Početna ISTORIJAKnjige: Gospon Šolman – šjor Damir

Knjige: Gospon Šolman – šjor Damir

od Vladimir Stanković
32 pregleda

Moja – slobodan sam pohvaliti se –  pozamašna kolekcija sportskih knjiga obogaćena je nedavno još jednim lepim izdanjem. Iz Splita mi je stigla knjiga kolege Tomislava Gabelića “Gospon Šolman – šjor Damir”. Iz naslova pogađate da je reč o biografiji Damira Šolmana, proslavljenog igrača Jugoplastike i reprezentacije nekadašnje Jugoslavije.

Kolega Gabelić ispričao je divnu košarkašku priču tečno, hronološki, sa mnogo detalja i sa mnogo divnih fotografija koje, kako je davno rečeno, kazuju više nego hiljadu reči.

Korice knjige

O Damiru se mnogo zna, sa kraja knjige prepisujem najznačajnije titule: dva puta prvak Jugoslavije sa Jugoplastikom, tri Kupa Jugoslavije sa splitrskim klubom, Kup Koraća 1977, u reprezentaciji 226 utakmica. Srebrne medalje sa OI iz Meksika 1968. i Montreala 1976, prvak sveta u Ljubljani 1970, dva puta prvak Evrope (1973, 1975), jednom drugi (1969), dva puta prvak Mediterana (1967, 1971), pet puta prvak Balkana….

Sa medaljama

Verujem da će čitaocima zanimljiviji biti prvi deo knjige u kome je dosta manje poznatih detalja o ovom Zagrepčaninu koji je osvojio Split i ostao u njemu. Za početak, podatak da je rođen 7. septembra 1948. a ne 1949. kako mu piše u mnogim dokumentima. Svojevremeno ga je “podmladio” selektor Ranko Žeravica kako bi mu produžio staž u juniorskoj reprtezenmtaciji Jugoslavije.

Šolman je, kao rođeni Zagrepčanin, kada je poželeo da igra košarku zakucao na vrata Lokomotive, kako se Cibona zvala te 1963. Bilo je leto, naišao je na zatvorena vrata i poruku da dođe ponovo “na jesen”. Otišao je u Sportsko društvo Mladost koje je, u sastavu sportskih objekata na Savi, imalo i bazen. Više je hteo da se kupa nego li da pliva, ali uz bazen je bio i košarkaški teren. Igralo se, uglavnom, na jedan koš. Probao je i išlo mu je od ruke. Trener Marjan Katineli video je u momku od 198 cm budućeg vrhunskog igrača. U Mladosti se sprijateljio sa Nikolom Plećašom. Putevi su im se kasnije razišli ali je prijateljstvo ostalo, zajedno su postali i svetski prvaci 1970.

Plećaš je prešao u Lokomotivu koja je zvala i Šolmana, ali nekako nisu bili dovoljno uporni. Damir je bio juniorski reprezentativac, osvajao je srebrne medalje 1966. u Porto San Đorđu (Italija) i  1966. i Vigu (Španija) 1968. Ušao je i u seniorsku reprezentaciju, na Mediteranskim igrama u Tunisu 1967. Igrao je kao član drugoligaša Mladosti. Selektor Ranko Žeravica prijateljski mu je savetovao da ode u veći klub, jer ako ostane u Mladosti teško će o(p)stati u reprezentaciji.

Gabelić otkriva šta je presudilo da zagrebački gospodin Šolman postane splitski šjor Damir. U reprezentaciji se sprijateljio sa Splićanima  Grašom, Ratom Tvrdićem i Skansijem, ali detalj koji ga je definitivo prelomio desio se u – Pirotu! Tamo su igrane kvalifikacije za Prvu ligu. Damir je sa klubom dogovorio učešće uz uslov da ga, ako ne uđu u elitni razred, puste u drugi klub. Još nije imao odluku gde će, a pomogao mu je Branko Radović, trener Jugoplastike. U Splitu je pozajmio auto, “fiću”, i zapucao u Pirot da Damira Šolmana ubedi da je Jugoplastika pravi klub za njega. Rekao mu je da ima plejmejkere, bekove i centre ali da nema krilo. Damir je pružio ruku, obećao da će dočćo i – došao je. U Splitu je proveo deset godina (1967-1977), od “furešta” (stranca) postao je “fetivi (pravi) Splićanin”. Pero Zlatar kao predsedenik i Mirko Novosel kao trener zvali su ga u Lokomotivu, odnosno Cibonu, ali oba puta se zahvalio. Bilo mu je lepo u Splitu.

Imao je nepogrešiv šut

Dva šuta su obeležila njegovu karijeru u Jugoplastici. Jedan je pogodio, drugi nije. U prvenstvu 1977. Jugoplastika i Bosna su završili sa istim bilansom, imali su po tri poraza. O tituli je odlučivala majstorica u Beogradu 20. aprila 1977. Meč je bio izuzetno izjednačen i dramatičan. Pri rezultatu 98-98 poslednji napad imala je Jugoplastika. Damir Šolman je sekund pre kraja postigao koš za titulu. Ostala je serija slika Slobodana Đurovića, foto-reportera Večernjih novosti,  koji se pred sam kraj meča, vođen nepogrešivim instinktom, sa mesta pod košem preselio na centar i iz divnog ugla uhvatio sve što je trebalo: Šolmanov šut, semafor na kome se vidi vreme (00,01), let lopte i njeno “koprcanje” u mrežici (velika slika).

Drugi šut Šolman nije ni izveo…. Dogodilo se u finalu Kup šampiona 23. marta 1972. u Tel Avivu. Pri vođstvu Injisa 70-69 na 8 sekundi pre kraja Jugoplastika je imala napad za titulu. Plej Mihajlo Manović je poveo napad, na jednoj strani bio je Rato Tvrdić, na drugoj Damir Šolman. Manović se odlučio za pas ka Šolmanu koji je izvanredno igrao drugo poluvreme, pošto je prvo odmarao zbog aritmije koja ga je povremeno mučila. Lopta nije ni stigla do Šolmana, dvojica italijanskih igrača bila su na njemu. Faul je bio “kao vrata”, ali Turčin Topuzoglu i Grk Avramidis ništa nisu videli…

Damir Šolman danas

Da ne prepričavam celu knjigu, ko može neka je nabavi, zasad se može naći samo u Hrvatskoj (izdavač je Splitski klub olimpijaca) a u budućnosti, ako bude zainteresovanih izdavača i distributera u Srbiji, možda stigne i do ovdašnjeg tržišta.

Photo: Privatni album

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar