Mudro je zborio Arsen Dedić u svojoj manje poznatoj pjesmi „….ne vraćaj se starim ljubavima, dok su stare kiše lile, drukčije su one bile…“. Samo rijetki shvate suptilnost njegove poruke. S vremenom nam prošlost postane romantična i prepuna divnih uspomena, dok ono ružno zaboravimo i minoriziramo.

Za pretpostaviti je kako LeBron James nije imao priliku pročitati Arsenovu pjesmu, niti se zamisliti nad njegovim stihovima. On je svojoj ljubavi pohrlio nazad, kao pravi neiživljeni suprug kojeg je smotala srednjoškolska ljubav, i pod pritiskom rutine i sedme godine braka odlepršao je na topli jug Floride kako bi istražio „druge opcije“. Nova ljubav je trajala kako i tradicija nalaže, do prve velike krize i mirisa zrelih godina.

Profesor Greg Popović očitao je tvrdu lekciju Miamiju u finalu 2014, a uspomena na staru ljubav u Clevelandu učinila se romantičnija i strastvenija nego ikad. LeBron je šokirao sportski svijet – vratio se kući.

Nakon bezbroj teških riječi između njega i vlasnika Dana Gilberta, paljenja dresova od strane navijača i zvižduka za vrijeme utakmica, sada zreliji i pametniji alfa mužjak vratio se svom prirodnom brlogu jer… nema mjesta kao kod kuće. Pedantni kronolozi bi mogli postaviti neku zanimljivu tezu tipa: LeBron je znao da su glavni igrači u Miamiju prošli svoj vrhunac, i da ostanak tamo samo vodi nizbrdo, liga se ubrzano mijenjala prema šutiranju trica i viokooktanskom tempu. Njegov bliski prijatelj Wade je igrao na poziciji beka šutera, ali od šutiranja nije živio. Brzina i zakucavanja su bili dio njegove igre, ali ne više u ranim tridesetima, s načetim koljenima. Karijera Chrisa Bosha se bližila kraju, kao i one dobrog dijela momčadi. Njegov četverogodišnji ugovor s Miamijem je istekao i s par brzih poteza stvar je bila riješena. Ali, uvijek ima ono veliko ALI.

Ostavljena supruga Cleveland nije sjedila skrštenih ruku, čak ju je i pomazila sreća nekoliko puta na draftu. Uprava je uglavnom zas….a, osim pri izboru Kyrie Irvinga (izbor Tristiana Thompsona kao 5. picka 2011. smatram….eh, nemam pravu riječ za to; mogli su izabrati Klaya Thompsona, Leonarda, Tobiasa Harrisa, Nikolu Mirotića ili Vučevića, Bojana Bogdanovića, a oni su odabrali budućeg „zaštitnika obruča“ i oploditelja medijskih zvijezda).

I taman kad su Cleveland i Irving ozvaničili svoju vezu s petogodišnjim ugovorom, stari suprug se teatralno vratio doma. Bez oprostite ili mogu li ja nazad?! Ušetao je kao jedini i odabrani Kralj, i počeo stvari naštimavati po svome. Vratio sam se zbog tebe draga, da sve popravim i da nam bude bolje! „Ne vraćaj se starim ljubavima…“.

Kako bi testirao kvalitetu nove-stare veze, Kralj je prve dvije sezone potpisivao jednogodišnje ugovore koji su vlasnika i upravu stalno držali na oprezu i pod pritiskom da mu dovedu što bolje i bolje suigrače. Cleveland se odricao svoje budućnosti kako bi sadašnjost izgledala sjajnije. Svoj drugi pick drafta te 2014, onog Wigginsa iz Minnesote, ekspresno su zamijenili za Kevina Lovea, dok su momčad polako nadopunjavali s kvalitetnim veteranima. LeBron je bio zvijezda, veća nego ikad, povratak je izgledao kao pun pogodak. U prvoj sezoni odmah finale i nadljudska bitka njega samog s premoćnim Warriorsima. Častan poraz i povratak u finale 2016. s novim trenerom, njegovim čovjekom Tyroneom Lueom, kojeg neki iskreniji američki sportski analitičari nazivaju „pomoćni trener Lue“. David Blatt je otpušten početkom 2016. pri skoru 30-11. Objašnjenje uprave…. nismo bili na istoj valnoj duljini.

Kralj se nije oglasio jer se „ne miješa u posao uprave“. Pobjeda u finalu te godine samo je učvrstila ispravnost njegove odluke. Zanemarimo suspenzije Draymonda Greena zbog nategnute provokacije s LeBronom. Još jedan dragulj u kraljevoj kruni.

Fasada je počela malo pucati kroz kraj prošle sezone i finale 2017. Cleveland je izgledao naprosto nemoćno u okršaju s GSW. I onda bomba. Kyrie Irving želi trejd! Dosta mu je melodrame i cirkusa, dosta mu je sjene, dosta mu je ko zna čega… netko je rekao NE Kralju.

Ovdje želim naglasiti kako nisam neki posebni ljubitelj Irvingove igre. Playmakeri s 4-5 asistencija po utakmici su samo preniska krila koji rijetko koga čine boljima, i samo vrhunski sistemi i treneri kao Boston mogu od takvih igrača izvući najbolje. U protivnom su samo nabijači brojki i zvijezde highlightsa. Ipak, kakav-takav balavi Kyrie, poznat i kao pobornik teorije ravne Zemlje, ohrabrio se i suprotstavio vladavini poretka kakvog većina voli. Gore Kralj, dolje podanici, oko kralja dvorjani i ulizice koji na pravom mjestu i u pravo vrijeme dobivaju nagradu…čitaj Tristiana Thompsona (čiji agent je ujedno i Kraljev), i ugovor od 82 mil. dolara na 5 godina – koji trenutno daje 5.6 koševa i 5.9 skokova po utakmici. S tom projekcijom Jokić bi na ljeto trebao biti negdje između 250 i 300 miliona.

Odlaskom Irvinga rupe u fasadi su se počele ozbiljno nazirati i cijela situacija daje nam jednu važnu lekciju. Košarka je timski sport. Specifičan, ali ipak timski. Specifičan po tome jer unutar tima od petorice, kvaliteta jednog može biti tolika da nadvlada brojne mane slabijih suigrača, i napravi od tima puno više nego što pojedinačno jesu. A timski – po onim suptilnim lekcijama koje nam daju ekipe San Antonio Spursa ili GSW, ili prvaka Detroita iz 2004. ili stari timovi Yu-lige. Izbalansiran i dobro vođen tim je nepobjediv, koliko god američka kultura težila superherojima i junacima iz stripova.

Niti Jordan nije mogao sam. Kobe je plutao u prosječnosti ekipe i nabijanju statistika od odlaska Shaqa do dolaska Gasola, Duncan i Robinson su odmah na početku shvatili što to znači. Trebao je shvatiti i Kralj dok je igrao u Miamiju. Na povratku kući izjavio je da je igranje na Floridi za njega bilo kao koledž na koji nikad nije išao. Nekako sumnjam da je položio sve ispite. Naslovi nisu samo njegovi, iz crnih rupa su ga izvlačili i Wade, i Ray Allen s onim šutom 2013. i svaki mali suigrač koji je pronašao svoje mjesto u ekipi. Za to su zaslužni trener i glavni igrač(i).

To što je Irving naprasno otišao i njegova je odgovornost, a za odgovornost treba odrasti. Nešto što se rijetko kad postiže povratkom kući, kod starih ljubavi, gdje se imalo prilike vidjeti kuda sve to vodi. I vodi u bolan razvod, prepun optužbi i zamjeranja….“mislio sam da si se promijenila, da više nisi takva – nisi se niti morao vraćati!“

Kralj je odabrao vrijeme i mjesto odlaska, trenutak povratka, odabrao je suigrače i prisilo vlasnika da dovodi skupa pojačanja zbog kojih plaća visoke poreze preko salary cupa, odabra je i trenera iako se svi prave da nije tako, odabrao je centarsku poziciju za Kevina Lovea ove godine, iako svi znaju da taj eksperiment nije dobar, odabra je da se sad ponaša kao uvrijeđena primadana koja ne igra niti obranu, niti napad, kako bi pasivnom agresijom dokazao da bez njega nisu nitko i ništa. Kralj jedino nije shvatio da nije iznad podanika/suigrača. Vezan je s njima do svog konačnog uspona ili propasti, bez njih je on nitko i ništa. A iznad kraljeva su uvijek neki veći i snažniji kraljevi, u ovom slučaju Dan Gilbert, inatljivi vlasnik kluba koji povlači crtu i s visina poručuje kako je konačna palica u njegovim rukama.

Koliko god se brojni današnji sportski komentatori trudili dokazati svijetu da je LeBron najbolji igrač u povijesti i barem jednak Jordanu, realnost naprosto nije takva. Sport je odraz društva čiju kralježnicu danas čini ekonomski/kapitalistički rast (malo Ducija). U takvom sustavu vrijednosti gotovo je obavezno da svaki novi proizvod-igrač-sezona mora biti bolji od prethodnog. Mora imati više koševa, više asistencija, više trofeja, mora biti mlađi kad to ostvaruje, dominantniji, svemoćan… do dolaska novog proizvoda. Kao deterdženti za pranje veša. Na trenutnim reklamama su savršeni za skidanje mrlja i bez greške – dok ne dođe njegova „napredna“ verzija koja mora biti još savršenija od prethodne.

Realnost nije takva. Postojanje je prošarano ciklusima. Postoje počeci, vrhunci, usponi i padovi. Kralj James sigurno nije vrhunac košarke. On može biti vrhunac komercijalne isplativosti (iako Jordan i danas ne zarađuje slabije od njega), može biti vrhunac fizičke dominacije (iako je Wilt Chamberlain doslovno gazio svoju konkurenciju prije 50 godina ili Shaq prije 20), možda će naivci povjerovati u tezu njegove genijalne tehnike vođenja lopte i asistencija s obzirom na visinu (iako je Magic radio to bolje prije 35 godina, Anfernee Hardaway jednako dobro u Orlandu sa Shaqom, a bilo je i ponešto usputnih pojava tipa Jalen Rose). Raznovrsnost napadačke igre mu nije bolja od neprežaljene karijere Granta Hilla ili Larryja Birda, ali za potrebe ekonomskog rasta… LeBron mora biti najveći ikad. Drugačije ekonomija modernog svijeta ne bi imala smisla.

Kralj ima jednu dominantnu vrlinu koja mu se ne može oduzeti. Izdržljivost. Igra svoju 15. sezonu bez ozljeda i pauza. Igra duboko u playoffu zadnjih 10-ak godina, i nesalomljiv je. Ne pucaju mu prsti ni ligamenti, ne izvrće zglobove, nema viroze ni operacije. Svaki dan je na poslu, odgovorno i bez greške. Ne širi vansportske skandale oko sebe, ne kocka, ne puši, čak se kažu i ne kurva. Sav je fokusiran na svoj „brand“ i košarku. To mu se mora priznati, unatoč redovitim pasivno-agresivnim skandalima sa suigračima i vlasnikom Cavalirsa.

Sramotnih mjesec i po ambivalentne igre kakvu je prezentirao od početka 2018. ostat će ipak jedna crna mrlja u njegovoj karijeri. Kralj naprosto nije naučio biti vođa među sebi sličnim, ili jednakim. To je negdje u pozadini i trebao biti smisao njegovih četiri godine u Miamiju s Wadeom i Boshom. U Clevelandu nije pokazao naučeno. Love i Irving su se morali prilagoditi svojoj „ladici“, slično se očekivalo i od Thomasa ove sezone. Za sad je još jedino Love tu, očigledno kao daleko najfleksibilniji od trojice.

Nakon posljednjeg trejda od prije nekoliko dana LeBron je ponovo okružen gomilom epizodista koje će nekako dovući do finala gdje će ih GSW časno pomesti s terena. Njegove superjunačke, stripovske karakteristike neće biti ugrožene. On će biti ponovo sam protiv svih kao u playoffu 2007. ili finalu 2015, gledanost će rasti, TV prava će biti sve skuplja, brojke će se pumpati, on će rušiti rekorde za sva vremena. Samo u tom cijelom cirkusu malobrojni će biti oni koje će se zapitati… ako je sport mikroprikaz društva i svijeta, i zrcalo vrijednosti, o čemu nam govori ovakav kralj?

Photo: NBA