U istoriji evropskih šampionata u košarci nije bilo čudnije utakmice od one koju su 26. maja 1953. u Moskvi odigrali Jugoslavija i Izrael. Ako se kaže da je meč završen pobedom Jugoslavije 57-55 posle produžetka, sve izgleda normalno, ali ako se doda da su igrana 4 (i slovima: četiri) produžetka, i da je u prva tri rezultat bio 0-0, odnosno da je pobednik odlučen u poslednjiom sekundama četvrtog nastavka, stvar postaje zanimljivija. Ali, ni to nije sve. Ljubitelji kurioziteta uživaće u podatku da Izraelci u tih dodatnih 20 minuta, dakle u celom „trećem poluvremenu“, ni jednom nisu dotakli loptu!
Objašnjenje se krije u ondašnjim pravilima igre.Nije bilo ograničenja dužine napada, lopta je mogla da se drži koliko hoćete, što su naši igrači vešto koristili. Pošto je naš centar Mirko Marjanović bio viši od protivničkog igrača, bolje je skakako na podbacivanju, lopta je stizala u ruke naših igrača koji su neumorno kombinovali dodajući se bez namere da šutiraju ili idu ka košu. Čekali su poslednjih 10-tak sekundi da upute koš kako Izraelcima ne bi ostalo vremena za njihov eventualni pogodak. Taktika je bila neuspešna u tri pokušaja jer je na isteku prva tri produžetka upućivan šut koji nije bio precizan, pa je moralo da se igra pet dodatnih minuta. Ipak, ni za četvrti nastavak selektor Nebojša Popović nije promenio taktiku: skok Marjanovića, zatim dodavanje „ja tebi, ti meni“ do poslednjih sekundi. Pošto nije bilo jugoslovenskih novinari, neki od igrača su, uz pomoć Nebojše Popovića, slali izveštaje našim redakcijama. Tako je Srđa Kalember izveštavo za „Sport“, a njegov izveštaj je u svojoj knjizi „Džez basket“ citirao novinar Aleksandar Miletić. Kalember je napisao da je poslednji šut uputio Saša Gec i promašio, ali je Mirko Marjanović skočio i iz takozvane odbojke postigao pobedonosni koš.
Originalne beleške Srđe Kalembera koje je slao dnevnom listu Sport – ovaj redak i dragocen dokument ustupio nam je stalni saradnik Koš magazina Žarko Dapčević-Daba. Iz Kalemberove beleške vidi se da je Marjanović postigao koš za pobedu protiv Izraela
Ta priča je bila poznata starijim ljubiteljima košarke, Mirko Marjanović je u svim verzijama bio strelac tog istorijskog koša u istorijskoj utakmici, ali nedavno sam došao do originalnog zapisnika FIBA sa te utakmice i ustanovio da tamo piše da je strelac bio – Aleksandar Gec.
– Nije tačno, koš je sigurno dao Mirko Marjanović – posvedočio mi je Bora Stanković, počasni generalni sekretar FIBA, koji je igrao tu utakmicu i ispao sa pet penala. -Mislim da je u prethodna tri produžetka neuspešno šutirao Vilmoš Loci, a da je taj poslednji šut u četvtom produžetku uputio Gec. Nema dileme da je strelac iz odbojke bio Marjanović. U zapisnku je greška, koja nije mnogo bitna jer je osnovna funkcija zapisnika da konstatuje ko je pobedio. Drugo, u to vreme zapisničari još nišu bili vešti kao danas, često nisu uspevali da vide sve akcije pa su pitali ko je dao koš ili napravio faul. Greške su bile moguće i razumljive.
Bilo kako bilo, priča je zanimljiva a živi svedoci svakako su merodavniji od papira bez obzira na njegov zvanični karakter.
Odmah posle te utakmice generalni sekretar FIBA Vilijam Džons odlučio je da promeni pravilo i uvede ograničenje napada na 30 sekundi. Takođe, zbog špekulantske igre u utakmici SSSR-Mađarska, u kojoj su igrači oba tima u poslednjih 14 minuta sabotirali igru (poluvreme je završeno sa 5-2 za SSSR) jer je rezultat od nekoliko poena prednosti za SSSR odgovarao obema ekipama, promenio je pravilo o plasmanu. Umesto ukupne koš-razlike uveo je pravilo direktnog duela timova koji imaju isti odnos pobeda i poraza.
To prvenstvo u Moskvi imalo je još nekoliko kurioziteta. Prvi put posle Drugog svetska rata Nemačka je nastupila sa jedinstvenom ekipom a sporazum je podrazumevao i – dva selektora. U zapisnik su ravnopravno upisivana imena Lea Hubnera koji bio iz Nemačke Demokratske Republike i Antona Kartaka koji je bio iz Savezne Republike Nemačke, a posle selektora bio je i predsednik nemačke federacije od 1973. do 1984.
Pred svečano otvaranje došlo je do političkog problema: Italijani su otkrili da na defileu treba da idu iza stare „kraljevske zastave“ sa oznakama kraljevske kuće Savoja, čiji su članovi bili proterani iz Italije koja je postala republika. Kako je greška otkrivena neposredno pred početak ceremonije nije bilo šansi da se nađe prava zastava. Posle velikog ubeđivanja Italijani su pristali da defiliju uz obećanje domaćina da će „koliko sutra“ zastava biti prava. Održali su obećanje i činilo se da je stvar legla, ali nekih 5 nedelja kasnije jedan poslanik u italijanskom Parlamentu došao je do slike defilea iza „kraljevske zastave“… U Italiji je nastao skandal, slučaj se vukao nekoliko meseci, u polemiku su bili uključeni košarkaška federacija, olimpijski komitet Italije, FIBA…
Dve zemlje, jedna iz Afrike (Egipat), druga iz Azije (Liban) odbile su da igraju protiv Izraela koji takože, geografski, nije pripadao Evropi. FIBA je kaznila Egipat i Liban jednogodišnjom suspenzijom.Utakmice su registrovane sa po 2-0 za Izrael.
Photo: Privatna arhiva
