Početna NBALeni Vilkens: Tri puta član Kuće slavnih

Leni Vilkens: Tri puta član Kuće slavnih

21 pregleda

U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi”50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!

***

Medju 50 najvećih imena u 72 godina istorije NBA nema nikoga ko je bio tako uspešan kao igrač i kao trener kao što je to slučaj sa Lenijem Vilkensom. Njegova zvazda na nebu NBA trajala je ni manje ni više nego 45 godina! Mnogi bivši  veliki igrači osvajali su kao treneri titule prvaka NBA, ali niko nije trajao tako dugo kao legendarni Leni, i niko nije stvarao i promovisao igrače kao što je to činio on. Podatak da je sezonu 95/96. završio kao prvi trener sa više od 1.000 pobeda u NBA (1.014) najbolje svedoči o kakvom je stručnjaku reč. Nije mu to bilo dovoljno, gurao je dalje, zaiustavio se tek 2005. na 1.322 pobede. Naravno, najviše u istoriji. Vodio je i najviše utakmica otkad se igra NBA liga – 2.487. Našlo se tu i 1.155 poraza. I u tom statističkom segmentu je bez premca u istoriji lige.

Leni je rodjen u Bronksu, crnačkom kvartu Njujorka, u skromnoj porodici. Okruženje nije bilo idealno i mnogi dečaci kretali su pogrešnim putem, ali je malog Lenija na pravi odvela – košarka. U srednjoj školi bio je plejmejker ali je košarku ozbiljno počeo da igra tek pred maturu, na nagovor  jednog – sveštenika. Otac Tomas Menion bavio se, izmedju crkvenih obaveza, treniranjem dečaka, i u Vilkensu je video, uprkos njegovom niskom rastu od samo 185 centimetara, veliki potencijal.

Studirao je Univerzitet Providens

Kada je 1956. maturirao stigla je, uz posredovanje oca Meniona, ponuda Univerziteta Providens. Već u prvoj godini doveo je svoj tim do bilansa pobeda 23-0, u dve poslednje Providens je bio pozvan na NIT (National Invitation Tournament) i malo je falilo da bude šampion. Vilkensov tim je 1959. bio polufinalista, a 1960. finalista izgubivši od Bredli Univerziteta, ali je on oba puta bio izabran za najboljeg igrača. Zvezda je bila rodjena.

Na draftu 1960. dobio ga je Sent Luis Houks, u to vreme jedan od boljih timova u NBA, sa Bobom Petitom kao zvezdom. Medjutim, početak nije bio briljantan, adaptacija je išla teže i sporije nego što se očekivalo mada je u debitantskoj sezoni stekao poverenje trenera Pola Sejmura. Naredne godine Houksi nisu stigli do plej-ofa, dobrim delom zato što je Leni Vilkens – rastrzan izmedju služenja vojnog roka i povreda – odigrao samo 20 utakmica.

Prvi tim u NBA bio mu je Sent Luis Houks

Njegova puna afirmacija počela je u sezoni 1962/63. Isticao se pre svega asistencijama, mada je bio i solidan strelac. Bio je motor tima u kome su zvezde već bili Bob Petit, Riči Gerin i Klif Hagan. Medjutim, kada se Bob Petit 1965. povukao a Riči Gerin postao trener, Leni Vilkens je bio prinudjen da više misli na koš, i njegov prosek je sa 12,0 skočio na 16,5. Pa u narednoj sezoni na 18,0, da bi po prelasku u Sijetl (1968.) stigao prvo do 20,0 pa onda i do 22,4, što mu je najviši prosek karijere.

Tokom osam godina u Sent Luisu afirmisao se kao odličan igrač, pet puta je igrao Ol star utakmice, ali njegov tim je bio daleko od vrha NBA. Na kraju sezone 1967/68 vlasnik Houksa odlučio je da tim premesti u Atlantu, ali Leni Vilkens će u ovaj grad i svoj nekadašnji klub stići tek 1993. kao već afirmisana trenerska zvezda. Seoba je uticala da neki igrači postanu slobodni i Leni je prihvatio ponudu Sijetla da dodje umesto Volta Hazarda, koji je otišao u Atlantu. Sijetl je bio novi tim u NBA i bio mu je potreban lider. U Vilkensu su našli pravog čoveka. Sa Bobom Rulom složio je odličan tandem, ušao je u 10 prvih strelaca Lige, a u asistencijama je završio drugi, odmah iza nenadmašnog Oskara Robertsona, da bi naredne godine (1970) bio prvi dodavač sa 9,1 prosekom po meču.

Proslavio se u dresu Sijetla

Ključna godina u njegovoj karijeri bila je 1970. Klub mu je predložio da bude igrač-trener, što je Leni odmah prihvatio.U to vreme bila je moda u NBA da neko od najboljih igrača bude u dvostrukoj ulozi. Vilkens je svoj posao shvatio krajnje ozbiljno i na opšte zadovoljstvo na kraju sezone produžen mu je status. Istovremeno, dobio je jedino igračko priznanje u karijeri pošto je bio izabran za MVP Ol star utakmice. 

Sijetl je naredne godine stigao do skora 47-35, prvog pozitivnog bilansa u jednoj sezoni. Iz nikada do kraja objašnjenih razloga Leni je odlučio da u sezoni 72/73 bude samo igrač, a klub je doveo na klupu Toma Nisalka koji je, valjda plašeći se Vilkensovog autoriteta, zahtevao da on bude – prodat. Otišao je, prilično nevoljno, u Klivlend, ali je na odlasku rekao: “Vratiću se”.

U Klivlendu je igrao dve godine, manje-više isto kao u Sijetlu, ali je prosek poena polako počeo da opada, mada je 1973. igrao svoj poslednji Ol star. Karijeru je završio u Portlandu 74/75 kao igrač-trener sa najgorim prosekom u karijeri od samo 6,5 poena, ali i prvi put sa ispod 2.000 minuta na terenu. Igrao je znatno manje jer su i godine pristigle, tada je imao 37, i sve više mislio na trenerski poziv. Tako je završena jedna sjajna igračka karijera koja nije valorizovana, sticajem okolnosti, ni titulama niti individualnim priznanjima. Zvuči neverovatno da jedan od najboljih dodavača u deceniji izmedju 1960. i 1970. nikada nije stigao ni do jedne idealne petorke, i da mu je najveća individualna titula liderska pozicija u asistencijama 1970.

U Portlandu je bio igrač i trener

Čisto trenersku karijeru počeo je u Portlandu ali je posle dve prosečne sezone (38 i 37 pobeda) podneo ostavku. U maju 1977. postao je direktor Sijetla Supersoniksa. Već 15. novembra seo je na klupu umesto smenjenog Boba Hopkinsa. Tim je uzeo sa bilansom 5-17, na kraju sezone bilo je 42-18, najbolji skor jednog trenera koji je ekipu uzeo tokom sezone. I to nije bio kraj, posle eliminacije Lejkersa, Portlanda i Denvera, Sijetl se našao u finalu izgubivši od Vašingtona, posle sedam teških mečeva, sa 4-3. Revanš je stigao dogodine sa više nego ubedljivih 4-1….Trenerska zvezda bila je rodjena.

Ostao je u Sijetlu do 84/85 kada je prešao na funkciju generalnog menadžera, da bi se 86/87 obreo u Klivlendu počinjući jednu novu etapu u svojoj karijeri. U sezoni 88/89 Klivlend je ostvario najbolji skor u istoriji (57-25) igrajući sjajnu košarku. Mark Prajs, Leri Nens, Ron Harper, Bred Doerti, Majk Sanders, Krejg Ilo i ostali  bili su hit prvenstva, i samo je jedan neverovatni Majkl Džordan sprečio da stignu daleko. Čikago je prvu rundu plej-ofa dobio sa 3-2 pobedivši u petoj utakmici sa 101-100.

Vilkens je trener sa najviše utakmica, pobeda i poraza u istoriji NBA

Kao trener Klivlenda 1992. Leni Vilkens je bio pomoćnik Čaku Dejliju na Olimpijadi u Barseloni, da bi četiri godine kasnije na Igrama u Atlanti samostalno vodio američki tim koji je sa 8-0 stigao do zlatne medalje, pobedivši u finalu Jugoslaviju sa 95-69.  U medjuvremenu je 1993. prešao u “svoju” Atlantu gde se zadržao sedam godina. Potom se seli u Kanadu, u Toronto (2000-2003), a onda 2004. preuzima Njujork Nikse. Tom posrnulom divu čak ni Leni Vilkens nije mogao pomoći, pa je 2005. digao ruke i od Niksa, i od trenerskog posla. Jedini je čovek u istoriji koji je triput primljen u Kuću slavnih u Springfildu: kao igrač (1989), kao trener (1998) i kao član legendarnog Drim tima 1 (2010).

Poslednjih godina analizira studentsku košarku, a često se vidja na utakmicama srednjoškolaca. Živi u Medini, u državi Vašington.

Biografija

Ime: Leonard Randolph (Lenny) Wilkens

Rodjen: 28. 10. 1937. u Bronksu (Njujork)

Visina:1,85 m.

Univerzitet: Providens

Draft: 1960 (Sent Luis Houks, prva runda)

NBA: St Luis (60-68), Sijetl (69-72), Klivlend (72-74), Portland (75)

Broj poena u regularnoj sezoni: 17.772

Broj poena u plej-ofu:1.031

Asistencije: 7.211+372=7.583 (6,6)

Broj utakmica:1.077+64=1.141

Ol star: 9 puta (63-65,67-73) + 4 puta kao trener

Priznanja: Najbolji igrač Ol star meča 1971, vodeći u asistencijama u ligi 1970.

Trener: Sijetl (69-72), Portland (74-76), Sijetl (77-85), Klivlend (86-92), Atlanta (93-2000), Toronto (2000-03), Njujork (2004-05),  šampion NBA 1979, trener godine 1994, trener američkog olimpijskog tima u Atlanti 1996, pomoćnik u Barseloni 1992, rekorder po broju pobeda (1.322). Ukupan trenerski bilans 1.322 pobeda i 1.155 poraza.

Kuća slavnih: od 1989.

Photo: NBA

Možda će vas interesovati

1 komentar

armando June 5, 2020 - 10:06

jedan od najboljih trenera zadnji 25 godina

Odgovori

Ostavite komentar