Pred pre-olimpiko: Portoriko
- July 3, 2016
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Ako je moja dokumentacija tačna, a verujem da jeste, na zvaničnim takmičenjima sa Portorikom bivša Jugoslavija je igrala 11 puta. Bilans je 7 pobeda i 4 poraza, od kojih je samo jedan bio sa ozbiljnim posledicama. Evo tih 11 utakmica:
Svetska prvenstva:
- Jugoslavija-Portoriko, 14.05.1963, Rio de Žaneiro 83-78
- Jugoslavija-Portoriko, 11.07.1974, San Huan, 93-85
- Jugoslavija-Portoriko, 10.08.1990, Santa Fe, 75-82
- Jugoslavija-Portoriko, 29.08.1998, Atina, 80-66
- Jugoslavija-Portoriko, 02.09.2002, Indijanapolis, 83-85
Olimpijske igre:
- Jugoslavija-Portoriko, 14.08.1968, Sijudad Meksiko, 93-72
- Jugoslavija-Portoriko, 29.08.1972, Minhen, 74-79
- Jugoslavija-Portoriko, 09.09.1972, Minhen, 86-70
- Jugoslavija-Portoriko, 18.07.1976, Montreal, 84-63
- Jugoslavija-Portoriko, 24.09.1988, Seul, 72-74
- Jugoslavija-Portoriko, 28.07.1996, Atlanta, 97-86
Nemam evidenciju o eventualnim prijateljskim utakmicama na nekim turnirima. Bilans sa prvim protivnikom na putu za Rio je, dakle, pozitivan, ali te pobede iz prošlosti ne mogu mnogo da pomognu na ispitu istine koji se polaže u ponedeljak od 21,00 u beogradskoj „Kombank Areni“. Pre bi mogla da pomogne priča o nekom od ova četiri poraza, jer ni jedan nije bio očekivan. Naš tim je uvek u duele sa Portorikom ulazio kao favorit, ali nije iz tih mečeva uvek izlazio kao pobednik.
Iz moje buduće knjige „Koš po koš 2“, koja će, nadam se, biti objavljena pred put naših košarkaša u Rio, prenosim ono što sam napisao o meču na Olimpijadi u Minhenu 1972.
Portoriko-Jugoslavija 79-74 (38-31)
29.08.1972, Minhen (16,00). Sudije: Rae (Kanada) i Arabadžan (Bugarska).
PORTORIKO: Kol 8 (2-2), Haton, Rivera 12, Tordsen, Rodrigez 14 (2-2), Baum, Blondet 12 (2-2), Braun, Ortiz 8, Kruz 16 (2-4), Dalmau 7 (1-2), Kalzada 2.
JUGOSLAVIJA: Tvrdić 10 (2-4), Simonović 10, Jelovac 18 (2-2), Knežević, Damnjanović, Kapičić 14 (2-4), Georgijevski, Ćosić 16, Šolman, Plećaš 4, Čermak, Marović 2.
Portoriko je, kao i mi, imao dve pobede posle dva kola, savladao je prvo SR Nemačku (81-74) a potom Filipine (92-72), ali nije mogao da se stekne pravi utisak o snazi trećeg rivala “plavih”. Moguće je da su naši igrači malo potcenili Portoriko, a kada su shvatili da igraju protiv ozbiljnog protivnika bilo je prilično kasno. Kapiten Portorika Teofilo Kruz dao nam je 4 poena u prva dva minuta, Blondet još 2 pa smo posle 120 sekundi gubili 0-6. Onda je usledila naša serija od 10-0, pa period izjednačene igre i naizmeničnog vođstva. Naši su vodili 21-18, 25-22 i 27-26 a tada je Kruz doneo minimalnu prednost Portoriku (28-27). Onda je na scenu stupio Migel Kol, do tada nezapažen i bez poena. Vezao je 8 koševa (dva sa penala) za 36-31, a Blondet je zaključio poluvreme sa +7 za svoj tim.
Verovalo se da će se naš tim probuditi u nastavku, ali išlo je jako teško. Naši nervozni, protivnik dobar, inspirisan – a, pokazaće se, i nedozvoljeno stimulisan. U 28. minutu Kapičić je konačno preveo prednost na našu stranu (51-50), vodili smo i 57-52 posle koševa Jelovca, Kapičića i Ćosića, potom i sa 63-55 posle 6 uzastopnih poena Simonovića, pa sa 69-61. Nevolje su počele u 35. minutu: Haton dva puta pogađa za 65-69, Kruz smanjuje na 67-69, Haton sa još 4 poena donosi prednost svom timu. Plećaš izlazi sa 5 penala. Bugarski sudija Arabađan bio je neumoljiv.
Izjednačio je Ćosić, Georgijevski je sa jednim pogođenim penalom vratio prednost (72-71) ali su Ortiz i Kruz (jedan penal) opet doneli prevagu na stranu Portorikanaca. Izjednačio je Simonović (74-74, 39. minut) ali niko nije očekivao da su to naši poslednji poeni. Dalmau je dao 5 poena i doneo veliku pobedu svom timu. Iako je jugoslovenski tim u proseku bio viši, Portorikanci su uhvatili 42 lopte, čak 12 u napadu, a naši 30.
“Plavi” su priznali poraz, svesni da su igrali slabo. Selektor Žeravica bio je neuobičajeno oštar rekavši da su njegovi igrači „bili kukavice“. Ali, utakmica je imala i “treće poluvreme”, doduše tek kroz nekoliko dana, ali pošto je sve vezano za ovaj meč evo te priče koja ne služi na čast ni MOK-u ni FIBA.
Naš meč sa Portorikom igran je u utorak, a u petak (!) se saznalo da je Migel Kol, portorikanski igrač sa brojem 4, onaj koji nam je dao 8 poena u finišu prvog poluvremena, bio dopingovan! Do danas je ostalo neobjašnjeno ko je i zašto ćutao tri dana, kako je i zašto dopingovan igrač nastupio na mečevima protiv Italije, Poljske i SSSR, i zašto Portoriko nije izgubio utakmicu službenim rezultatom, kako nalaže pravilnik Medicinske komisije MOK.
Nebojša Popović, nekadašnji reprezentativac i selektor, bio je u Minhenu šef jugoslovenske olimpijske ekspedicije. U pres-centru je obavestio naše novinare o koracima koje je naša delagacija preduzala. Upućena je zvanična žalba, ali na kraju od svega nije bilo ništa. Rezultat je ostao na snazi, a da je postupljeno po pravilniku mi bismo dobili službenim rezultatom i ušli u polufinale. Na adresu naše delegacije 9. septembra stiglo je pismo predsednik MOK Everija Brendidža u kome je priznao da je naša žalba bila opravdana, ali je odgovornost prebacio na generalnog sekretara FIBA Vilijama Džonsa. Brendidž je još naveo da je Izvršni komitet MOK povodom ovog slučaja doneo odluku o automatskoj suspenziji dopingovanog sportiste, a ako se doping desi u ekipnim sportovima tim čiji su igrač, ili igrači, bili pozitivni gubi utakmicu par-forfe. Na kraju pisma stoji da “u slučaju diskvalifikovanog sportsite A. Kola i košarkaškog tima Portorika ovo nije realizovano zbog zakašnjenja u kontrolnoj proceduri”.
Džons je rekao da „preuzima odgovornost“, Medicinska komisija je dala za pravo našem timu ali je rekla da odluku o košarkaškom turniru donosi FIBA. U trouglu MOK-FIBA-Medicinska komisija, sa prebacivanje loptice i bežanjem od odgovornosti, oštećena je Jugoslavija.
To su svi „off the record“ priznali, ali bila je to slaba uteha, naš tim je ne samo teško oštećen nego je i uzdrman iznutra. Igrači ništa nisu znali o tome do posle meča sa Filipinima, a kad je afera izašla na videlo na sastanku igrača pala je odluka da se napusti turnir ukoliko se Portoriko ne kazni !
Nema pouzdanog svedočanstva šta se sve dešavalo narednih dana, ali većina igrača tvrdi da su bili izloženi pritisku od strane rukovodstva KSJ da povuku odluku o istupanju sa turnira. Navodno, nije trebalo kvariti odnose sa FIBA. Jedini koji je, neki dan kasnije, poslušao svoju savest bio je Duci Simonović. Spakovao je stvari i napustio Olimpijsko selo. Jednom prilikom mi se požalio da ga niko nije ispratio mada mi je Ranko Žeravica tvrdio da ga je on lično otpratio da izlaza…
Bilo kako bilo, na olimpijski turnir pala je mrlja.
Nadam se da sam našem dragom kolumnisti, mom prijatelju Miroljubu Damnjanoviću-Dugom, koji je bio član našeg tima, dao šlagvort da ispriča svoju verziju događaja.
Nekoliko dana kasnije naš tim se revanširao Portoriku u borbi za 5. mesto, ali šteta nije mogla biti popravljena. Ostali porazi bili su bez posledica. Bio sam svedok onog u Santa Feu, jedinog na putu do zlatne medalje. Rekao bih da je Portoriko tada imao najbolji tim u istoriji: Hose Pikulin Ortiz, Ramon Rivas, Džerom Minsi, Džejms Karter, Edgar de Leon, Džordž Tores… Pobedili su nas i na Olimpijadi u Seulu u poslednjoj utakmici grupne faze, kada je prvo mesto već bilo obezbeđeno, a neprijatno su nas iznenadili i u Indijanapolisu 2002, takođe na našem putu do zlata.
Rekao bih da danas, osim Baree, nemaju igrače nekadašnje klase, ali svako potcenjivanje može da bude krajnje opasno. Portorikanci igraju agresivnu, američku košarku, redovni su na velikim takmičenjima (13 puta na svetskim prvenstvima, 9 puta na olimpijadama). Jeste da nemaju ni jednu medalju, ali imaju nekoliko polufinala i mnogo vrednih pojedinačnih „skalpova“. Oprez je majka mudrosti, znaju to Sale Đorđević i njegovi puleni.
Photo: FIBA, privatna arhiva