Krešimir Ćosić bio je onaj tip ljudi, sportista, i košarkaša, koji su menjali tok istorije. Tanak, 211 cm visok i mršav, sa neverovatnim predispozicijama i osećajem za koš, ali i proigravanje svojih saigrača. Bio je među prvim visokim igračima koji je igrao košarku i van reketa, driblao kao vrsni play, i ‘čitao’ i kreirao igru kao nikada niko do tada. Uvek je bio neka vrsta produžene trenerske ruke na terenu. Rodio se u Zagrebu 1948, umro je u Baltimoru, SAD, sa svega 47 godina.
Osvojio je sve što se moglo osvajati u jugoslovenskoj i evropskoj, a ostavio je dubok trag u američkoj univerzitetskoj košarci. Od 1969. do 1973. igrao je za Univerzitet Brigham Young, bio je prvi ne-Amerikanac na draftu, kada su ga 1972. Blazersi odabrali kao broj 1 u 10. rundi. Naredne godine je u 5. rundi kao 15. izbor odabran od Lakersa. Iako je imao ponude odlučio se za povratak u Evropu. Stručnjaci smatraju da je Ćosić mogao igrati zapaženu ulogu u NBA ligi, i to u vreme kada tamo uopšte nije bilo ne-američkih igrača.
Igrajući za Zadar (1973-76), Olimpiju (1976-78), i Cibonu (1980-83), u kojoj je i završio karijeru, osvojio je šest prvenstava Jugoslavije i četiri kupa. Sa Cibonom je osvojio Kup pobednika kupova (1982.). Sa reprezentacijom Jugoslavije, za koju je nastupio 303 puta, osvojio je 14 medalja – samo je Sergey Belov imao više. Sa evropskih prvenstava tri zlata (1973, 1975, 1977), tri srebra (1969, 1971, 1981) i jednu bronzu (1979), na SP dva zlata (1970, 1978) i dva srebra (1967, 1974), a na Olimpijskim igrama jednu zlatnu (1980. u Moskvi.) i dve srebrne medalje (1968. u Mexico Cityju, 1976. u Montrealu).
Legendarni italijanski igrač Dino Meneghin, u svojoj knjizi “Passi da Gigante”, opisao je svoj doživljaj Ćosića:
“Najbolji jugoslovenski igrači bili su igrači ekstra klase, ali i pravi džentlmeni. Posebno mislim na Krešu Ćosića. Divio sam mu se, i priznajem da je on lako otkrivao sve moje slabosti. Na terenu je mogao sve. Za mene, bio je prvi igrač, uključujući i one u NBA, koji su mogli pokriti bilo koju poziciju u timu. Bio je to centar sa promišljenjem pleja.”
Nakon završetka igračke karijere bio je uspešan i kao trener državne reprezentacije Jugoslavije, koju je vodio na EP 1985, a postavio je temelje za srebro na OI u Seulu 1988. gde je reprezentaciju vodio Duda Ivković, koji je godinu dana ranije nasledio Ćosića. Davao je šansu mladim igračima (Draženu, Čuturi, Radoviću, Vrankoviću, Knegi, Nakiću, Vučeviću), zaslužan je indirektno i za veliku karijeru Vlade Divca i nije mu bilo mrsko putovati u Kraljevo i raditi sa tada 18-godišnjim centrom tamošnje Sloge. Nakon što je protiv Sovjeta bio tragičar, Divac je razmišljao napustiti košarku, ali ga je Ćosić ohrabrio. “Verujem u tebe”, bile su reči kojima mu je ulio veliko samopouzdanje i trasirao put kao uspehu. Đorđević, Kukoč i Rađa bili su tada klinci koje je Ćosić forsirao i davao im priliku u plavom dresu.
Uvršten je 1996. godine u Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame), kao tek treći ne-Amerikanac u istoriji, Hrvatski košarkaški Kup nosi naziv po njemu. Sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju, nekoliko metara od još jedne košarkaške legende, Dražena Petrovića.
Zbog svojeg verskog opredeljenja, i propovedanja mormonstva u tada socijalističkoj i ateističkoj SFRJ, Ćosić je bio interesantan američkoj obaveštajnoj agenciji CIA. To je, po rečima mnogih, izražavalo zgražavnje u njegovom tadašnjem gradu Zadru gde su ga iz komunističke partije anatemisali smatrajući da je biti vernik. To je nekako bilo još i OK, ali propovedati mormonstvo – to ne doliči jednom uzornom sportisti. Ćosić se požalio jednom funkcioneru američkog konzulata da ga u Zadru žestoko kritikuju zbog pristupanja mormonima i da su lokalne vlasti optužile mormonsku crkvu da je ispostava Američke obaveštajne agencije.
O ovoj, manje poznatoj strani Krešimira Ćosića za hrvatske medije jednom prilikom je pričao Josip Đerđa, Ćosićev veliki prijatelj i jedno vreme saigrač u KK Zadar:
– I mene je hteo da prevede u mormone, donosio je iz Amerike knjige o toj religiji i pokušao da ih objavi sa prevodom na hrvatski, ali to mu nije uspelo. Zbog toga je anatemisan u javnosti i bukvalno proteran iz Zadra uz optužbe da je ukrao 800.000 maraka. Tada je otišao u Ljubljanu da igra za Olimpiju, a imao je zaštitu jednog od najjačih ljudi u državi, Staneta Dolanca – rekao je Đerđa.
(Izvor: ostataksveta)
Photo: ABA