

Ako parafrazim čuvenu izjavu Svetislava Pešića “da je mnogo bolje kad se pobedi nego kad se izgubi” izvlačim “mudra” zaključak da je zlatna medalja mnogo bolja od srebrne ! A jedno zlato večeras su u Bratislavi sebi oko vrata, a nama za istoriju, ponos i radostr okačili juniori Srbije, novi prvaci Evrope u kategoriji do 18 godina. Ekipa koju je spremao i vodio Vlada Jovanovoić doboila je u finalu Španiju 74-62 i posle 8 godina vratkla našu juniorsku selekciju na vrh Evrope. Ne bih da se pravim važan, ali dozvolitre citat sa ovog sajta posle prve utakmice na šampionatu, posle poraza od tih istih Španaca u prvom kolu grupne faze:
“Poraz kao poraz nije bitan, sistem takmičenja je takav da će biti još dosta utakmica, možda i prilika za revanš Špancima u završnici turnira, ali ono što je bitno jeste podatak da je naš tim na kraju prve četvrtine vodioe 26-10 a naredne tri izgubio sa 13-23, 13-22 i 18-21. U zbiru to je 70-76.”
Ispalo je baš tako. Bilo je dovoljno vremena da se greške poprave, da se digne forma, da se dobiju sve preostale utakmice i da se Špancima vrati milo za drago na identičan način. Oni su bolje počeli finale, dobili prvu lčetvrtinu 18-11, u 13. Minutu imali su dvostruklo više poena (22-11) ali kada je Vlada Jovanović našao način da zaustavi njihov napad a popravi naš, stvari su počele da semenjaju. Malo po malo razlika je smanjivana, na poluvremenu deficit je bio samo poen(28-29) a stvari su krennule željenim tokom već u prvim minutima nastavka. Naš tim je prešao u vođstvo (33-31) i onda ga povećavao do nedostižnih +16 (61-45). Na kraju je bilo 74-62, ali raztlika je nebitna, titulu je donosio i samo poen viška…
Odličnu partiju pružio je Nikola Mišković, član mege, još jedan sa košarkom u genima. Njegova otac Dejan Mišković svojevremeno je bio odličan centar Spartaka iz Subotice. Marko Pecarski i Balša Koprivica, sinovi Miroslava i Slaviše, postali su evropski juniorski prvaci gotovo u dan, samo 30 godina kasnije, pošto su njihovi očekvi u Bormiju 5. avgusta 1987. postali juniorski prvaci sveta pobedivši Amerikance 86-75!
Mišković je meč završio ssa 23 poena i 4 skoka i zasluženo poneo titulu MVP prvenstva, ali ceo tim je igrao sjajno. Momirov je imao 12 poena i 9 skokova,Viulikić 3poena i 8 asistencija, Pecarski je imao dabl-dabl učinak, 14 poena i 11 skokova….Bila je ovo pobeda tima koji je imao lidere, uvek neophodne za titule, ali igfra je viola timska.I lepa.
Ovo je bila, računajući i učinak juniora nekadašnje Jugoslavije, 19. medalja sa juniorskih šampionat. U strukturi to je 9 zlata (1972,1974,1976, 1980,1988, 2005,2007,2009), 6 drugih mesta i 4 bronze.
Za istoriju:
Bratislava, 06-08.2017.
Španija-Srbija 62-74 (29-28)
ŠPANIJA: Kuevas 6, M.Gonzales 4, Ibanjez, Karasko 3, Puerto 2, Buskets 2, Para 10 (4-5), Eigitor 8 (2-5), Martinez 23 (2-3), Molins 2, Parado 2, E.Gonzales.
SRBIJA:Mišković 23 (2-2), Koprivica, Momirov 12 (1-2), Uskoković 12 (1-2), Vulikić 3 (3-4), Petrušev, Marjanović 2, Tadić 5, Petrović, Pecarski 14 (8-9), Šarenac, Matić 3.
Sreca pa je dosao Danilovic koji zna kako se radi sa mladima i kako se vodi mladi tim ( i sam je bio ucesnik mnogih ). Za malo da ovu generaciju upropaste koordinatori mladjih selekcija Rakocevic i Kuzmanovic, bili su 10-ti. Samo, ovaj put ih je vodio doktor bez titule doktora, ali sa znanjem istog. Ko cita kosarku, shvatice sta zelim da kazem.
Polako razmontirati lobi, dovesti odmah Dragana Jakovljevica, propala je generacija Simanica jer ih on nije razveo do kraja, poput Pesica nekada sa Bormio generacijom. Savet laptop trenerima: pogledajte na youtube predavanje Doktora kosarke Slavka Trninica o dve kategorije u razvoju mladog igraca a to su mentalna stabilnost i unutrasnja cvrstina tj. hardness. Ono sto je on ucio Perasovica, Kukoca, Radju, Bodirogu, Komazeca, itd…a Jakovljevic ucio Bogdanovica.