Grad Dalas je pre dva dana dobio ulicu u koja je nazvana po Dirku Novickom. Dio Oliv Strita, ulice u blizini dvorane u kojoj igraju Meveriksi je, u Dirkovom prisustvu uz ceremoniju preimenovan po ovom velikom košakašu.
Dobiti ulicu bilo gdje je velika čast za bilo koju živuću osobu, a Novicki je tu čast više nego zaslužio zbog više od dvije decenije provedenih igrajući za Dalas Meverikse. Na stranu preko 31.5 hiljada postignutih koševa, po kojima je šesti u NBA svih vremena, 14 Ol-star nastupa i po jedna NBA titula i MVP nagrada, zbog kojih je Dirk najveći evropski košarkaš ikad – ali on će se, barem u Dalasu, više pamtiti po ustrajnosti i odanosti. Puno veća stvar od prestizanja jednog Vilta Čemberlena na listi NBA igrača s najviše postignutih poena je Dirkov rekord lige po broju godina odigranih čitavu karijeru ekskluzivno za samo jedan klub. Kobi Brajant je drugi na ovoj listi iza Novickog sa 20 odigranih sezona za Lejkerse, a Tim Dankan treći sa 19 godina za San Antonio. A Dirk je čini se lako mogao odigrati još koju sezonu.
U istoriji NBA lige malo je ovakvih primjera lojalnosti nekom klubu i obzirom na trend sve češćeg i lakšeg mijenjanja sredina u NBA vrlo je teško da će rekord Novickog neko stići u dogledno vrijeme. Procjenjuje se da ga je ta u kapitalističkom sistemu nečuvena odanost klubu i gradu, ali i vlasniku franšize i velikom ličnom Dirkovom prijatelju Marku Kjubanu koštala čak 194 miliona dolara. Te silne dodatne Kjubanove milione Novicki je mogao zaraditi tokom svoje 21-godišnje NBA karijere da se nije dobrovoljno odricao para pri svakom produženju ugovora na uštrb dovođenja igrača koji bi njegov tim učinili kompetitivnijim. A zaradio je “tek” malo preko 250 miliona od ugovora za 21 godinu igranja. Samo zbog ovog dobrovoljnog odricanja nije postao najplaćeniji igrač do sada u istoriji ove igre.
Ni ulicu koja se zove po njemu nije dobio samo zbog košarkaškog umijeća i jedine NBA titule Mevsa 2011. koju je osvojio kao MVP finala, nego i zbog brojnih donacija i nesebičnog filantropskog doprinosa koji već godinama čini u brojnim dobrotvornim fondacijama u Dalasu, širom Teksasa, u Njemačkoj, pa čak i u Keniji iz koje mu je ženina majka.
A to što kažu da je provjereno dobar čovjek uvjerio sam se lično u Indijanapolisu ’02. Tada je Novicki s osmjehom u italijanskom restoranu “Buca di Beppo” jedan od stolova za koji se čekalo na red ustupio grupi u kojoj sam bio, mada je stigao pred hostesu sa svojim mentorom Holgerom Gešvinderom par sekundi prije nas, učtivo pridržavajući vrata i za nas i za svog mentora. A kao prva zvijezda tog Svjetskog prvenstva gdje je Njemačku reprezentaciju vodio do svoje prve FIBA medalje imao je potpuno pravo, ako ništa, na izbor stola prije nas.

Novicki je rekao bih bio i prilično naivan sve negdje otprilike do svoje tridesete, ne samo zbog ličnog monetarnog odricanja. Nije koristio odmor nakon dugih NBA plej of serija i igrao je za njemačku reprezentaciju rizikujući povrede svake godine od EP 2001 zaključno sa EP 2009, osim OI 2004 za koji se Nijemci nisu kvalifikovali, bez pogovora. Doimao se da potpuno pripada reprezentaciji kao timski igrač bez obzira na visok NBA status. Dolazio je bez vidljive nelagode u neki Norčeping ili Vršac da kao dolarski multimilioner bude cimer sa igračima nacionalnog tima uz visoko-karakternu često izgovorenu frazu da je tu “da ne bi razočarao košarkaške fanove u faterland-u”. Na EP 2003 u Švedskoj su ga izbezumljuni Letonci, kojima je nemilice trpao u grupi, namjerno udarali u već prethodno povrijeđenu nogu. Tako da je zbog takvog patriotizma prema rodnoj grudi u najmanju ruku zaslužio i da se i u Njemačkoj određen broj ulica nazove po njemu.
U NBA Novicki je godinama u miru prešućivao dodjeljivanje MVP titula drugima do 2007. kada mu je konačno dodijeljena MVP titula, a godinama prije te sezone je bio ponajbolji igrač lige. Stoički i s osmjehom je podnio i krađu stoljeća kad su sudije, među kojima i kockar Tim Donagi, naprosto opljačkali Meverikse u finalu plej-ofa 2006. u trećoj utakmici pri skoru 0:2 za Dalas, da bi titula otišla Majamiju. Nije progovorio ni riječi o suđenju, za razliku od gazde tima Marka Kjubana. Nakon te krađe bi apsolutno perverzno bilo da mu MVP nagrada konačno nije dodijeljena 2007.
Izgledao je naivno i kad ga je 2009. šest godina starija tadašnja djevojka Kristal Tejlor u “gold-digger” fazonu preveslala da joj kupi vjerenički prsten od 250 hiljada dolara nakon što ga je slagala da je trudna, da bi sticajem okolnosti iza toga završila iza rešetaka zbog raznih lopovluka i smicalica napravljenih tada, a i godinama prije toga. Navodno Dirk nikad nije tražio da mu Kristal vrati taj prsten.
Trpio je dosta do druge decenije ovog vijeka, a onda je konačno počeo stajati drugima na prste. Navijači i igrači Lejkersa imaju loš ukus u ustima pri spominjanju njegovog imena jer ih je 2011. u finalu Zapadne konferencije Novicki pa skoro sam samcat, totalno neočekivano, potpuno dotukao do nogu. Ništa bolje nisu prošli ni članovi novoformiranog super tima iz Majamija koje je Dirk pod temperaturom od 40 stepeni rasturio u pivotalnoj četvrtoj utakmici finalne serije iste godine.

Ali najvjerovatnije da na
spomen njegovog imena sa žaljenjem najviše reaguju navijači Milvoki Baksa čiji
GM Bob Vajnhauer 1998 nije kao skauti Dalasa prepoznao talenat tada još
drugoligaškog njemačkog igrača. Te godine, i pored dominacije na Hup Samitu
koja je Novickog lansirala u orbitu, u trejdu junske draft noći Vajnhauer
napravio kardinalnu grešku. Umjesto Novickog Vajnhauer je u Viskonsin
zamjenjujući draft selekcije doveo debelog Roberta “Traktor” Trejlora
i Peta Geritija koji nisu imali zapažene NBA karijere. Kad je Novicki pred
početak lockout NBA sezone te jeseni nemilice počeo puniti i prvoligaške
mrežice Bundes lige, bilo je već kasno za Milvoki. A Don Nelson koji je usput
trejdom dobio i Stiva Neša je zadovoljno trljao ruke.
U rodnom Vircburgu Novicki je završio srednju školu nazvanu po slavnom fizičaru
Rentgenu po kojem se ovaj grad u Unterfrankenu decenijama jedino prepoznavao. A
Dirk je učinio Vircburg dodatno planetarno poznatim još i više od slavnog
Nobelovca zbog svoje košarkaške karijere. Srećom bez potrebe za puno
rentgenskih snimaka na aparatima koje je tokom svoje karijere izbjegavao
trajući nevjerovatno dugo na NBA, ali i FIBA parketima.
Gazdi Marku Kjubanu ostaje vjera da je Luka Dončić reinkarnacija Novickog, ne
samo što se lojalnosti nego i izdržljivosti tiče, jer druga (manja) zvijezda
njegovog tima Kristaps Porzingis je nažalost već dobro upoznat s rentgenskim
aparatima.
Photo: NBA