Moram priznati da sam se pomalo iznenadio kad sam od NBA, a i ljubaznog PR tima Netsa, opet dobio dozvolu da prisustvujem NBA utakmicama u ovom vanrednom pandemijskom stanju. Posljednja utakmica koju sam uživo gledao u Bruklinu, pred sami prekid sezone u martu kad je spuštena giljotina na vrat Kenija Etkinsona, je bila Netsi protiv Memfisa, a evo u mojoj prvoj utakmici za vrijeme korone opet sam pogledao Grizlije u skoro identičnom sastavu.

Iako Memfis nije neki pretjerano atraktivan gost, pred samu utakmicu nisam gajio velike nade da ću dobiti dozvolu da ih gledam uživo zbog trenutne škakljive epidemiološke situacije. Ipak, možda zbog prazničnog duha, reputacije ex-Yu košarke, Draženovog broja 3 koji visi s krova hale, nekoliko naših ljudi koji su igrali za Netse u prošlosti, a možda i moje asocijacije sa Vladom Stankovićem i Acom Ostojićem, ili ko zna čega drugog… osjetio sam se privilegovanim da sam prisustvovao prvoj u, nadam se, novom nizu NBA utakmica ove sezone. Tim više što sam nakon ekspresno urađenog COVID testa na vratima arene shvatio kakve sulude mjere predostrožnosti vladaju da bi se ušlo u samu dvoranu. A onda – kad sam u dvorani našao mjesto s mojim imenom – shvatio da sam uz nekolicinu VIP ljudi privilegovan da se u prilično izabranom društvu nađe i moja malenkost. U ćošku je sjedio vlasnik Memfisa Robert Pera, par NBA skauta, i uz TV ekipu i šačicu novinara, tek po jednog iz ESPN-a i AP-a, na trenutke sam se iskreno čudio otkud i ja tu.

Pri ulazu, nakon negativnog testa na koronavirus, priljepljena mi je zelena naljepnica na akreditaciju, a u ishod testa nisam imao sumnje, ako ništa zbog dezinfekcije organizma prekomjernom konzumacijom alkohola proteklog vikenda. Ipak, bilo je pomalo razočaravajuće da su novinarska mjesta još uvijek u sekciji 115 kao i prije, bez obzira na ogromnu količinu praznih mjesta bliže parketu.

U sablasno praznom Barklejsu ova košarkaška utakmica se doimala potpuno neprirodno a bez prisustva navijača sve je izgledalo neuporedivo s normalnim stanjem.

Uz tek pedesetak ljudi oko parketa, ne računajući igrače, trenere i klupske svite, a ne 19 hiljada koliko ova dvorana prima, sklopljene teleskopske tribine i navlake preko sjedišta, i uz vještački huk navijača s razglasa, sve se doimalo kao neka video igrica, a ne NBA utakmica. Vještački huk mi je većinu utakmice išao na živce jer je naprosto preglasan, mnogo glasniji nego pravi navijači Netsa. 

Treneri ove sezone nisu odjeveni u odijela, pa se uz odsustvo publike sve nekako čini i manje obaveznim. Klupe timova u Barklejs Areni su u čudna tri reda, a čitava strana uz parket nasuprot klupama je ostavljena prazna da bi se TV kamera na šini mogla nesmetano pomjerati uzduž terena i poziciono pratiti igru.

Irving i Durent su odmarali zbog back-to-back utakmica, pa je ovaj duel na kladionicama na par sati pred utakmicu od sigurne pobjede domaćeg tima protiv Memfisa pred sami početak utakmice došao skoro na egal što se šansi za pobjedu jedne ili druge ekipe tiče. Prognoze su se pokazale tačnim i utakmica je bila jako interesantna i neizvjesna – najinteresantnija u konkurenciji utakmica sa zvučnijim takmacima.

Slo-mo krilo Memfisa Kajl Enderson, inače lokalni produkt iz Džerzija, bio je presudan u pobjedi svog protiv tima za koji je navijao u djetinjstvu. On je od početka krenuo jako i odlučno, već imao dvocifren broj poena nakon pet minuta igre, i završio je sa 28 poena kao najefikasniji u pobjedi Memfisa 116:111 nakon produžetka. Pred kraj prvog poluvremena, naoko teže, skočni zglob je povrijedio plej Grizlija Morent koji je noć prije San Antoniju zabio 44 poena uz 9 asistencija, i to samo s jednom trojkom. Prve vijesti su da Morentova povreda i nije tako ozbiljna kao što je na prvi pogled izgledala, iako je on uz bolnu grimasu u invalidskim kolicima odguran u svlačionicu. MRI snimak će dati bolji uvid ozbiljnosti povrede ove mlade zvijezde.

Nakon uzbudljivog kraja utakmice i pobjede Grizlija poslije produžetka, najsrećniji pri izlasku s parketa činio se naš Darko Rajaković, koji je ljetos prešao iz Finiksa u Memfis i postao prvi pomoćnik trenera Tejlora Dženkinsa. U kratkom razgovoru nakon utakmice priznao mi je da mu je žao što u njegovom novom timu nije ostao Gudurić koji je, iako je imao garantovan ugovor i za ovu sezonu, otišao natrag u Fenerbahče. NBA je ipak biznis, i igrači su lako potrošna roba koja se mijenja za ekvivalent, ili jednostavno odbacuje u slučaju prekobrojnosti.

Što se Darka Rajakovića tiče, sudeći po njegovom aktivnom stilu na klupi i vidljivom uticaju na igrače Memfisa i sam tok igre, a to se vidjelo već i prošle sezone kad je bio desna ruka Montiju Vilijemsu u Sansima, on munjevito napreduje u ovom poslu. Ne bih se iznenadio da ovaj Čačanin prije ili kasnije postane i glavni trener nekog NBA tima kao drugi Evropljanin, nakon Kokoškova, na tom mjestu. Bila bi to i svojevrsna potvrda uticaja Čačka na globalnu košarku i sa ove strane bare, jer NBA vlastodršci trenutno nažalost (još uvijek) ignorišu jednog drugog Čačanina.

Photo: Privatni album