Početna DOMAĆA KOŠARKALjuta trava na Partizanovu centarsku ranu

Ljuta trava na Partizanovu centarsku ranu

od Darko Dželetović
24 pregleda

Partizan odavno, još od odlaska Milutinova u pečalbu prije šest godina, nije imao nekog našeg centra koji bi mogao da donosi prevagu u igri nad protivnikom, ili kako se to danas uobičava reći – da pravi razliku. Ni Balša Koprivica je vjerovatno neće praviti u svojoj prvoj sezoni u Partizanu, i pretjerano bi se bilo nadati da će se na evropsku košarku prilagoditi odmah kao Filip Petrušev, jer Balša je, kako Ameri kažu, “late bloomer”, ili doslovno prevedeno – neko ko kasno cvjeta. Ali dužina ugovora s Partizanom, a ona je tri godine, daje nadu da bi Partizan mogao dobiti veoma pouzdanog igrača kojeg bi Željko Obradović za godinu-dvije mogao izbrusiti u centra reprezentativnog kalibra.

Koprivica je vrlo brzo nakon završetka NBA ljetne lige u Las Vegasu odlučio da svoje NBA snove privremeno stornira, odustane od NBA razvojne lige i novopečenog tima Motor Siti Kruza gdje bi ga Pistonsi najvjerovatnije poslali, i potpiše za Partizan. Nakon devet godina vratio se kući i krenuo stopama svog oca Slaviše. 

I Slaviša i Balša su igrali u pionirima Partizana, a stariji Koprivica se kalio po domaćim ligama, prvo u Valjevu, pa u OKK Beogradu iza toga, a onda je od ‘89 do ‘91 igrao u tada najjačoj nacionalnoj ligi u Evropi. U tandemu pod košem s Ljubisavom Lukovićem u IMT-u bio je jedan od najboljih mladih centara SFRJ. Prvom timu Partizana prije tačno tri decenije bio je priključen kao još uvijek relativno mlad igrač, ali već veoma iskusan sa pune 23 godine, nakon dvogodišnjeg iskustva u ulozi prvog klupskog prvoligaškog centra. Kada je Stanlija Lukovića prešavši u Partizan zamjenio Oliom Stevanovićem, Slaviša se odmah te sezone u aprilu ‘92 popeo na krov Evrope s Partizanom izvodeći loptu pod košem za Đorđevićev pobjedonosni prodor i trojku u Istanbulu.

Sin i otac: Balša i Slaviša Koprivica

Bez evropskog iskustva

Balša je prije par mjeseci napunio 21 godinu, ali je nakon svojih pionirskih košarkaških dana u Partizanu imao potpuno drugačiji košarkaški ali i životni put u poređenju s njegovim ocem. Preselivši s majkom na Floridu kad mu je bilo 12 godina prošao je proces prilagođavanja na sasvim drugom kontinentu, igrao na floridskim srednjim školama, promjenivši njih čak tri, da bi na koledžu posljednje dvije sezone igrao u jednom od najjačih NCAA programa. Ipak, Balša nema ama baš nikakvog evropskog košarkaškog iskustva – ako se zanemari jedno FIBA U18 prvenstvo, gdje se nije naigrao.

Pretjerano bi bilo očekivati da je Balšu njegova karijera na Florida Stejtu pripremila, što se kvaliteta konkurencije tiče, u istoj mjeri kao što je igranje u IMT-u za Partizan pripremilo Koprivicu seniora. Ipak, ono što je Slaviša bio u napadu u svojim ranim dvadesetim, Balša je to već u odbrani. Za pedalj je viši od svog oca i mnogo agilniji i skočniji, i njegovih 216 cm mu ne predstavljaju “prepreku” kao što to čine nekim sporijim centrima te visine. Usuđujem se reći da bi mogao biti bolji, na kraju balade, od Ivice Zubca jer u perspektivi NBA mu ne bi smjela izmaći. Još kad bi mu Obradović dao da koji put šutira i s distance, što kod Lenarda Hemiltona skoro nikako nije radio, obzirom na adekvatnu mehaniku šuta koju posjeduje, možda bi se počelo pričati i o Balšinom ofanzivnom potencijalu. Ali ostavimo te detalje na volju najboljem evropskom treneru.

Ono što u napadu brine je Balšino relativno neadekvatno postavljanje screen-ova u napadu pri p’n’r igri. Balša bi na Florida Stejtu prerano pobjegao iz bloka, da li po Hemiltonovoj želji ili samovoljno, što ga je učinilo, u poređenju sa igračima tipa Petruševa, manje-više nevidljivim p’n’r igračem. 

O Balši sam pisao iscrpno već prije dvije godine, a onda u tri navrata u posljednjih godinu dana na ovom sajtu, pogotovo o velikom napretku tokom njegove prošle sezone u NCAA:

https://kosmagazin.com/darko-dzeletovic-jadi-mladog-balse-koprivice/amp/
https://kosmagazin.com/balsa-koprivica-spreman-da-eksplodira/

Pogledao sam i većinu Balšinih utakmica na specijalizovanom kablovskom kanalu koji prenosi utakmice ACC konferencije zadnje dvije sezone. To sam radio i iz sopstvene znatiželje a i zbog insistiranja brata moje žene koji godinama ne propušta uživo utakmice njegovog i Balšinog sve zapaženijeg Florida Stejta u Talahasiju. I ja i moj badžo Džo smo bili uvjereni da bogom dani NBA potencijal kakav ima Koprivica nije mogao biti dovijeka ograničavan od trenera Noulsa Lenarda Hemiltona. Kao i da bi Balša u svojoj trećoj sezoni sigurno nastavio popravljati svoj NBA draft rejting koji je bio nedovoljno visok zbog nedovoljne minutaže koju je imao kod Hemiltona (tek 10.3 minuta po utakmici u brucoškoj 19 u 2020. sezoni i 18.6 minuta po utakmici u prošloj sezoni, kada je imao 9.1 poena, 5.6 skokova i 1.4 blokadu po utakmici).

Brušenje dragulja

Ipak, Koprivica se sa svojim američkim punoljetstvom od 21 godine odlučio prijaviti na ovogodišnji draft vjerovatno zbog gubitka strpljenja, a možda i povjerenja u sistem Hemiltona gdje godinama dominiraju igrači spoljne linije. Da je ostao još jednu godinu na Florida Stejtu vjerovatno bi udvostručio prosjeke, ali Balša se ne može se kriviti da je pogriješio jer je ta njegova odluka o napuštanju NCAA postala krunisana izborom na NBA draftu. Ne visokim draft izborom, na žalost, ali biti jedan od 60 košarkaša na svijetu koji je izabran na NBA draftu nije zapravo ni mala stvar. Pred sami draft eksperti su Koprivici davali vrlo male šanse da će uopšte i biti izabran potiho hvaleći Balšin odbrambeni potencijal, ali glasno kudeći njegovu neraznovrsnu igru u napadu. Potpuno suprotno od opisa Petruševa.

Bilo je i određenog optimizma da bi Koprivica ipak mogao dobiti šansu u Detroitu nakon što je draftovan od Pistonsa, bez obzira na 57. mjesto po redu pri samom kraju druge runde. Kad su nakon drafta izašle slika na bejzbol stadionu Detroit Tajgersa na kojima je Balša pozirao u društvu sa prvim pikom drafta i bivšim srednjoškolskim saigračem Kejdom Kaningemom, lokalnim herojom Ajzejom Liversom i najboljim NCAA igračem prošle sezone Lukom Garzom, izgledalo je kao da Pistonsi ozbiljno racunaju na Koprivicu.

Na stadionu Detroit Tajgersa

Ipak, potpisom Liversa, dobrom igrom Garze u Vegasu i konsekventno njegovim “two way” potpisom, kao i odlukom Pistonsa da kao drugog “two way“ igrača potpišu još uvijek povrijeđeno krilo Krisa Smita, ispostavilo se da bi šanse Koprivice da dobije NBA ugovor ovog ljeta vjerovatno bile veće da nikako nije bio draftovan, i da je mogao birati u koji će tim na ljetnu ligu. U Vegasu je igrajući za Detroit dobijao šansu na kašičicu, i obzirom na 16 garantovanih ugovora koje Pistonsi trenutno imaju za Balšu nije bilo mjesta u rosteru.

Ipak, dolazak kući u prave i provjerene stručne ruke, kao i odlazak Vila Mozlija o kojem se priča, mogao bi Koprivci osloboditi mjesto u rotaciji već početkom ove sezone. Osim ako Savić ne dovede Eda Dejvisa, ili nekog drugog stranca, koji bi bio starter i glavni oslonac Partizanu na poziciji centra. 

Koprivica je veliki radnik, što su Hemiltonova desna ruka i hol-of-fejmer Sten Džouns a i sam Lenard Hemilton često spominjali opisujući ga. Stoji da će Balša definitivno trebati pomoć najtrofejnijeg evropskog trenera a ne bi bilo na odmet ni da sportski direktor Savić, a i Koprivica senior, ponovo obuku dres, zasuču rukave, i svojom ekspertizom učestvuju u brušenju ovog još grubog dragog kamena. Jer Balša nije imao nastavnike takve low-post provinijencije, ma nikog ni blizu tog kalibra, svih ovih godina provedenih u Americi.

Photo: Privatna arhiva, NCAA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar