Na 79. godišnjicu ZAVNOBiH-a Jusuf Nurkić je, noseći šljaštavi trouglasti BiH medaljon na ogrlici, nakon utakmice u Medison Skver Gardenu prokomentarisao besparicu u BH košarkaškom savezu uzrokovanu gloženjem etno-naci(onalnih) rogova u bosansko-hercegovačkoj vreći.

“U budućnosti košarkaška reprezentacija BiH može daleko pod uslovom da budemo ujedinjeni. Borili smo se lavovski prošlog ljeta i pored svih problema u košarkaškom savezu. Ali, ako se neke stvari u Savezu ne slože i ne obezbjedi dostatan budžet biće teško… Čak i da se kvalifikujemo za SP (u Japanu, Indoneziji i Filipinima koje će se održati narednog ljeta – prim. aut.), kako ćemo otići tamo? Autobusom?”
Ovo logi(sti)čko lamentiranje kršnog Bosanca nad krutom realnošću u podijeljenom tamnom vilajetu bi moglo biti stavljeno ad akta ako reprezentacija BiH, bez Nurkića u svojim redovima, u narednom februarskom FIBA prozoru ne pobijedi Crnu Goru makar sa 19 poena prednosti. A nakon toga i Mađarsku u gostima. U Podgorici su Crnogorci prošlog ljeta bili ubjedljivi protiv BiH, za koju su u toj utakmici igrali i Nurkić i Musa, sa 88:69.

Put na Daleki istok bosanskoj ekspediciji je tako blizu, a i tako daleko, mada bi se Nurkić vjerovatno svojim sredstvima, ako zatreba, pobrinuo da se tamo leti i prvom klasom. A nada zadnja umire.
Pogledom na raspored Eurolige, Real u Madridu dočekuje Žalgiris baš 23. februara, pa jedan od trenutno najboljih igrača u Evropi Džanan Musa najvjerovatnije neće biti pušten da igra za reprezentaciju BiH u toj ključnoj utakmici protiv Crne Gore.
Ali stvari u košarci, a i u životu generalno, su nepredvidive.
Primjerice – u Gardenu sam sinoć svjedočio veoma čudnoj utakmici, čak i za NBA standarde. Ne što je utakmica završena u produžetku, niti što je više nego obično pijana njujorška publika zbog Tenksgiving poguzluka svjedočila povratku Blejzersa iz mrtvih, mada im nije igrao Lilard koji je paradirao sa svojim sinom noseći ga za vratom po hodnicima Gardena i prije, a i poslije utakmice. Nego što su silom prilika bljesnuli sporedni igrači Portlanda. I desile su se nepredvidive stvari.
Bek Džoš Hart, imao je sinoć nevjerojatnih 19 skokova, a bez svog lidera Lilarda, Džarami Grent i Anferni Sajmons su eksplodirali sa 44, odnosno 38 poena. Grent je na liniju slobodnih bacanja otišao nevjerojatnih 28 puta, i pogodio 21 put.

Pa ko kaže da sve mora biti predvidivo? I zašto da i Bosanci (a i Hercegovci) ne sanjaju o odlasku na neko prvenstvo, pa i na uštrb crnogorske braće?
Ni oni neke ’99 nisu sanjali da će biti dio NATO pakta, a ni Džerami Grent do sinoć nije mogao pretpostaviti da će se naći u nekoj “hek-a-Šek” istorijskoj družbi, uz Ejdrijana Dentlija sa njegovim nezaboravnim ritualom pred izvođenje penala, i uz neizbježnog Lebrona kao izuzetke.

Ni Dvajt Hauard, rekorder na listi ovih “slobodoljubivih bacača”, nije sanjao da će jednog dana zabavljati publiku na Tajvanu sa po 10 asistencija po utakmici i šutirajući po 10 trica.
A ni slobodoljubivi vijećnici ZAVNOBiH-a u memljivoj bosanskoj kasabi ratne 1943. da će u BiH opet neki Švabo biti namjesnik u međunarodnom protektoratu, jer se nove generacije nažalost ni o čemu, pa ni o košarci, ne žele dogovoriti.
Photo: Twitter, privatni album
1 komentar
[…] Jusuf Nurkić plaća autobus do Filipina […]