebalo da ode natrag u Kaliforniju propala u posljednji trenutak, pred sami trejd-dedlajn. I da Nikoli nema druge nego da se u jurnjavi za prstenom preseli ovog ljeta bilo gdje drugo jer mu nakon naredne sezone ističe ugovor, pa će i zbog toga biti privlačan mnogim NBA-kontenderima.

Posmatrao sam sinoć Vučevića u Medison Skver Gardenu i u jednom trenutku pri njegovom zagrijavanju samim njegovim kretanjem i siluetom skapirao da je on u svojoj 35-oj godini i već 14. NBA sezoni lakši na nogama i fizički spremniji možda i više nego ikad prije. Pa sam da bih to sam sebi potvrdio upitao o njihovom sudu o Vučeviću i nekoliko poznatih novinara, a i par NBA skauta koji su stajali kraj parketa, i oni su mi svi potvrdili da nisam tek pristrasno – slijep. Statistike koje Vučević ima ove godine (19.2 poena, 10.3 uhvaćenih lopti i 3.4 asistencije po utakmici, uz karijerno za Nikolu daleko najboljih 59.6 posto efektivnog šuta iz igre i uz svom timu neporporcionalni 5.4 win-share indeks) to isto tako potvrđuju. U tempu koji Bili Donovan gura ove godine, a Bulsi su do trejd dedlajna vodili u takozvanoj ‘pace’ timskoj kategoriji, nema mjesta klasičnim teškašima koji usporavaju igru, a Vučević se sasvim fino prilagodio i najvećoj jurnjavi. 

Nikola mi sinoć prije same utakmice reče da sutra, to jest evo danas dok ovo pišem, u Čikago u posjetu podmlatku slijeće njegov otac. Legendarni Boro Vučević – taj Majkl Džordan mog djetinjstva u onom mom prošlom predratnom sarajevskom životu bio je dosta dugo Bosnin najbolji igrač. I to ‘u oba smjera’ početkom 80-ih nakon odlaska Varajića u pečalbu, a onda i nakon Varajinog brzog povratka s Bliskog istoka. Pa čak i sredinom tog sretnog desteljeća, pogotovo kad se u Skenderiji dešavala potpuna smjena generacija. Bio je Boro tih godina reprezentativac Jugoslavije, kao žilav i brzonog čuvao najbolje protivničke strijelce koje ni Mutapčić nije uspio sačuvati, i trajao kao nadasve pouzdan, konzistentan i neuništiv tihi lider tima. Pravi supermen što se otpornosti na povrede tiče. 

I Nikola nije imao nekih ozbiljnih povreda (kuc-kuc u drvo) u karijeri i čini se da bi mogao u NBA igrati još godinama. U Belgiji, u kojoj je Nikola odrastao, njegov otac Boro je igrao je do svoje 44. godine i vjerovatno ranih 2000-ih nije očekivao da će mu sin postati ovakav NBA igrač. Uskoro top 10 svih vremena u NBA double-double kategoriji, i to u mnogo manje odigranih utakmica nego velika većina NBA superstarova ispred a i iza njega. Kao trenutno drugi na listi NBA aktivnih igrača, a vjerovatno jednog dana i prvi – ako Lebron ikad ode u penziju, a Jokić naprasno odluči da mu je dosta svega (gluho bilo) i prerano se posveti konjima – Nikola Vučević u njegovoj drugoj polovini svojih 30-ih jednostavno mora juriti prsten. Sve drugo nema nikakvog smisla.

Niksi i Bulsi su ne tako davno u januaru u Gardenu odigrali jednu od najboljih utakmica ove sezone, na kraju koje je Branson promašio šut za pobjedu Niksa. Nešto slično se ponovilo i sinoć u Gardenu. Ovog puta utakmica je odlučena u produžetku, drama je zbog oslabljenih sastava i nervoze navijača Niksa da njihov tim u ovoj utakmici neočekivano nije dominirao bila i veća, a tragičar je na kraju bio Vučević.

Pri isticanju sinoćnjeg regularnog dijela utakmice Nikolino polaganje iz okreta om za pobjedu Bulsa blokirao je po belaju baš dugoruki Mikel Bridžis koji je ostao uz Nikolu, a slično se desilo i na kraju produžetka. U cajtnotu su Vučeviću tutnuli loptu u ruke, a on je promašio posljednji šut za poravnanje rezultata preko Lendrija Šemeta, pa su Niksi tijesno slavili 113-111.

Nakon odlaska Zeka Lavina iz Čikaga da bi nesuvislom idejom Ranadivea i Meknera u Sakramentu sebični Lavin opet igrao sa još sebičnijim Derozenom, Vučević je ostao usamljeni iskusni igrač iz nes(p)retnog Big-3 pokušaja Karnišovasa, pa Nikoli sigurno nije lako – jer je njegov tim trenutno u fazi ‘nenamjerno-namjernog’ gubljenja utakmica. Onoj u kojoj se i ako je pobjeda veoma blizu, kao sinoć, nedostatak sreće poklopi sa generalnim strijemljenjem ka što više ping-pong loptica nauštrb kratkog pojavljivanja u plej-inu.

Da li bi Vučevic još uvijek narednog ljeta mogao završiti u Voriorsima barem na godinu-dvije, dok se “prozor” nije zatvorio Kariju, Grinu i Batleru – obzirom da Kevon Luni i Trejs Džekson-Dejvis nisu streč-centri?

-Sasvim sigurno.

Ovdje u Njujorku u šemama Tibodoa ne bi bilo baš perfektno za Nikolu, ali da li bi Vučević sjajno pristajao Bostonu kao zamjena za Horforda u Mazulabolu, gdje se razvlačenje odbrana cijeni više nego bilo gdje drugo? 

– Bezbeli. Meni lično bi ta opcija bila naročito draga.

Ili u Lejkersima s Lukom s kojim dijeli istog agenta, i Lebronom – koji bi i njegovog oca Boru mogao nadmašiti u trajanju na parketima?

  • Dakako.

A da nekako završi kod drugog Nikole u Denveru? 

– E to bi bilo krajnje zanimljivo s košarkaškog aspekta. A i marketabilno posmatrano, što je u ovoj ligi i najbitnije. 

Bilo bi to nešto od čega bi se napravila legenda o kojoj se raspreda decenijama – kao o ‘dva Boška na dva ćoška’.

Photo: Privatni album, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar