Nakon što su u brilijantnoj utakmici savladale drugu najjaču svjetsku silu u ženskoj košarkaškoj hijerarhiji – Australiju, LAVICE iz Srbije su željno očekivale utakmicu protiv Španije. Želja je bila velika, ali mogućnosti nisu bile realne. Poraz je došao kao neminovna posljedica prethonog iscrpljujućeg meča (68 – 54).
Svi koji su posmatrali ovu utakmicu mogli su da vide umor na licima i kompletnu emocionalnu prazninu svih igračica. Srbija je vodila samo dva puta, i to ukupno u trajanju od oko 10 sekundi (0-2 i 2 -4), uz dva neriješena rezultata. Svo ostalo vrijeme Španija je dominirala i imala veliku prednost koja je iznosila i velikih 19 poena. Košarkašice Srbije su postigle samo 9 poena u prvoj četvrtini i tada je već bio vidljiv neslavni nastavak. Na početku treće četvrtine za čak 7 minuta igračice trenera Marine Maljković su postigle samo 2 poena, od ukupno 10 poena postignutih u tom periodu.
Učinak pojedinaca je bio izuzetno nizak: Sonja Petrović je pokušala 15 puta, i samo 4 šuta su bila uspješna, kao i Jelena Milovanović. Jedna od najzaslužnijih za velike dosadašnje uspjehe Ana Dabović je ovaj put imala učinak od 30% uspješnosti šuta, Danijela Pejdž 40% i praktično je samo jedna košarkašica bila raspoložena. Saša Čađo je čak 5 puta pogodila iz 7 pokušaja. Posebno je važno da svi koji ste vidjeli utakmicu, ili čitali tekstove vezane za polufinalni poraz, morate da znate da su i ovaj put Lavice pokušale sve da uspiju da ostvare pobjedu. Borile su se, bacale za svaku loptu, po neki put su i po dvije u istom trenutku ležale na parketu, ali ovaj put ništa nije išlo jer je municija bila ispražnjena u prethodnoj izuzetnoj i istorijskoj utakmici. Još jednom su potvrdile da su velikog srca, ali ovaj put to nije bilo dovoljno. U subotu će pokušati da se izbore za bronzanu medalju u utakmici protiv Francuske (koja se časno borila protiv SAD, ali ipak izgubila 67 – 86).
Hajde da budemo objektivni i da stvari posatramo onako kakve su one zaista. Naš prijatelj Vlada Stanković je napisao da je posljednja reprezentacija u kojoj su bile košarkašice ovih prostora igrala u Seulu 1988. i da nakon toga nikada niti jedna selekcija bivše nam domovine, ili novonastalih država, nije imala priliku da igra na olimpijskim igrama. Košarkašice Srbije su počele povratak na najveću scenu 3–4 godine unazad kada je Marina Maljković izabrana za trenera, i od tada su bilježile samo usjeh za uspjehom. Četvrto mjetso na Evropskom prvenstvu 2013. je bio podstrek za nastavak, a već na sljedećem Prvenstvu 2015. ista ekipa je osvojila zlatnu medalju i kvalifikovala se za Olimpijske igre. Dakle, Marina Maljković i njene košarkašice su ostvarile plasman na ovaj turnir na kojem su ponovile brilijantne rezultate iz posljednjeg vremena.
Bez obzira da li će biti četvrte ili treće, sigurno je da će se u posljednjoj utakmici boriti do posljednjeg atoma snage za bronzanu medalju, što svi žele. Treba odmah kazati da je to najveći uspjeh ženske košarke u Srbiji, i da za to treba odati priznanje svima koji su učestvovali u gradnji tog puta. Stručni štab je učinio sve, ali i Savez, i zato i danas nakon poraza protiv Španije: BRAVO i ČESTITKE za sve njih.
Možda je ovo prilika da kažemo i nekoliko riječi o čovjeku koji je svakog dana na utakmicama muške i ženske selekcije Srbije. Na slici ćete da prepoznate Dragana Đilasa, i da mu dodijelite titulu najelegantnijeg predsjednika ili gledaoca u “Carioka Areni“ gdje se igraju košarkaške utakmice završnice u obje konkurenciji. Nije teško primjetiti još jednom eleganciju sa leptir mašnom i maramicom u sakou u boji zastave Srbije. Dragan svaki postignuti pogodak proprati radosnim gestovima, dok ne prašta lagano poraz ili čak izgubljenu loptu. On je perfekcionista i želi da njegove selekcije igraju perfektno i ostvare odlične rezultate. Izabrao je zajedno sa svojim saradnicima trenere kojima vjeruje i iza kojih je i kojima daje ogromnu podršku. On pored sebe ima one koji znaju više košarke s igrališta nego on (najprije Bodiroga, a sada Tomašević, Rakočević, Joković, Kleut i drugi), ali je zato svoje iskustvo iz biznisa, politike i rukovođenja utkao u rad i aktivnost Saveza.
Ovo što ću sada napisati ne mogu da tvrdim da je u cjelini tačno, ali pouzdani prjatelji su mi davno kazali informacije (a ja nisam pozvan da provjeravam tačnost istih). Kada je Đilas postao predsjednik Košarkaškog saveza Srbije, krunska institucija jednog od najkvalitetnijih sportova u Srbije je bila u velikim finansijskim problemima. Zaposleni radnici nisu dobijali plate u toku 8 posljednjih mjeseci prije njegovog dolaska, a dugovi prema drugima su bili izuzetno veliki. Đilas je doveo svoju ekipu ljudi sa kojima je započeo proces, a onda iznalazio u hodu bolja ili drugačija rješenja. Započeo je sa Bodirogom, i kada je Dejan izabrao put u međunaropdnu organizaciju stvario je ekipu koja danas ostvaruje rezultate kojima može samo da se diči.
Đilas nikada nije govorio o tome kako je on zaslužan za ovo ili ono (ili ja nisam čuo ili pročitao o tome) ali danas radnici KS Srbije primaju redovno plate, milionski dugovi su izmireni, reprezentacije su dobile sponzora u kineskom proizvođaču opreme, mnogi sponzori su ponovo našli interes da budu uz ovu organizaciju i uz ove košarkašice i košarkaše (ali i u mladim kategorijama takođe). Na sva pitanja na ovu temu Đilas se samo osmijehuje i nastavlja putem jačanja KS Srbije u svakom pogledu. On tačno zna koji su mu naredni zadaci na jačanju košarke u regionima Srbije i vraćanja ugleda u gradovima gdje je košarka nekada dominirala. Na posljednjim sastancima u evropskoj federaciji istakao je veoma značajna pitanja i uz sve ono što on radi, svi su u košarkaškom svijetu počeli drugačije da gledaju na srpsku košarku.
Pogledajte sada koliko zemalja ima dvije ekipe u polufinalu Olimpijskih igara: SAD, Španija i Srbija. Čudno zar ne? Ko će osvojiti nove medalje ne mogu kazati jer nisam dobar prognozer, ali znam da sve što su uradile muška i ženska reprezentacija Srbije ide na čast svima: igračicama, igračima, trenerima, stručnim štabovima, Federaciji, sportskim novinarima, sponzorima, pa i vama koji čitate ove redove. Svima je radost u srcu i svi su ponosni na rezultate, a da se zapravo nisu niti pitali kako je do svega došlo, i koje su sve probleme imali u KS Srbije u procesu jačanja ovog Saveza.
Zato prije sumiranja rezultata, prije spoznaja o medaljama, ja već danas želim da kažem svima njima BRAVO i od srca vam čestitam, jer tačno znam kako je teško ostvariti pozitivne procese u jednoj federaciji, pa i u KS Srbije, ali i rezultate na košarkaškim terenima.
Neka se KRALJICE – LAVICE odmore i naoštre, pa neka onda pokažu sve što najbolje znaju i mogu. Svi već odavno cijene i poštuju ono što su uradile prije Olimpijade, ali i ovdje u Riju i zato su svi uz njih, siguran sam i vi koji čitate ovaj tekst…
Photo: FIBA i privatna arhiva
2 komentari
..pozdrav..hvala na insajd informacijama iz ria. Imam par pitanja posto manje pratim,zensku kosarku od muske.. Da li se u zk sviraju tri sekunde..i,spanjolke i australijanke su kampovale. . Zasto ne pisete o par sudijskih gresaka na pocetku trece kada je spanska 7 imalla duplu,loptu..ona njihova crna s noge na nogu ispred sudije u kontri..sviraju nak dva faula u napadu..i jos par u odbrami i mi izlazimo iz bonusa za manje od dva minuta… Nasim devojkama svaka cast borile su se iako ih sut nije hteo..al zasto mi nemamo bar ravnopravno sudjenje kad smo tako uspesni u obe selekcije..
Moji komentari nisu u funkciji pisanja o sudijskim odlukama i ja zelim da prenesem dio onoga drugog sto se ne vidi ili ne moze da vidi na terenu ili oko terena na kosarkaskom turniru Olimpijskih igara.
Generalno sudjenje na turniru je veoma visokog nivoa, a sto potvrdjuju iz dana u dan igraci i treneri. Pracenje sudjenja je napravljeno tako da je svaka utakmica posmatrana od strane Supervisora. Pored toga na Olimpijdi je uveden sistem po kojem sudijske observacije se vrse nakon pregleda snimaka sa osam kamera koje kazuju puno vise nego sto trojica sudija mogu da vide na terenu. Najbolji primjer je bio 5 faul koji je napravio igrac Hrvatske Bilan na 45 sekundi prije kraja. Svima koji su gledali sa drugih strana je djelovalo kao “lagan kontakt” jer nisu mogli da vide sta je tacno sudija vidio. Kamera koja je bila na istoj strani kao i sudija je jasno zabiljezila da je igrac Hrvatske rukom drzao i napravio faul na Raduljici.
Pozdrav, Goran Radonjic