Mart je, izgleda, zgodan mesec za postavljanje košarkaških rekorda. Vilt Čemberlen je 2. marta 1962. dao 100 poena za Filadelfiju, a 12.marta 1988. Turčin Erman Kunter (8. oktobar 1956.) zaustavio se na 153 poena u meču u kome je njegov Fenerbahče pobedio Hilal Spor u Izmiru sa 175-101. Već na poluvremenu bilo je 90-41. Ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, ali rekao bih da su njegova 153 poena rekord u ozbiljnim, profesionalnim ligama iako je turska liga te 1988. bila daleko od kvaliteta i ekonomske moći koje ima danas. U trenutku postavljanja rekorda Kunter je imao 31 godinu i bio najpopularniji turski igrač. Sedam puta je bio najbolji strelac lige, dres reprezentacije oblačio je 213 puta i postigao 3.699 poena. Sa Turskom je bio prvak Mediteranskih igara 1987. U Lataki (Sirija).
Kao i u slučaju Zdenka Babića, koji je za Zadar postigao 144 poena u Kupu Koraća, i Kunterov rekord ima iza sebe dogovor. Sam Kuinter je u intervju za francuski “Maksi Basket” objasnio da su igrači tražili “dodatnu motivaciju”:
– Znali smo da ćemo lako pobediti, bila je to jedna od onih dosadnih, unapred dobijenih utakmica. Onda smo smislili da probamo nešto “originalno”…
Ideja je bila da sve lopte idu ka njemu i da on “trpa” koliko može. Od 90 poena Fenerbahčea na poluvremenu Kunter je dao 81! Utakmicu je završio sa 153. Postoji statistika sa meča, ali samo sa poenima. Nema ni jednog drugog elementa. Kunter, po sećanju, kaže da misli da je pogodio 17 trojki i 20 slobodnih bacanja. Ako mu je računica tačna, 62 poena dao je šutem za dva poena. Na YouTube postoji video zapis od oko dva i po minuta na kome se vidi bar tridesetak Kunterovih poena, kao i njegova izjava po završetku meča. Koševe je davao na sve načine i sa svih pozicija: trojka, kontra, šut sa distance, ulaz pod koš. Nosio je broj 10 i odigrao meč za “desetku”, bez obzira što su svi igrali za njega.
Turska štampa dala mu je nadimak “Đavo sa Bosfora”. Sam Kunter kaže za sebe da je bio “egoista”, više je mislio na koš nego na asistencije. Objašnjava da nije bio “šuter” neko “scorer”, ako neko može da pravi razliku između tih pojmova. Moglo bi se reći da nije imao “laku ruku” ali je pogađao jer je, kako kaže, “uvek gledao i video samo koš”. Šali se da je bio “bolji od Čemberlena” jer je 153 poena dao za 40 minuta, a Vilt 100 za 48…
U periodu 1975-1992 igrao je za ITU, Bešiktaš, Ečacibaši, Fenerbahče i Cukurova Sanaji. Trenirao je Darušafaku, Bešiktaš (u dva navrata), Galatasaraj, Šole, Asvel Vilerban i Le Man. Bio je selektor Turske 1999. i 2000. Sa Šoleom je 2010. osvojio prvenstvo Francuske i bio trener godine. Uloga glavnog strelca u igračkim danima uticala je da njegov trenerski stil takođe bude ofanziva. Sve njegove ekipe karakterisali su visoki proseci postignutih poena.
Ljubitelji kurioziteta ističu podatak da je oženjen Sofijom Ajten, praunukom poslednjeg turskog sultana Abdula Hamida II.
Photo: YouTube