Dino Rađa o Olimpijakosu
- October 10, 2018
- 0 comments
- Dino Rađa
- Posted in Blog
Odma nakon Zadra zove me Sokrates Kokkalis, vlasnik Olympiacosa glavon i bradon na telefon. Kaže, prvo ja se izvinjavan za prošlu godinu jer su moji menađeri vodili pregovore diletantski. Sad ja pričan direktno s tobon i kad se mi dogovorimo menađeri će odradit papirnato. Kad možeš u Atenu? Kažen ja njemu da pričeka jer san bez jednog oka, vidin duplo i neznan kad ću uopće počet išta radit. To je moj problem, sutra u 10 ujutro na aerodromu te čeka avion.
Ja na aerodrom a tamo Gulfstream za 20 ljudi preuredjen za 8. Odvedu me u Atenu i pravo kod njega u kancelariju. Dobar dan, dobar dan, kaži ti meni lipo koja je tvoja cijena. Ja njemu ni pet ni šest. Moja cijena je jedan dolar više od najskupljeg igrača Europe. Ovi me pogleda, nasmije se i kaže evo ti 50 iljada više. Tako ja ranjen ostanen u Ateni odma i potpišen ugovor.
Ekipa je bila dobra ali trener mlad i neiskusan. Ja uvik isti. Lete boce na treningu a on to ne razumi i počimamo se svađat. Igramo neloše ali smo mogli puno bolje. Dolazi prvi derbi i Pao kod nas. Meni narasli rogovi i adrenalin me puka tako da san na treningu u teretani diga bench 170 kila jedan put. Na utakmici delirij. Jedna od boljih. Da san skoro 30 i dobijemo ih. Ludilo u dvorani.
Pošli par miseci kod njih očekujen svašta, medjutin 90% pune dvorane aplauz. Izgubimo tisno i to i u finalu play offa, 3-2. Pokradu nas zadnju. Pet puta mi sviraju korake u akciji jedan na jedan.
Utakmica četvrtfinala Eurolige u četvrtak a ja u sridu padnen na kuk i razlije se ogroman hematom i blokira mi nogu totalno. Moj Ante me 24 sata masira i pokušava ga izvuć. Spava bi na stolu za masažu i on bi me probudija za terapiju i opet spavat. Sutra tri ure prije utakmice dolazin u dvoranu i krećen se prisvlačit. Dodje doktor i kaže da neću igrat. Da mi on neće potpisat dozvolu. Mislin se ja dragi moj ko će te šta pitat ako ja mislin da mogu. Krenen hodat u krug ali boli za popizdit. Kad san se malo ugrija krenen trčat pa skakutat i tako jedno uru ipo. Boli ali nekako podnošljivo. Dan 24 sa 17 skokova i nakon utakmice Ante i doktor me dočekaju isprid svlačionice na kolinima i klanjaju se.
Iako s treneron nisan bija baš prijateljski meni je ekipa uvik bila na prvome mistu. Igramo jednu utakmicu u gostima i on me izvadi vanka i uvede Femerlinga igrat. Ovaj dobije balun i odigra jedan na jedan. Falije, sudac ništa ne svira i on krene sucu prigovarat. Ne vrati se u obranu i njegov igrač skoči u napdu i da koš. Trener popizdi, zove tajm out i počne vikat na njega. Na to ovaj krene pizdit treneru nešto. Meni odma pukne film i uvatin ga za vrat. Razdvoje nas ali mene cilu utakmicu drži ludilo. Završi, i ja u svlačionicu spreman ga se potegnit čin udje. Medjutin valjda je namirisa sranje i nije se pojavija u svlačionici bar uru vrimena. Dok san se istušira nije doša a do sutra san se oladija već.
Posli desetak godina sretnen ja Iliju Zourosa (trenera) negdi u Grčkoj. Zaleti se on na mene, skoči mi oko vrata i počne ponavljat. Ti si najbolji igrač kojeg san ikad ima. Onda to nisan kužija a sad znan. Najbolji daleko. Tek kasnije san shvatija šta san ima u rukama i koliko san u biti naučija od tebe.
Ajde neka mislin se.
Svakako igrat u Grčkoj za Oly i Pao je nešto posebno. Neznaš koji su ludji od kojih ali kad te vole onda te vole. Vjerovatno san jedini u povijesti koji je igra za obe ekipe a da ga vole i vamo i tamo. Inače si izdajnik i otpadnik.
Nakon iscrpljujuće sezone u Olympiacosu pozove me gazda na večeru i stavi pred mene prazan ček. Upiši cifru sam ali imaš uvjet da si na pripremama 1.8. Već je bija kraj 6-og miseca i ja lipo njemu vratin ček i kažen ako budete tribali igrača negdi oko nove godine javite se. Moran glavu i tijelo odmorit.
Posli jedno tri miseca krenen trenirat i javi mi se Cibona. Nisu dobro startali u sezonu i oće nešto prominit. Krenemo mi u pregovore ali nikako na zelenu granu. Odugovlače i ne javljaju se redovno. Ja odustanen od te ideje i prestanen ozbiljno trenirat. Prodje misec dana bez kontakta i jedan dan vozin za Zagreb. Stara bila u bolnici gori kad zove Stojko. Ajde oće te ovi iz Cibone da dodješ. Nema teorije da pristanen na tako nešto polu spreman ali Stojko je Stojko. Tu nema razgovora. Oni u očajnoj situaciji. Samo tri kola do kraja Europe i triba dobit bar dvi za proć dalje. A mene dovedu dva dana pred prvu utakmicu. Izgubimo od AEK-a doli i taman drugu utakmicu udjen u ritam ali izgubima nešto ugusto zadnji minut. Oni odma zatraže raskid ugovora. Neozbiljno ali nije to bila više Cibona Mirka Novosela. Razidjemo se na kraju u miru a meni se nije dalo više nigdi ić. Šteta jer da su se dogovorili sami sa sobon misec dana ranije bili bi prošli sigurno.
Photo: YouTube printscreen