Elvin Hejs: The Big E
- April 1, 2020
- 1 comments
- Aleksandar Ostojić, Vladimir Stanković
- Posted in NBA
U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!
***
Bio je 21. april 1968. U čuvenoj dvorani “Astrodorm ” u Hjustonu 52.963 posetilaca iščekivalo je sa najvećim nestrpljenjem “duel veka” u američkoj studentskoj košarci. Nepobedivom Ju -Si-El-Ej Univerzitettu, kod nas poznatijem kao UCLA, na čelu sa već famoznim Ljuom Alsindorom (kasnije, po prelasku u islam postaće Karim Abdul-Džabar), suprotstavljao se Univerzitet Hjuston predvodjen Elvinom Hejsom, poznatim pod nadimkom “Veliki E”. Pred TV ekranima širom Amerike bilo je čak 50 miliona gledalaca! Momci iz Los Andjelesa stigli su sa nizom od 47 uaztopnih pobeda, medju kojima je prethodne godine bila i jedna protiv Hjustona kojom je presečena njegova serija pobeda.
Utakmica je bila napeta, neizvesna, otvorena do kraja. Hjuston je na poluvremenu vodio sa 46-43, u drugom delu bilo je 54-54, pa 65-65 i na kraju, trideset sekundi pre kraja 69-69. Loptu je, naravno, uzeo “Big E” i krenuo ka košu protivnika pripremajući se za svoj čuveni šut poznat kao “turnaround jumper“, skok-šut iz poluokreta, koji je doveo da savršenstva. Medjutim, Džim Nilsen ga je faulirao verujući da će biti neprecizan, jer te sezone sa linije penala nije prelazio 60%. Prevario se, Hejs je realizovao oba slobodna bacanja, da bi posle neshvatljive greške igrača UCLA ščepao loptu i sačuvao je do kraja. Nastalo je “ludilo”, Hejs je iznet na ramenima posle jednog od najvećih i najuzbudljivijih duela u istoriji američke studentske košarke. Duel sa Džabarom bio je pravi trijumf: 35 poena i 19 skokova, prema 25/12 velikog rivala.
Za nekoga ko je samo desetak godina pre toga bio presrećan kada bi u nekom kontejneru iskopao par bačenih patika, bez obzira što su obe bile leve, život se drastično promenio zahvaljujući košarci, ali Elvin Hejs nikada nije zaboravio svoje siromaštvo i sva poniženja koja je kao dečak doživljavao na američkom jugu. Njegov rodni Rejvil, u Luizijani, bio je sredinom 50-ih godina Dvadesetog veka tipičan južnjački grad, sa većinskim crnim stanovništvom, ali sa kompletnom upravom u rukama belih. Podela je bila striktna, od restorana i škola do košarkaških terena. Elvin je kasnije pričao da su beli dečaci imali osam terena, a crni samo jedan, odavno u raspadujućem stanju, ali su ga ekploatisali maksimalno. Za vikend su igrani turniri sa po 4 ili 5 utakmica dnevno.
U školi Jula Briton jedan od profesora bio mu je Džon Kalvin, istovremeno i metodistički sveštenik. Za početak, odvojio je Elvina od sumnjivog društva sa ulice i zarazio ga basketom. Sa 12 godina bio je visok 1,90. Igrao je sve bolje, i tada je počeo da usavršava šut “turnaround jumper” po kome će kasnije biti poznat baš kao što je Džabar bio slavan po “sky hook-u (horogu, ili nebeskoj udici). Ili Vilt Čemberlen po “rampama”. Hejs je kasnije pričao da nije on izmislio taj šut već da ga je samo usavršio da maksimuma. Tajna je bila u tome što je napadao okrenut ledjima košu protivnika. Direktni rival nije video loptu sve dok se Elvin nije podizao na šut posle poluokreta a tada je, uglavnom, bilo kasno. Ostajalo je samo da se nada promašaju, što se retko dešavalo, ili da ga faulira, što je bila najčešća varijanta.
Na kraju srednje škole već je bio poznat igrač za koga se interesovalo dosta univerziteta. Odabrao je Hjuston donevši, kako je kasnije više puta rekao, jednu od najboljih odluka u životu. Samo pet godina pre nego što će se upisati, jedan od koosnivača tog Univerziteta grmeo je na svečanom otvaranju da “ovde nikada neće kročiti crnačka noga…”. Na Univerzitetu “za belce” mladi Elvin i Don Čejni, kasnije igrač Lejkersa i Seltiksa, bili su jedini crni igrači, ali ih je trener Gaj Luis tretirao apsolutno jednako kao i one iz bele većine. Gaj mu je bio kao drugi otac, a pravog je izgubio kad mu je bilo samo 15 godina . Osim što ga je naučio mnogo čemu u košarci, bio mu je istinski prijatelj, pozivao ga je u svoju kući na ručkove ili večere, išao sa njim u Rejvil. Elvin je tokom sve četiri godine studija bio najbolji strelac, tri puta je bio biran u idealni tim All American. Malo je, medjutim, falilo da karijera bude prekinuta zbog odlaska u vojsku, bio je na korak od slanja u Vijetnam. Spasila ga je samo velika visina, priznao je da nikada nije bio srećniji nego tada zato što je “tako veliki”.
Na draftu 1968. kao veliku univerzitetsku zvezdu uzeo ga je San Dijego. U Kaliforniji mu je bilo lepo. Ekipa koja je ptrethodne sezone igrala katastrofalno i imala skor od samo 15 pobeda i 67 poraza, dogurala je sa Hejsom do plej-ofa. Sledeća, medjutim, nije bila tako uspešna, i posle devet uzastopnih poraza smenjen je trener Džek Mekmahon. Neki su, medjutim, za slabe rezultate krivili Hejsa, i tada je počela da ga prati fama pomalo nedisciplinovanog igrača, fatalnog po svoje trenere. Aleks Hanum takodje nije ostao dugo na klupi San Dijega, prihvatio je ponudu Denvera da tamo bude generalni menadžer.
Godine 1971. San Dijego se preselio u Hjuston, grad Hejsovih najvećih studentskih košarkaških uspeha. Medjutim, i sa trenerom Teksom Vintersom nije našao zajednički jezik. Trener je od njega tražio da bude više dodavač, a manje strelac. Elvin je na narednoj utakmici odgovorio sa 37 poena i 20 skokova. Trener je otpušten, a Hejs je još jednom optužen kao krivac za to. U junu 1972. bio je u kolima kadaje na vestima čuo da ga je klub prodao Buletsima, koji su tada bili u Baltimoru. Otišao je bez gundjanja i sa vlasnikom Ejbom Polinom odmah se našao, još više sa trenerom Džinom Šuom, koji mu je rekao: “Zaboravi sve priče, sve što je bilo. Misli samo na basket”.
Elvin je imao najbolju volju da tako i bude, ali maleri sa trenerima i dalje su trajali. Šua je otpušten, istina bez ikakve Hejsove krivice, ali fama je trajala. Zato Kej Si Džonsu, bivšem igraču Bostona, nisu davane neke veće šanse za duže zadržavanje na klupi ali u sezoni 73/74 on pravi fantstičan bilans od 60 pobeda i samo 22 poraza. Sledeća je bila slabija, što je bio dovoljan razlog da gazda promeni kouča. Došao je Dik Mota, dotadašnji trener Čikaga Bulsa, i Buletsi, uveliko već u Vašingtonu, 1978. konačno osvajaju titulu NBA šampiona 1978. Elvin Hejs biva biran u idealne petorke NBA lige 1975, 1977. i 1979. Kada se za trenera vratio Dzim Šua, Elvin je otišao u “svoj” Hjuston. Imao je 35 godina ali je odigrao još tri sezone, ne onako briljatne kao prethodne ali svakako solidene. Karijeru je završio 1984. Svi su bili složni u oceni da se povukao jedan od najvećih igrača, posebno u deceniji izmedju 1970. i 1980. Po završetku karijere, ne zaboravljajući svoje siromašno i teško detinjstvo, posvetio se pomoći siromašnima i borbi protiv raznih poroka. U pratnji supruge Erne organizovao je kampanje protiv alkohola, pušenja, droge…Posvetio se veri do koje je mnogo držao i dok je bio igrač, ali tada nije imao mnogo vremena za Bilbliju mada je uvek znao da kaže: “Jedini razlog što sam ja na ovom svetu je ispunjenje božje volje”. A 2007. godine ispunio je još jedan svoj dečački san – postao je policajac! Istina, rezervni poručnik hjustonske policije.
U jednoj anketa Elvin Hejs je zajedno sa Karimom Abdul-Džabarom, Džulijusom Irvingom, Voltom Frejzerom i Džonom Havličekom izabran u najbolju petorku NBA sedamdesetih godina.
Biografija
Ime: Elvin Ernest Hayes
Rodjen:17. 11. 1945. u Rajvilu, Luizijana
Visina: 2,05
Univerzitet: Hjuston
Draft: 1968. (San Dijego, prvi pik)
NBA: San Dijego (68-71), Hjuston (71/72). Baltimor (72/73), Kapital Bulits (72/73), Vašington Bulits (74-81), Hjuston (81-84)
Broj poena u regularnoj sezoni: 27.313
Broj poena u plej-ofu: 2.194
Skokovi: 16.279+1.244=16.523 (11,8)
Utakmice: 1.303+96=1.399
Ol star: 12 puta (69-80)
Priznanja: Najbolji univerzitetski igrač 1968, u prvim petorkama NCAA 1967. i 1968, šampion NBA 1978 sa Vašingtonom, u prvoj petorci NBA 75, 77. i 79, u debitantskoj petorci 69, ruki-rekorder po broju minuta 3.695 (1969.)
Kuća slavnih: od 1989.
Photo: NBA
bio je legenda washingtoin bulletsa