Kako je počela ovu 2020. godinu, tako je Crvena zvezda i završila – pobedom. Dan pred kraj godine savladan je Panatinaikos 74-71, a da se podsetimo kako je to bilo pre skoro 12 meseci. Prvu utakmicu u 2020. Zvezda je odigrala 2. januara protiv Bajerna. U Štark areni bilo je 16.824 gledaoca, domaćin je pobedio 93-63. Trener poraženih bio je – Dejan Radonjić. Zadatak za večeras: pronađi “uljeza”…
Naravno, zadatak je lak. Ono što povezuje ove dve pobede je upravo Dejan Radonjić. Pet dana posle debakla u Beogradu dobio je otkaz u Bajernu, a i sada mu je visio mač nad glavom posle debakla u Laktašima protiv Igokee. Ne bi dobio otkaz u Zvezdi, ali bi mu dalji posao bio itekako otežan. Radonjić se prethodnih dana potrudio da sredi ekipu, pokušao je da svakom igraču pronađe odgovarajuće mesto, a sve sa idejom da od onoga što ima na raspolaganju napravi tim. Na dobrom je putu da u tome uspe, Zvezda je ličila na tim više nego na mnogim utakmicama ove sezone.
Nije bilo individualnog iskakanja, da ne kažem “divljanja”, sve je bilo sa merom i nekako kontrolisano od strane trenera. Svakako da tu još ima dosta posla, posebno kad se uključi oboleli Džordan Lojd, ali vidi se pomak u shvatanju košarke. Tu mislim na ono osnovno – da je ovo kolektivni sport, i da važe pravila kao kod musketara: jedan za sve, svi za jednog.
Nije bilo panike među Zvezdinim igračima ni kad je Panatinaikos počeo silovito, i poveo sa 0-6. Odnekud pronađeni Ognjen Kuzmić je sa tri ofanzivna skoka doprineo da se rezultat izjednači, a Kori Volden sa tri trojke da Zvezda stekne lepu prednost (22-15) na kraju prve četvrtine.
Ovakav rezultat delovao je na ceo tim kao čaj od valerijana, igralo se opuštenije i slobodnije. Pa je tako Kino Kolom prodao neke basketaške “fore” (gledam levo, dajem desno), a Aleksa Radanov i Ognjen Dobrić su pogađali kao da su samo to radili cele sezone. Na poluvremenu prednost je bila obećavajućih 48-37, s tim da je Crvena zvezda u prvih 20 minuta šutnula više trojki (18) nego dvojki (17), pogađala van perimetra čak 10 od 18, a skokove imala izbalansirane: 7 defanzivnih i 7 ofanzivnih.
Drugo poluvreme Zvezda je otvorila još jačom odbranom, čak su i preterali u tom segmentu pa Panatinaikos punih pet minuta nije uspeo da zabeleži ni poen. U tom periodu odbrana je iscrpljivala i same Zvezdine igrače, pa su u napadu bili bezopasni, a rezultat je posle pet minuta igre glasio 1-0 za domaće! Bila je to verovatno najslabija evroligaška četvrtina viđena ove godine u Beogradu, završila se nerešeno 9-9.
Trojka Kina Koloma na šest minuta pre kraja utakmice za vođstvo 62-52 čini mi se da je bila ključna. Bez obzira što je posle toga Panatinaikos uspeo da izjednači na 68-68 samo minut pre kraja. Radonjić je odabrao da u poslednjem periodu brani pobedu, a to je radio sa petorkom Kolom, Davidovac, Dobrić, Jagodić-Kuridža i O’Brajen. Kad su Atinjani zaigrali oštriji presing po celom terenu upario je Koloma i Voldena, i nekako se Zvezda dovukla do poslednjeg minuta sa vođstvom 70-68. Onda je 15 sekundi pre kraja utakmice Dobrić ukrao loptu, i sve je posle toga bilo stvar rutine. Davidovac je pogodio dva slobodna bacanja, a igrači i njihov trener bacili su se jedan drugom u zagrljaj da proslave jednu važnu pobedu. Ne pobedu za plasman dalje, to je još daleko, nego pobedu za povratak samopouzdanja. I za jedan novi početak koji je ovom utakmicom najavljen.
Photo: Euroleague