Jeremy Lin jedna je od poznatijih košarkaških figura prošlog desetljeca. Za razliku od specijalaca i playoff maratonaca Jamesa i Leonarda, Lin je zabljesnuo vrlo kratko, u razdoblju od nekoliko mjeseci početkom 2012, razdoblju znanom kao Linsanity. U vremenu kada svijetom hara nešto drugo iz Kine, znano kao već zloglasni koronavirus, vrijedi se podsjetiti jedne potpuno suprotne, pozitivnije priče haranja igrača porijeklom iz Kine. Ovaj tekst sam tempirao upravo i s prvobitnom najavom mjerodavnih košarkaških vlastodržaca u Kini o nastavku prvenstva. Nažalost, ta odluka je pomaknuta za 1. jul ove godine, jer se virus nije u potpunosti povukao iz Kine. S obzirom na vidjeno, puše se i na hladno.
Tako Jeremy Lin, jedna od top tri zvijezde košarkaške lige u Kini, neće moći nastaviti dominirati, zabijati, asistirati za svoj klub Beijing Ducks. Na taj način se neće pridružiti vrlim nogometašima ili pokusnim kunićima Bjelorusije i Tadžikistana, koji u opasnom eksperimentu jedini od sportaša ovog proljeća na službenim natjecanjima prkose koronavirusu. Stoga, ponavljam, Lina neću ovim tekstom protežirati u aktualnu uzdanicu sporta u borbi protiv koronavirusa i psihološke negative, koja ide uz njega, uz onu somatsku. Iz tog razloga, još jednom, ovaj tekst će se vratiti u jednu drugu vrstu haranja iz Kine, u početak 2012. godine, razdoblje zvano Linsanity.
Prije tog razdoblja Lin je bio ugledni azijsko-američki mladicć, jedini u povijesti lige dospio u istu s uglednog sveučilišta Harvard, istina, nedraftiran i bez velikog povjerenja, ali time je njegov uspjeh bio sladji. Do spomenutog uspjeha i borbe protiv nepovjerenja, Lin je došao kaljenjem i teškim radom. Naime, Harvard jest ugledan, ali, kao što rekoh, ne po stvaranju vrhunskih košarkaša. Ta činjenica dovela je Lina do toga da se kali i dokazuje u NBA niželigaškim podružnicama, kao što su Renno Bighorns i Erie BayHawks. Izmedju tih niželigaša imao je epizodu nevezanu za NBA franšize u Dongguan Leopardsima. No, za njega najbitnije, službeni start u NBA ligi ostvario je u sezoni 2010/2011 u Warriorsima. Bio je to nezapažen start, u 29 utakmica Lin je u prosjeku igrao manje od 10 minuta i zabijao 3 koša.
Ipak, pokazano je bilo dovoljno da ga dovede u New York sledeće sezone. Tamo je igrao jednako nezapaženu, ako ne i još epizodniju ulogu u odnosu na prethodnu sezonu. Ipak, problemi Knicksa s ozljedama playmakera navele su tadašnjeg trenera D’Antonija da pruži priliku Linu kroz veću minutažu, a ovaj mu je to odmah vratio odličnom izvedbom. Bilo je to početkom veljače 2012. protiv Celticsa. Iduće večeri, protiv Netsa, Lin je preko puno uglednijeg playa Williamsa utrpao 25 poena, uz pet skokova i sedam asistencija, postavivši tako svoje osobne NBA rekorde u tim kategorijama do tog trenutka.
Sve ostalo što se zbivalo idućih nekoliko mjeseci kasne zime i ranog proljeća 2012, sve ostalo je povijest. Redom su padali Wizardsi, Lakersi, Wolwesi i razni drugi. D’ Antoni je kao očajni kockar odlučio igrati na sretnu kartu zvanu Lin, i to prije potpunog pop-kulturnog ludila, spomenutog u više navrata u tekstu. Bio je to pametan potez, Knicksi su bili metiljavi u tom trenutku, s negativnim omjerom u playoff utrci, uz spomenute probleme na poziciji jedinice i počeste probleme s ozljedama i konstantom forme glavnog i najskupljeg dvojca Knicksa u tom trenutku, Anthonyja i Stoudemirea. I bez tog dvojca na parketu Lin je dominirao, samim tim i Knicksi.
Kad bi igrao, Anthony bi u početnoj fazi Linsanityja sugerirao D’Antoniju da Lina što više drzi u igri. U tom trenutku klimavi trener i njegove egoistične zvijezde, svi su se stavili u pobočni položaj kosookom junaku Linu. Velim, ovaj im je to obilato vraćao, trpao je 28 poena Jazzu, uz osam asista, Wizardsima 23, uz deset asista, zatim nova šuterska eksplozija u naglo uskrsloj karijeri, 38 protiv Bryanta i Lakersa, uz sedam asistencija. Bryant, koga je Lin nadvisio u koševima za četiri poena, kasnije je komentirao u svom predanom stilu da nema ništa slučajno u odličnim izvedbama Lina, već da je tajna u teškom radu, koji jednostavno nije bio u fokusu u vremenu prije kvalitativne eksplozije.
Wolwese je hladnokrvno dokrajčio slobodnim bacanjima, u zadnjih pet sekundi, stavši tako na 20 poena i osam asistencija. Čudo se nastavilo tricom za pobjedu protiv Toronta, svijet je gledao, kao i protivnički klubovi, kao Lakersi, na TV-u, oduševljeni, najviše Artest, koji je skakao u ekstazi vičući novu izvedenicu LINSANITY na sav glas! Lin je postao prvi košarkaš od sezone 1976/1977 koji je u prvih pet startova u petorci biljezžio najmanje dvadeset koševa i sedam asistencija po utakmici. Veliko povjerenje imalo je i svoj rizik, tako je Lin bio i igrač s najviše izgubljenih lopti, devet, u prvih pet startova u petorci, još od sezone 1976/1977 (spajanja NBA i ABA lige).
Nije sve stalo na tih pet nastupa i Linovoj nagradi za igrača tjedna u NBA ligi, prvom tjednu u veljači 2012. Lin je nastavio dominirati i do All Star vikenda, na koji je dekretom pozvan u utakmici protiv novaka. Malo nakon All Stara, Lin se ozljedio i njujorška bajka se završila. Do All Stara Lin je 12 puta startao u petorci i bilježio 23 poena i devet asistencija u tom razdoblju. Iz gubitničkog, najviše zahvaljujuci Linu, Knicksi su prešli u pozitivan omjer i osigurali playoff te godine. Uz Lina, ni D’Antoni, bez obzira na sve, nije dočekao taj playoff.
U playoffu, bez Lina, New York je ispao od favoriziranog Miamija, očekivano. Ono što nije bilo očekivano je opće nepovjerenje vodstva Knicksa u Lina. Uz ljubomoru nekih suigrača, bio je to razlog njegovog odlaska u Houston. Tako je bajka, zvana Linsanity u New Yorku i službeno završila.

Kasnije, sve što je radio Lin u daljnoj karijeri, u Houstonu, Lakersima, Hornetsima, Netsima, Hawksima i Raptorsima, mogli bi nazvati kao solidno, nikad više na razini čudesnog, frenetičnog i genijalnog, kao u tu kasnu zimu i rano proljeće 2012. Igrao je uz Hardena, tražio ga je Kobe, Jordan, pomagao kao zamjena Leonardu i društvu u legendarnoj prošloj sezoni za Toronto, ali sve je to bilo solidno ili epizodno, ni blizu onih posebnih i bitnih nastupa kao te godine kada je Jeremy Lin bio glavni košarkaš u svijetu na nekoliko mjeseci. On je znao da može samo biti gore i mučnije po njega u NBA ligi, i otišao je zadnju sezonu igrati u zemlju njegovog porijekla, Kinu, tokom ljeta 2019. Zbog slabije lige, ali i zbog osjećaja poštovanja, Lin je opet zabljesnuo svojom igrom, šuterski, razigravački i obrambeno. No, sve je to stalo u veljači ove godine s koronavirusom, Linov let i let Patki iz Pekinga je prekinut, no nemojte misliti, kao u mom apokaliptičnom naslovu, da će one mrtve padati s neba. Samo su se pritajile i učinile moj naslov ipak afirmativnim, kao i ime Jeremyja Lina, čudotvorca porijeklom iz Kine, koji je poharao Ameriku virusom pozitivnog ludila i oduševljenja, rijetko vidjenim dotad. Taj virus je trajao nepuna dva mjeseca, kamo sreće da ovaj kobni toliko potraje, s nadom da ćemo, po njegovu kraju, uskoro gledati Lina i Patke iz Pekinga u letu, a onda i one puno poznatije letače u svijetu, posebno u Europi i Americi, u radosnoj igri loptanja pod obručima, u igri zvanoj basket.
Photo: NBA