Početna BLOGDejan Grbović: Društvene mreže, ili sudbina i komentari!

Dejan Grbović: Društvene mreže, ili sudbina i komentari!

od Dejan Grbović
74 pregleda

 

Veli mi „onomad“ moj “šef”  Vlada Stanković, kad sam mu poslao jedan od tekstova objavljenih na ovoj internet stranici, da bi bilo zgodno da to „stavim i na fejsbuk“. „ Vlado, ja nisam društven, mislim, nema me na društvenim mrežama“. „ Nisam ni ja“ reče Vlada. Pa smo ipak, kao što možete da čitate, skoro svakodnevno, živi, mislim spisateljski, novinarski. Čak nas, poneko od vas, i pohvali, neko i „oplete“ po nama; šta da se radi! Bili Piton kaže – „Takav je pos’o, ni ja ga ne volim“. Ali možda nije loše da malo „prebrišem prašinu“ i sa tog savremenog (internet) fenomena iz prvog dela naslova, barem onako kako ja to vidim.

Spremih se da, kao u davna vremena, slušam radio nedeljom i drugo izdanje našeg magazina na SPORT FM radiju. Ali neposredno pre nego što sam našao frekvenciju, otvorim jedan sportski sajt i vidim – Bjelica ne ide u Rio zbog povrede! Udarna vest, broj komentara čitalaca – nula! Naravno, nije ni moglo da bude drugačije, pošto je vest tek objavljena.

Prvi gost emisije – Žarko Paspalj. Osvajač onoliko medalja, dve olimpijske. Na, očekivano, pitanje o očekivanjima od našeg nacionalnog tima na Igrama, pomenu da će mnogo zavistiti hoće li se oporaviti Nemanja, jer je to igrač koji, uz Teodosića, može da iskreira igru… i još mnogo pohvalnih reči kaza o Bjelici. Ma Beli je, znate već kakav, košarkaši dragulj! Shvatim da još nije čuo vest koju su, kako je vreme odmicalo, poobjavljivali svi sajtovi!

Slušam emisiju, uživam, javim „šefu“ Aci Ostojiću da Beli ne ide u Rio zbog povrede, on to kaže u program, pa i slušaoci, koji, možda, nisu pogledali internet, dobiju informaciju na tacni. Vratim se na pomenuti sajt – broj komentara, od nule stigao do 216! Za sat vremena! Počnem da kuckam ovaj tekst, dogura brojka do 298! Počnem da čitam, i vrlo brzo – prestanem! Mnogo ih je! Ali to što sam pregledao, nisu, ili uglavnom nisu uobičajene poruke podrške povređenom reprezentativcu (kojeg nacija baš „gotivi“), što je, čini mi se, (valjda) trebalo očekivati!

Ne! Nama, kao narodu, svaka prilika ovakvog tipa jeste poligon za međusobno obračunavanje! Te menadžeri, te „tvrdoglavi selektor“, koji neće da zove Bobija, te imadosmo medalju i to ZLATNU, a sada, kuku nama, te JA mislim ovo (ne ja koji pišem, nego „baja“ sa društvene mreže), JA ono, voleo sam košarku, ali  sada je ne volim (kao da neko nekog puškom tera da nešto voli). Beše duhovitih – Sad znam kako se osećao karakter iz slike Edvarda  Munka ”The Scream”, (odnosno Vrisak), ali, da ne grešim dušu, i onih drugih tipa ŠTETA, no njih malo, i u tragovima! A da neko kaže: Nemanja sinko, brate, prijatelju, rođače, „daleki rođače, stranče“ (štos iz jednog crtanog filma), ići ćeš u Tokio 2020, nije kasno, bićeš još bolji, zreliji… nešto ne videh!

I tome nema kraja. Oči ćemo jedni drugima da povadimo, samo da budemo u pravu! Ispucasmo sve moguće ćorke i bojeve metke, kako bismo se međusobno poubijali (kao da nam je malo onih „prijatelja“ sa strane). Čini mi se da jedino tu informaciju nismo primili smireno, hladnokrvno i koliko se može (imajući u vidu značaj Bjelice za igru srpske vrste) pomirljivo, gledajući kako dalje bez takvog igrača na OI! Može li se nešto po tom pitanju promeniti do 6. avgusta i meča sa Venecuelom? Na žalost, ne! Povređen igrač, vidi da se oporavi, trebaće nam dogodine na EP! Vodi ga kao 13-og, da bude uz ekipu, da ih podrži, on je deo te porodice, bilo šta smisli, samo ne kukaj! E to nikome ne pade na um (ako ga imamo)!

Nama, izgleda, tzv. društvene mreže služe da „prosipamo pamet“; sve znamo, svu mudrost ovoga sveta posisali smo sa majčinim mlekom, a tamo gde su stajali koševi, ni obruča, ni mrežica, ni table, pa da deca mogu da jurcaju za loptom, od jutra do sutra! Kako niko na tim forumima ne pokrenu akciju podizanja koša u svom kraju! Kamo opštine, preduzetnici, poslanici, u krajnjem slučaju vlast! Tako se „brine“ o basketu, jer i taj Nemanja, i ostali momci (koji, dok ovo pišem, treniraju na Kopaoniku)  počeli su na terenima, gde je bilo obruča, a sada ih nema! Ili ja možda nisam čuo za tu akciju, pa se izvinjavam!

Jedan moj prijatelj, inače vrhunski trener, sreo se sa nekim svojim mladim kolegom kojeg je učio zanatu, posle utakmice u kojoj je taj početnik isključen, jer je napravio incident! Pita ga „učitelj“ zašto je to uradio, a ovaj ga podseti da je baš od njega dobio savet da, kad utakmica „ ne ide“ napravi neki problem, baci stolicu u teren, opsuje sudiju… i tako trgne svoj tim! „ Pa kud ne zapamti što sam te učio kako se dobija utakmica, a ne kako se prave incidenti“, reče taj dragi čovek iz Niša, inače olimpijski i svetski šampion!

Gledaj Srbe, radi (uglavnom) suprotno i nećeš da pogrešiš!

p.s.  Nadam se da mi moj omiljeni pisac Radoslav Petković ne zamera što sam naslov njegovog romana iskoristio kao drugi deo naslova ovog teksta. Ako niste, pročitajte „ Sudbinu i komentare“.

p.s.s. U trenutku završetka teksta, broj komentara – 402!

Photo: MN press

 

Možda će vas interesovati

1 komentar

Aleksandar July 18, 2016 - 09:19

Ja sam komentare prestao da citam 2010 posle Mundijala u Africi, i drzao sam ih se podalje dobrih par godina sve dok se nisam otisnuo “preko bare”. Sad mi to na neki nacin daje priliku da osluskujem puls naseg naroda i rekacije na svakodnevna desavanja. Uglavnom me ne tangiraju preterano, ispratim ih sa osmehom na licu (kao Tegeltijinu emisiju), osim onih upucenih Djokovicu, Spanovicki ili u poslednje vreme recimo Bobiju i ostalim USPESNIM ljudima…
(Za redakciju: Verujem da bi i ovde bilo znatno vise komentara da nemate problem tehnicke prirode. Pokusavam vec par nedelja da ostavim po neki koentar, sto sa telefona sto sa kompa, ali bezuspesno. Evo sad sam promenio browser sa Chrome na Explorer u nadi da ce ovaj konacno proci.) Pozdrav ekipi.

Odgovori

Ostavite komentar