Početna ISTORIJAIstorija: Žiri koji se ogrešio o Kiću

Istorija: Žiri koji se ogrešio o Kiću

od Vladimir Stanković
27 pregleda

 

Sjajan feljton našeg dragog blogera Soulyja o Draganu Kićanoviću, u kome je pomenuo nepravdu koja mu je načinjena prilikom izbora najboljih igrača u istoriji evro-kupova, razlog je da ispričam priču o tome jer sam bio direktni svedok. Te 2008. nisam više bio direktor Evrolige za medije, ali sam aktivno učestvovao u mnogim aktivnostima vezanim za obeležavanje 50 godina od prve utakmice u Kupu šampiona, igrane 22. februara 1958.

Jedna od ideja bila je izložba fotografija o istoriji tog takmičenja. Obišao sam nekoliko gradova, zemalja i redakcija, sakupio sjajnu kolekciju fotografija i izložba je bila pun pogodak. Druga akcija bila je izbor 50 ličnosti koje su obeležile 50 godina Kupa šampiona. Odluka je bila da se bira 35 igrača, 10 trenera i 5 sudija. Odredili smo i žiri od 9 članova, neparan broj bio je nameran da ne bi slučajno došlo do nerešenog glasanja o nekom kandidatu. Žiri je bio više nego eminentan: počasni generalni sekretar FIBA Borislav Stanković, predsednik ULEB i ACB Lige Eduardo Portela, legendarni bivši igrači Sergej Belov i Dino Menegin, istaknuti treneri Lolo Sains i Dan Piterson, dugogodišnji predsednik Makabija   Šimon Mizrahi, bivši sudija Kostas Rigas i novinar Žan Lik Tomas, urednik basket-sekcije prestižnog L’ekipa. Sekretar žirija bio sam ja, eno me na slici sa sastanka, „virim“ iza Menegina, desno od g. Bore Stankovića. Pripremili smo u Evroligi  poduže liste u sve tri kategorije, sa osnovnim podacima o svim kandidatima. Šta su osvojili, kad su igrali itd. Mogu da potvrdim iz prve ruke da je pristup ovom nimalo lakom poslu bio krajnje ozbiljan.

 

Čini mi se da je sastanak žirija bio 3. maja u Madridu, uoči finala sutradan u kome su igrali CSKA i Makabi. Od 9 članova žirija bilo je prisutno 8, nije došao samo Sergej Belov. Radilo se nekoliko sati a onda se prešlo na glasanje. Bilo je tajno, svako je zaokružio onoliko kandidata koliko je trebalo a ja sam prebrojio glasove. Spisak izabranih koji ovde obavljujem napravljen je  po nacionalnosti igrača, ne po broju glasova. Ne znam gde su mi beleške sa sastanka, ali sećam se da su ubedljivo najviše glasova imali Ćosić, Menegin, Dražen Petrović, Galis itd. Lista je bila sledeća (u zagradi je period igranja)

Srbi

Radivoj Korać (1953–1969)

Vlade Divac (1985–2005)

Aleksandar Ðordević (1985–2005)

Predrag Danilović (1987–2000)

Dejan Bodiroga (1990–2007)

Italijani

Aldo Osola (1964–1980)

Dino Menegin (1966–1994)

Pierluiđi Marzorati (1970–1991, 2006)

Antonelo Riva (1977–2002)

Španci:

Emilijano Rodrígez (1958–1973)

Kliford Luik (1958–1978)

Vejn Brabender (1965–1985)

Huan Antonio Korbalan (1971–1991)

Huan Antonio San Epifanio “Epi” (1976–1995)

Hrvati:

Krešimir Ćosić (1964–1983)

Dražen Petrović (1979–1993)

Dino Rađa (1984–2003)

Toni Kukoč (1985–2006)

Grci:

Nikos Galis (1975–1995)

Panajotis Janakis (1976–1996)

Fragiskos Alvertis (1990–2009)

Teodoros Papalukas (1995–2013)

Amerikanci:

Volter Ščerbijak Sr. (1967–1984)

Bob Mors (1968–1986)

Bob Makadu (1969–1993)

Majk D’Antoni (1969–1990)

Entoni Parker (1993–2012)

Litvanci:

Arvidas Sabonis (1981–2005)

Šarunas Jasikevičijus (1994–2014)

Rusi:

Sergej Belov (1964–1980)

Bosna i Hercegovina:

Mirza Delibašić (1972–1983)

Dražen Dalipagić (1971–1991)

Israelci:

Miki Berkovic (1971–1995)

Argentina:

Emanuel “Manu” Đinobili (1996–)

Meksiko:

Manuel “Manolo” Raga (1963–1977)

Primetno je da Dalipagić svrstan među Bosance, po mestu rođenja (Mostar).

Bilo je još mnogo igrača koji su nominovani ali nisu prošli, ali autoritativni žiri glasao je kako je glasao. Moguće je da su u prvom planu bili trofeji u evro-kupovima, jer se radilo o 50 godina evropskih klupskih takmičenja. To je jedino objašnjenje zašto su izostali Dragan Kićanović, Ivo Daneu, Josip Đerđa, Genadij Voljnov, Aleksandar Volkov… Koliko se sećam, Kići su u drugom krugu glasanja nedostajala dva glasa da uđe u 35 odabranih. Bio sam iznađen i razočaran, možda i subjektivan jer je Kićanović bio moj omiljeni igrač, ali ništa nisam mogao da učinim. Imao sam muke da brojnim novinarima objasnim neobjašnjivo – kako to da veliki Kića nije u 35 najboljih u proteklih 50 godina. Eto, desilo se. I danas ne znam zašto nije bio po ukusu članova žirija, možda zato što je neke pobeđivao na terenu…

Moguće je da je još prema nekom učinjena nepravda. Evo spiska kandidata koji nisu prošli.

Amerikanci:

Majls Ajken (1960–1970), Bil Bredli (1965–1966), Čarli Jelverton (1968–1980),Olsi Peri (1970–1985), Brus Flauers (1975–1987), Lari Rajt (1975–1988), Klarens Kea (1976–1994), Kevin Megi (1977–1994),Odi Noris (1978–1994), Korni Tompson (1978–1996), Dominik Vilkins (1979–1999), Majkl Jang (1980–1996), Džoni Rodžers (1981–2004), Džoe Arlaukas (1983–2000), Dejvid Rivers (1984–2001), Derek Šarp (1990–2011), Markus Braun (1992–2011), Tajus Edni (1993–2010).

Srbi: 

Zoran-Moka Slavnić (1963–1983), Dragan Kićanović (1966–1984), Žarko Varajić (1969–1984), Žarko Paspalj (1982–1999), Zoran Savić (1986–2002), Željko Rebrača (1991–2007)

Hrvati:

Josip Ðerda (1958–1976), Mihovil Nakić-Vojnović (1974–1988), Aleksandar Petrović (1979–1992), Velimir Perasović (1984–2003), Stojan Vranković (1985–2002), Nikola Vujčić (1995—2013)

Španci:

Rafael Ruljan (1969–1988), Ignasio “Naćo” Solozábal (1975–1992), Fernando Martín (1979–1989), Đordi Viljakampa (1980–1997), Huan Karlos Navaro (1997–)

Italijani:

Karlo Rekalkati (1967–1979), Roberto Brunamonti (1975–1996)Valter Manjifiko (1980–2001), Rikardo Pitis (1984–2004)

Rusi:

Gennadij Voljnov (1956–1973), Juri Kornjejev (1957–1966), Vladimir Andrejev (1962–1975), Anatolij Miškin (1972–1986)

Litvanci:

Valdemaras Homičus (1978–2000), Rimas Kurtinaitis (1982–2006), Arturas Karnišovas (1989–2002), Saulius Štombergas (1991–2007)

Francuzi:

Rišar Dakuri (1976–1998), Stefan Ostrovski (1979–2005), Antoan Rigodo (1987–2005)

Slovenci:

Ivo Daneu (1956–1970), Jure Zdovc (1987–2003), Matjaž Smodiš (1994–2012)

Israelci:

Tal Brody (1961–1977), Moti Aroesti (1973–1988), Doron Đamši (1984–2000)

Letonci:

Maigonis Valdmanis (1949–1963), Valdis Muižnieks (1951–1969), Janis Kruminš (1954–1969)

Grci:

Panajotis Fasulas (1981–1999), Dimitris Dijamantidis (1999–2016)

Ukrajinci:

Vladimir Tkačenko (1973–1992), Aleksandar Volkov (1983–1996)

Crnogorci::

Duško Ivanović (1980–1996)

Turci:

Ibrahim Kutlaj (1991–2009), Mirsad Turkčan (1994–2012)

Makedonici:

Petar Naumoski (1989–2004)

Republika Češka:

Jirží Zídek Sr. (1962–1983)

Jermenija:

Armenak Alačačan (1952–1968)

Argentina:

Luis Skola (1996–)

TRENERI

Nije bilo lako odabrati ni 10 trenera. Na kraju lista je izgledala ovako:

Aleksandar -Aca Nikolić (1954–1984), Dušan -Duda Ivković (1978–), Božidar -Boža Maljković (1979-), Želimir -Željko Obradović (1991–), Pedro Ferandiz (1957–1975), Manuel -Lolo Sainz (1972–2000), Aleksandar Gomeljski (1954–1991),  Dan Piterson (1963–1987, 2011), Etore Mesina (1989–), Pinas-Pini Geršon (1992–2010)

Bili su kandidovani, ali nisu prošli: Čezare Rubini (1947–1974), Alesandro-Sandro Gamba (1973–1991), Valerio Bjankini (1974–2006), Ranko Žeravica (1958–2003), Svetislav Pešić (1982), Mirko Novosel (1967–1993), Željko Pavličević (1985–), Alehandro-Aíto Garsíja Reneses (1974–), Janis Joanidis (1978–2004),  Ralf Klajn (1976–1996)

SUDIJE

Najkraća lista bila je sudijska, samo 5 mesta. Izbor je pao na Artenika Arabađana (Bugarska), Mihaila-Mišu Davidova (Rusija), Ljubomira Kotlebu (Slovačka), Ivana Majninija (Francuska) i Kostasa Rigasa (Grčka)

Izvisili su Obrad Belošević, Karl Jungebrand, Ervin Kasai, Vieslav Zič, Romualdas Brazauskas, Pedro Ernandez-Kabrera i Dejvid Tarner.

Ni onda, a ni sada, nisam bio siguran da su odabrana petorica bila stvarno najbolja, ali i ovde treba primeniti pravilo da o ukusima ne vredi diskutovati.

Ipak, od svih eventualnih nepravdi čini mi se da je najveća naneta Draganu Kićanoviću.

Photo: Privatni album

Možda će vas interesovati

3 komentari

DUGI May 3, 2016 - 22:28

OVA STATISTIKA ,SAM ŠTO NAS UBI,MNOGO NAM POKAZA.U SPORTU OPISNE OCENE NEMAJU ZNAČAJ.MNOGI OD OVIH ŠTO ODLUČUJU NERAZLIKUJU LOPTU ZA RAGBI I KOŠARKU.MOJE JE KAO UČESNIK DA DAM SVOJE VIĐENJE,NE BIH OVO NAZVAO NEPRAVDOM VEĆ,ILI NEZNANJEM,PRE NAMEROM.ŠTA SE POSTIŽE-NE ZNAM,ALI I OD SUDIJA JE OBRAD BIO BOG I ,MOŽDA VIŠE ,KAŠAI,MAĐAR.

Odgovori
Souly May 4, 2016 - 08:02

druže moj Dugi – postiže se falsifikat historije… košarica je samo jedno polje djelovanja… nakon preloma, krivo srastanje opštih vrednosti društva…

Osola – njemu ne priznam da je bio bolji igrač od mene… ne bi mi zabio koš, toliko je lik bio losh…
Menegin, Marzorati, Riva – jeste, legende, ali igrački ih je D.K. sistematski nadigravao…
Rodrigez? – Kićo bi mu zabija preko 40 svaku tekmu, a ovaj njemu teško 20…
Korbalan? – majko moja… kategorija Sretenovića i Ž.Obradovića – mojne da se uvredite…
Epi? – najprecenjeniji poluigrač, jednodimenzionalni šuter takvih smo imali 50-ak u istoriji Juge- ništa bolji od Vilfana, Mišovića, Perasovića, Ražnatovića ili D.Ivanovića…
Korać? – više mit no igrač… objasniću jednom da je Daneu za njega izmislio košarku…
Rađa? – to vam je ko da primite u kuću slavnih Rodmena a zaboravite M.J.-a…
Janakis? – no way ljudi…
Alvertis? – uz Osolu najsmešniji izbor, taj nije bija većim igračem od Brace Mitrovića ili Veljka Petranovića…

smešno, ali ja mislin da je uz Kiću tu triba uć Kevin Megi – najbolji Amer kojeg ja viđeh u istoriji evropske košarke, sigurno Ivo Daneu, po meni i Tkačenko…

Odgovori
Nešo Jovanović November 9, 2021 - 17:14

Dušo, lipo što se sećaš Kiće, a da ni primrtiš da gi ku izglso menegin u minusu. Ebo vas i žiru i ko vas postavio da repliciratxxx. nema taka reč na tečnom srpskohrvatskom

Odgovori

Ostavite komentar