Početna NBADžeri Vest: Čovek zvani logo

Džeri Vest: Čovek zvani logo

34 pregleda

U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi”50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!

***     

Od pojave  najboljih američkih košarkaša na Olimpijadi u Barseloni 1992. govori se o Dream Teamu,  odnosno o Timu snova koji nosi oznaku “1” da bi se razlikovao od “2” i “3” koji su igrali na Svetskom prvenstvu u Torontu 1994. i Olimpijadi u Atlanti 1996. Mnogi misle da je prvi americki “drim  tim” bio onaj koji se pojavio na rimskoj Olimpijadi još 1960. Oskar Robertson, Džeri Vest i Džeri Lukas našli su mesto na listi 50 najboljih igrača u istoriji NBA, samim tim i u ovoj knjizi napravljenoj povodom 50 godina NBA, a igrači poput Volta Belamija, Terija Dešingera, Džeja Arneta, Roberta Buzera, Adrijana Smita ili Darela Imhofa napravili su kasnije zapažene karijere u NBA.

Američki tim je u Rimu bio izrazito superioran, a dve njegove najveće zvezde, Robertson i Vest, vršnjaci (razlika je samo šest meseci) koji će se u deceniji izmedju 1960. i 1970. nadmetati za primat u najčuvenijoj  košarkaškoj ligi sveta. Zanimljivo je da je Džeri Vest mogao pre Robertsona da postane igrač Sinsinati Rojalsa, koji su u prethodnoj sezoni bili poslednji u ligi i stekli pravo da prvi biraju na draftu, ali je njihov izbor pao na domaćeg čoveka, Oskara Roberstona. Tako su Lejkersi, upravo pristigli u Los Andjeles iz Mineapolisa, dobili šansu da dovedu Vesta,

Džeri Vest je rodjen u  mestašcu Čelijanu, 35 milja od Čarlstona u Zapadnoj Virdžiniji, koje je bilo toliko malo da čak nije imalo ni poštu. Zato se u nekim izvorima može pronaći da je Džeri rodjen u Kabin Kriku, najbližem naselju sa poštom. Kasnije, kada  se pročuo kao igrač, lansirana je pomalo posprdna fraza “The hick from Cabin Creek” (“Seljak iz Kabin Krika”), ali je Džeri bio mnogo više “džentlmen gvozdene volje”. U svet košarke uveo ga je brat Dejvid, čak 15 godina stariji od njega, koji će poginuti u  Korejskom ratu. Prvi teren bilo mu je kućno dvorište, prvi  koš improvizovani obruč na nekim vratima, prvi navijači roditelji – sve dok nisu počeli da se brinu jer malog ništa drugo nije interesovalo osim košarke. Ali, povratka nije bilo, njegova budućnost bila je još tada odredjena. Prvi uspesi stigli su u srednjoj školi koja se zvala Consolidated East Bank, za koju je na maturi  postigao 926 poena na 27 utakmica, uključujući i 39 u finalu. Odlukom gradonačelnika koledž  East Bank postao je West Bank, a taj istorijski 24. mart 1956. proglašen je za “Vestov dan”.

Mnogi univerziteti otimali su se o njega, glava mu je bila puna obećanja, ali sam nije mogao da donese odluku. Potražio je savet od  majke koja je rekla:

– Ja bih išla u koledž u državi u kojoj me najviše poznaju…

Završio je Univerzitet Vest Virdžinija

Tako je izbor pao na Vest Virdžiniju. U prvoj godini, kao freshman (brucoš) predvodio je tim koji nije izgubio nijednu utakmicu, a njegov prosek bio je bolji od 20 poena. Trener  Fred Šaus, bivši igrač Njujork Niksa koji će mu kasnije biti i prvi trener u NBA, uočio je da Džeri gotovo isključivo igra na desnoj strani i počeo je polako da mu ispravlja taj nedostatak. Na kraju fakulteta mladi Vest bio je toliko poznat u svojoj Virdžiniji da je čak i guverner hteo da ga primi. Kada je došao u Čarlston i sekretarici rekao “Ja sam Džeri Vest, imam sastanak sa gospoodinom guvernerom”, ona mu je uzvratila:

– Ne treba da mi kažes ko si jer si poznatiji od guvernera…

Za četiri godine na univerzitetu nije imao sreće da se domogne titule NCAA prvaka, ali je 1959. izabran za najboljeg igrača finalnog turnira iako je njegov tim izgubio od Kalifornije sa 70-71. Do tada je titula MVP uvek bila rezervisana za nekog iz pobedničkog tima, ali je Vest tu tradiciju prekinuo impresivnim skorom od 45 glasova od 56 mogućih. Oskar Robertson, njegov veliki drug i rival, dobio je samo tri glasa. Adolf Rap, čuveni trener “Divljih mačaka” sa Kentaki Univerziteta, rekao je posle pozivnog turnira u Leksingtonu, na kome je Vest u finalu dao 36 poena iako mu je  pred kraj poluvremena  slomljen nos, o Vestu:

– Video sam u životu milion igrača, ovaj je jedan od najboljih.

Odlazak u NBA posle rimske Olimpijade značio je i promenu pozicije pošto je sa 1,91 m. na univerzitetu uglavnom igrao krilo. U Lejkersima je morao da igra na poziciji beka, da bi vremenom postao plejmejker iako su Lejkersi na istoj poziciji imali Eldžina Bejlora. Prekomanda je tražila puno rada, i bez obzira što je na kraju prve NBA sezone imao solidan prosek od 17,6 poena, bilo je prigovora na njegovo vodjenje lopte, posebno na igru levom rukom. Celo sledeće leto Džeri je proveo u rodnom selu gde je sa četvoricom prijatelja po ceo dan igrao basket tako što je njemu bila zabranjena upotreba desne ruke… Kada se pred novu sezonu pojavio u kampu imao je dve “iste ruke”, osim, naravno, u šutu.

Lejkersi su bili njegov jedini tim

Bio je sklon povredama, ali je utakmice propuštao samo kada zaista nije mogao da hoda. Jednom je imao temperaturu ali je ipak otišao u dvoranu sa nemerom da ne igra. Kada je video da u timu nema ni Eldžina Bejlora, koga je grip prikovao za krevet, skinuo se i onako nespreman ubacio 38 poena, dodavši i 15 skokova protiv Filadelfije za koju je igrao Vilt Čemberlen. Lejkersi su dobili 121-116. U finalu plej-ofa 1969. protiv Bostona igrao je ozbiljno povredjen, pod inekcijom novokaina. Postigao je 42 poena, uhvatio 13 lopti i podelio 12 aistencija. Posle meča pobednik Džon Havliček došao je prvo u svlačionicu Lejkersa, zagrlio Vesta i jednostavno mu rekao: “Džeri, ja te volim”. Bil Rasel je ušao, ćutke pružio ruku, čestitao i bez reči izašao. Automobil namenjen najboljem igraču finala plej-ofa završio je u rukama Džerija Vesta, i to je bilo prvi i jedini put da titula MVP finala pripadne nekom iz poražene ekipe. Kome je auto bio namenjen pokazuje podatak da je bio ofarban u – zeleno.

Bio je sjajan odbrambeni igrač

Džeri je imao instinkt ubice, i nevidjenu glad za koševima. Izrazito lako rešavao je situacije jedan na jedan, za igrača svog rasta imao je izuzetno dobar skok, a najjače oružje bio mu je skok-šut kojim je do očajanja dovodio znatno više igrače. Smatra se za najznačajnijeg niskog igrača posle Boba Kuzija. Briljirao je sredinom šezdesetih godina sa prosekom poena koji je prelazio 25. U sezoni 73/74 postavio je rekord  za jednog plejmejkera ubacivši Njujorku 63 poena.Tek će Pit Maravić 14 godina kasnije postići 68, takodje protiv Njujorka. Imao je karakteristiku velikih igrača da uvek igra najbolje kada je najpotrebnije. Njegov prosek u plej-ofu uvek je bio bolji od onog u regularnom delu lige. Priznavao je da kada je njegov tim gubio “nije mogao da spava”. Karijeru je završio sa 25.192 poena sa sjajnim prosekom od 27,0. Pred kraj karijere dočekao je veliki trenutak – titulu “svetskog prvaka”. Lejkersi su u finalu pobedili Njujork sa 4-1, a on je imao samo za desetinku slabiji prosek od Gaja Gudriča (25,8-25,9) ali je zato bio prvi asistent lige sa 9,7 dodavanja po meču.

Spomenik Džeriju Vestu ispred losandjeleskog Stejpls Centra

Pre svake utakmice Vest je imao mali ritual u svlačionici: otvarao je novi paketić žvakaće gume, polovinu stavljao u usta a drugi deo lepio na plafon svog boksa. Čiščenje je bilo tek na kraju sezone.

Od 1969. poznat je po nadimku Mister logo. Naime, njegova silueta od tada krasi logo NBA lige, što dovoljno govori o kakvom igraču je reč. Na logu dribla loptu levom rukom – onom slabijom.

Igrao je samo za jedan tim – Lejkerse. Punih 14 godina. Po završetku karijere preselio se na klupu “Jezerdžija”, i tu se zadržao tri sezone. Od 1982. je bio generalni menadžer Lejkersa.

Vest i Vlade Divac

Njemu se pripisuju najveće zasluge za stravarnje tima koji je osvojio pet šampionskih titula (80, 82, 85, 87 i 88). Posle toga je pristupio renoviranju ekipe, a kao prvi izbor u tim novim Lejkersima bio mu je naš reprezentativac Vlade Divac. Nekoliko godina kasnije upravo njega je trampio za draft prava na Kobija Brajanta. Zatim je doveo u Lejkerse Šejkila O’Nila i trenera Fila Džeksona, što je rezultiralo sa tri vezane titule prvaka (2000, 01 i 02). Posle treće titule napušta Los Andjeles i seli se u Memfis, gde preuzima Grizlise kao generalni menadžer. Na tom mestu je 2007. dočekao penziju, u svojoj 69. godini. Ali nije dugo mirovao. Prihvatio je ponudu Golden Stejt Voriorsa 2011. da postane deo njihovog upravnog borda, i sa “Ratnicima” je proslavio još dve titule prvaka. Najzad, 2017. vraća se u Los Andjeles, ali ne u Lejkerse, nego u komšijske Kliperse, gde je član uprave kluba.

Biografija

Ime:Jerry Alan West

Rodjen: 28. 5. 1938. u  Čelijanu, Zapadna Virdžinija

Univerzitet: Vest Virdžinija

Draft: 1960. (drugi pik, Mineapolis Lejkers koji su upravo prešli u LA)

NBA: La Lejkers (1960-1973)

Broj poena u regularnoj sezoni: 25.192 (27,0)

Broj poena u plej-ofu: 4.457 (29,1)

Asistencije: 6.238+970=7.208 (6,6)

Skokovi: 5.376+855=6.231 (5,7)

Broj utakmica: 1.085 (932+153)

Ol star: 14 puta (1961-1974), 160 poena (11,4)

Priznanja: šampiona NBA 1972, deset puta u prvoj petorci (62-67,70-73), dva puta u drugoj (68,69), četiri puta u defanzivnoj petorci šampionata (70-73), najbolji igrač finala plej-ofa 1969, najbolji igrač Ol star meča 1972. Biran u All NBA tim povodom 35-godišnjice 1980.

i 50 godina lige 1998.

Trener: LA Lejkers 76-79, ukupno 145  pobeda i 101 poraz u regularnoj sezoni i 8-14 u plej-ofu.

Kuća slavnih: od 1979.

Photo: NBA

Možda će vas interesovati

1 komentar

armando May 24, 2020 - 10:53

mr basketball odličan je bio igrac i dribler jednom ubacio kos iz svog reketa

Odgovori

Ostavite komentar