Goran Radonjić o sportskim dinastijama
- July 27, 2015
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in KOMENTAR
Čuli ste za mnoge priče o sportskim porodicama. Evo samo nekoliko imena koja će vas podsjetiti na briljantne domete iz raznih sportova: Ivković (Duda i Piva su najčuvenija trenerska braća), Đorđević (reprezentativac i selektor Orlova Aleksandar – Saša je sin Bate, čuvenog košarkaškog trenera Crvene zvezde i drugih klubova u zemlji i u inostranstvu), Maljković (zlatna selektorka košarkašica Srbije Marina je kćerka ćetvorostrukog prvaka Evrope – Boža je bio trener mnogih velikih timova), Radović (nekadašnji košarkaški olimpijac i generalni sekretar KSJ, sada direktor FIBA za razvoj košarke, Zoran je sin pokojnog međunarodnog košarkaškog sudije Save i majke Gordane, košarkaške reprezentativke i dugogodišnjeg sekretara KS Jugoslavije), Kešelj (Marko je sin košarkašice, nekadašnje reprezentativke iz Voždovca Gordane Jeremić, i nažalost rano preminulog Bože, bivšeg košarkaša IMT), Kalinić (aktuelni reprezentativac Nikola je sin Zorana, stonoteniskog šampiona Evrope).
Naravno ne smijemo da zaboravimo porodicu Belošević (jedan od najboljih evropskih sudija je Ilija, a on je naslijedio oca Obrada, nekadašnjeg člana našeg najboljeg košarkaškog sudijskog para sa Dragašem Jakšićem-Jakšom), Matijašević (Dragoslava, nekada košaraška reprezentativka Voždovca je u braku sa nekadašnjim kapitenom odbojkaša Partizana i reprezentacije Nikolom rodila dvoje tenisera: Ana je dugo obećavala, a Đorđe bio među 20 najboljih juniora sveta, i danas je najpoznatiji odbojkaški menadžer u Francuskoj), a tu su i prezimena poput Šaper, Šakota, Oberknežević, Koprivica, Cvetković, Lukovski, Rakočević…
A kada neko pomene prezime Tillie (izgovara se Tili), na šta vas asocira? Vjerovatno svakog od nas najprije na ime Loran i, naravno uz respekt svega što je u sportu uradio, sa tugom se sjetimo ovog izuzetnog 51-godišnjeg trenera (zbog poraza Srbije protiv njegove selekcije u nedavnom finalu odbojkaške Svetske lige). On je u Riju predvodio Francusku, koja je osvojila po prvi put titulu pobjednika, i novčani iznos od izuzetnih milion dolara.
Mnogi od vas ne znaju da je ovaj vanserijski trener nastupao fantastičnih 406 puta za nacionalni tim Francuske! Čak 21 godinu je kao igrač gospodario na odbojkaškim terenima Francuske i Italije, bio je osam puta prvak Francuske i dva puta pobjednik Kupa Francuske, a osvojio je i CEV kup. Bio je i osvajač srebrne i bronzane medalje na evropskim prvenstvima, a u periodu od dvije godine je bio i kapiten “trikolora”. Od 2001. je trener francuskog prvoligaša Kaena, a stigao je da bude i trener češke reprezentacije. Kao trener bio je prvak Francuske i pobjednik Kupa, a od 2012. je selektor najboljih odbojkaša te zemlje, s kojima je ostvario najveći uspjeh u istoriji kada su u Brazilu zlatnim slovima upisali datum pobjede nad Srbijom (19. juli 2015).
Svi poznavaoci sporta, i odbojke posebno dobro pamte još jedno prezime Tili, samo ovaj put ime odbojkaša je Kevin. Svoj vanserijski talenat on je pokazao veoma rano, a posebno kada je s reprezentacijom do 21 godine osvojio Evropsko prvenstvo. Dvije godine je proveo takmičeći se u odbojkaškoj NCAA, kada je dva puta bio i univerzitetski šampion SAD. Ovaj igrač od skoro 25 godina je posljednju sezonu igrao u Poljskoj, a u Brazilu je iskazao izuzetne kvalitete primača, ali i uspješnog napadača. Često je na meti suigrača i njihovih šala, kada se zbuni u obraćanju treneru reprezentacije: neki put bi htio da ga zovne “Trener”, ili “Monsieur”, a ipak najčešće iz njega izađe ono istinsko: “Tata”.
A slavni tata Loran je oženio nekadašnju odbojkašku reprezentativku Holandije Karolin Kulen, i dodao joj prezime Tili. Karolin mu je rodila tri sina. Još jedan član ove najčuvenije sportske porodice je pripadao odbojkaškom svetu. Početkom pedesetih godina Gi Tili je bio reprezentativac Francuske, i svoju ljubav prema odbojci je prenio sinu Loranu, ali očito i svom unuku – 198 cm visokom Kevinu, koji nije ostao imun na djedov omiljeni sport. Gi, najstariji u porodici Tili je bio predsjednik AS Kana, i utemeljivač najboljeg kluba u istoriji francuske odbojke, a u ovom timu skoro uvijek su igrali i mnogi vrsni srpski odbojkaši (u posljednjoj godini su to bili Radić, Rašić i Petković).
Ova priča ipak nije napisana za Odbojka magazin, već Koš magazin, i zato je za kraj ostalo da predstavimo košarkaški dio porodice Tili. Među reprezentativcima Francuske na prošlom Prvenstvu svijeta u Španiji je igrao najstariji sin Kim. Ovaj 27-godišnji košarkaš je najprije bio prekrižen u užem sastavu pred Mundijal 2014. (isto kao što nije bio izabran ni u uži spisak pred Eurobasket u Sloveniji i Hrvatskoj 2013.), a onda ga je među izabranike ipak pozvao Vensan Kole (trener šampiona Evrope iz 2013, i bronzane ekipe iz Španije). Kada se Jan Mahinmi, NBA zvezda Indijana Pejsersa povrijedio, Kim je ščepao svoju šansu. On je jedva dočekao da uskoči u ekipu i u “svojoj” Španiji (član je Laboral Kuće, igrao je u Evroligi protiv Crvene zvezde) pokaže sve kvalitete. Kim je sa sobom ponio super uspomene iz juniorskog perioda kada je zajedno sa Nikolasom Batumom osvojio U18 Prvenstvo Evrope 2006. u Španiji, a bolji poznavaoci košarke u Srbiji ga se sjećaju još iz Novog Sada 2007, kada su Francuzi bili bronzani – iza Srbije i SAD.
Period od četiri godine iskustva sa Univerziteta Juta je oplemenio njegovu karijeru, pa je nakon povratka u Francusku i adaptacije na evropsku košarku ubrzo zaigrao za Mursiju (Španija), a onda je u prošloj godini bio jedan od stubova Laboral Kuće. Period proveden u Vitoriji još više je motivisao ovog 207 centimetara visokog igrača da se pripremi za Eurobasket 2015, i on ističe:
– Iskustvo sa SP u Španiji je najljepši period u mojoj sportskoj karijeri. Naročito pobjeda protiv domaćina Španije je bila fantastična, a mene su posle toga u Vitoriji dočekali na poseban način, iako nisam ulazio u igru na toj utakmici. Sve što sam naučio kroz reprezentaciju, a uz igrače poput Tonija Parkera ili Borisa Dijaoa, u vreme priprema pred Sloveniju i pred Mundijal u Španiji, dragoceno je svakom igraču. Sve ću učiniti da budem među 12 igrača za predstojeći Eurobasket, jer šampionat Evrope se ne igra u mojoj zemlji svaki dan.
Pet članova sportske porodice Tili zaista je izuzetno, ali – to nije sve! Oni su sve sami reprezentativci, jedan do drugog, četiri odbojkaška i jedan košarkaški. Baš je to mnogo, ali – ima još. Tu je i šesti član ove porodice, najmlađi, sada 17-godišnji Kilijan, koji je takođe izabrao igru pod koševima. Njegova želja je bila da prati najstarijeg brata Kima, i da i on postane košarkaš. Već je bio član reprezentativne selekcije Francuske. Na prošlogodišnjem U16 Prvenstvu Evrope u Letoniji najmlađi u porodici Tili, Kilijan (rođen 1998. godine) je bio sa svojim drugarima na najvišem stepeniku pobjedničkog postolja. U finalnoj utakmici protiv domaćina igrao je sjajno i zadivio sve koji su vidjeli tu utakmicu. On je bio najzaslužniji što je Francuska postala kadetski prvak Evrope. Igrao je 32 minuta u finalu i stigao je da zabilježi 25 poena, a onda je ovaj 205 cm visoki i neobično vitki košarkaš dodao i nevjerovatnijih 18 skokova. Na tom Šampionatu Kilijan je bio izabran u nabolju petorku, a u 20 prosječnih minuta igre bilježio je 14,3 poena uz 9,6 skokova i sa izuzetnim procentom od 63 odsto uspješnosti šuta. Sve to mu je donijelo i MVP naslov, što ga je svrstalo među najtalentovanije košarkaše u njegovoj generaciji.
Dok vi čitate ovaj prikaz porodice Tili, najmlađi Kilijan je sa svojim drugarima savladao sve protivnike na Evropskom prvenstvu U18 na Volosu. Druga faza počinje u ponedeljak, 27. jula, a koje mjesto će da pripadne Francuzima teško je reći. Ali je veoma važno da su u prvoj utakmici pobjeđeni “mrski” Španci. Ovaj put neće biti zaključka o porodici Tili. Priča nije završena, od šest članova ove sportske familije samo su dva završila svoje sportske puteve: Gi i Karolin. Nastavak – sledi.
Photo: FFBB