Početna REGION, EX-YUPreminuo je Rato Tvrdić, velikan Jugoplastike

Preminuo je Rato Tvrdić, velikan Jugoplastike

od Darko Bjelobaba
95 pregleda

U 81. godini preminuo je Ratomir Rato Tvdić legenda splitske, hrvatske i jugoslovenske košarke.

Bio je sve u Jugoplastici. I igrač i kapiten i funkcioner. Praktično čitav život proveo je na Gripama. Nekada vrhunski bek je dres splitskog kluba nosio čak 18 godina. Od aktivnog igranja oprostio se 1977. i na toj poslednjoj utakmici igrao je protiv selekcije FIBA.

Sa Jugoplastikom je bio šampion Jugoslavije 1970. i 1977. i tri puta je osvojio Kup – 1972, 1974. i 1977. Ima i dva evropska trofeja, Kup Radivoja Koraća osvojio je 1976. i 1977.

Sa reprezentacijom Jugoslavije stigao je do zlata na SP 1970. i dva zlata na evropskim prvenstvima 1973. i 1975. Osvojio je još dva svetska srebra i srebro na EP.

Ovim povodom ponavljamo tekst Darka Bjelobabe objavljen na sajtu Koš magazin, o ulozi koju je Tvrdić imao u stvaranju šampionske Jugoplastije.

***

Rađanje velike Jugoplastike

Uvertiru u novu sezonu predstavljale su Olimpijske igre održane u Montrealu  od 17. jula do 1. avgusta 1976. Posle košarkaškog debakla koji je Jugoslavija doživeli na prethodnim Igrama u Minhenu očekivalo sa da ponovo osvojimo jednu od medalja, i potvrdimo da smo i dalje u samom svetskom vrhu. Na putu u  završnicu turnira najveća prepreka je bila reprezentacija Italije, koju smo pobedili tek velikim preokretom u drugom poluvremenu, slavili smo poenima Moke Slavnića u samom finišu sa 88:87. Gotovo rutinski pobedili smo moćni tim SSSR-a i plasirali se u veliko finale sa selekcijom SAD. Američki tim, predvođen budućom NBA zvezdom Adrijanom Dentlijem, lako i ubedljivo je savladao naš tim sa 95-74. Osvajanje srebrne medalje pokazalo je da se najbolja košarka igra u Jugoslaviji, naravno odmah iza nedodirljivih Amerikanaca.

Da li je bila moguća bolja najava košarkaškog prvenstva1976/77? Jugoplastici se vratio Damir Šolman iz JNA, Bosni je u JNA otišao plejmejker Svetislav Pešić, ali Mirza i Radovanović su bili tu, godinu dana stariji i iskusniji. Branilac titule Partizan je sačuvao isti sastav. Krešimir Ćosić nije dobio ispisnicu za prelazak u ljubljanski Brest (ranije Olimpija), pa je odlučio da zamrzne igračku karijeru i postane trener tog tima. To su bili kandidati za titulu, a putnike u niži rang trebalo je tražiti među novajlijama Igmanom,i Kvarnerom, kao i Industromontažom i Rabotničkim.

Ekipa Jugoplastike 1977.

Pomenimo da je tog leta Dražen Dalipagić otputovao u Boston da odigra par utakmica za Boston Seltik i sa njima eventualno potpiše ugovor. Društvo mu je pravio saigrač iz reprezentacije Krešimir Ćosić. „Ne, nisam zabrinut. Zašto bih bio“ – odgovorio je samouvereno Praja na pitanje američkih novinara. Tim povodom oglasili su se i Košarkaški savezi Beograda, Srbije i Jugoslavije, apelujući na Dalipagića da ipak odustane od odlaska u Ameriku. Objašnjeno mu je da „ponuda da svoju pripadnost jugoslovenskoj košarci zameni teškim i neizvesnim životom američkog profesionalca nije ni u njegovom interesu“. Dalipagić ih je poslušao.

Šolman protiv Zvezde

Već prvo kolo prvenstva države donelo je duel „večitih rivala“ u kojem je branilac titule Partizan opravdao ulogu favorita. Posle nervoznog starta u prvih deset minuta igre, košarkaši Crvene zvezde poveli su sa sedam poena prednosti (13-6). Od sredine prvog poluvremena protivnici su se smenjivali u vođstvu, pa je rezultat bio pet puta izjednačen. Pred kraj prvog poluvremena crno-beli su poboljšali svoju igru u odbrani što je bilo odlučujuće za ishod meča. Već u 25. minutu košarkaši državnog prvaka su imali prednost od 11 poena (59-48), i od tada njihova pobeda nije dolazila u pitanje. U Palati sportova, pred 3.500 gledalaca, Partizan je na kraju slavio 91-85, a najefikasniji su bili Dalipagić sa 28 poena i Kićanović sa 22.

Crvena zvezda baš nije imala sreće sa rasporedom jer se u prva dva kola susrela sa dva favorita za titulu. U dvorani „Pinki“ pred 2.000 raspoloženih navijača crveno-beli su se svih 40 minuta odlično nosili sa snažnim sastavom iz Splita. Prelomni trenutak se dogodio u 35. minutu kod rezultata 72-72, kada je izgledalo da će Zvezda, iako bez Slavnića i Kapičića koji su već izašli zbog pet ličnih grešaka, ponesena frenetičnim bodrenjem navijača, uspeti da izvede preokret. Ali baš od tog momenta „žuti“ su zaigrali besprekorno i najviše zahvaljujući preciznom strelcu Damiru Šolmanu na kraju je Jugoplastika slavila sa 88-84. Reprezentativno krilo Šolman je bio daleko najbolji strelac utakmice sa 38 poena. Zadar je protiv BEKA doživeo pravi brodolom 73-112, i već se polako naziralo da će nekadašnji šampion bez svojih dugogodišnjih zvezda Đerđe i Ćosića biti u velikim problemima.

Damir Šolman (Jugoplastika)

A već posle utakmice sa Crvenom zvezdom na domaćem terenu u Zadru su zazvonila zvona, ali ne ona šampionska već ona za uzbunu. Ubedljiv poraz 77-96 bio je definitivan znak da Zadrani nemaju neophodan kvalitet, i da ih čeka neizvesna borba za opstanak. U tom trenutku počinje čak i da se razmišlja o reaktiviranju Josipa Đerđe.

U četvrtom kolu odigran je veliki derbi između dva dotad neporažena tima, Bosne i Partizana. U sarajevskoj „Skenderiji“ pred 6.500 gledalaca crno-beli su bili bolji rival u prvom delu koji su i dobili sa 46-40. U nastavku se slika potpuno promenila. Delom zahvaljujući bolesnom Kićanoviću i, u drugom delu, indisponiranom Dalipagiću, Bosna prelazi u vođstvo i uspeva da do kraja sačuva minimalnu prednost 73-72. Ovom pobedom „studenti“ pokazuju da će biti ozbiljan takmac za titulu. Jedan incident se desio posle meča, kada je najbolji akter utakmice Žarko Varajić (29) bez razloga udario šakom Borisa Beravsa.

U Skoplju je odigran krajnje uzbudljiv i prilično bizaran meč između Rabotničkog i Zadra. Pet sekundi pre kraja Zadar je vodio 97-96, a domaći su imali napad. U poslednjem sekundu čula se sudijska pištaljka i dosuđen je prekršaj gostiju. Ni zapisnički sto nije bio siguran da li je vreme isteklo, stvorila se velika gužva, bio je ogroman pritisak na delegata i sudije. Odluka nikako nije mogla da se donese, gosti iz Zadra napuštaju dvoranu uvereni u svoju pobedu. Posle 15 minuta većanja sudije donose odluku da se ipak izvedu dva slobodna bacanja. Na terenu su samo sudije i Kafedžijski koji treba da šutira penale. Gosti su već bili napustili dvoranu, a domaći su se negde sklonili ne mogavši da gledaju izvođenje slobodnih bacanja. Kafedžijski je oba puta bio precizan i Rabotnički je pobedio 98-97. No, usledila je žalba Zadra, takmičarska komisija je na kraju poništila meč i naložila odigravanje novog u kojem su domaći opet, ovaj put regularno, slavili.

Nezaustavljivi Dalipagić

Peto kolo je donelo derbi između jedina dva neporažena tima – Jugoplastike i Bosne, a 3.500 domaćih navijača je na kraju gromkim aplauzom pozdravilo goste koji su više nego zasluženo slavili sa ubedljivih 100-85. Splićani su u ovom meču izgubili sve dvoboje – Radovanović je nadvisio Jerkova, Šolman se nije uspeo nositi sa Varajićem, odnosno Đogićem, Delibašić je bio bolji od Grgina. Čovek odluke je bio Ratko Radovanović, i ovom pobedom Bosna je istakla najozbiljniju kandidaturu za osvajanje šampionske titule.

Na dnu smo imali duel dva tima koja nisu još osetila slast pobede, Zadra i Bresta. Dodatnu draž meču donelo je i to što se na klupi Bresta nalazio legendarni dugogodišnji igrač Zadra Krešimir Ćosić. Nekadašnjeg ljubimca domaća publika dočekala je zvižducima. Sjajna partija Čedomira Perinčića i njegovih 36 poena donelo je prvu pobedu Zadru, 85-84.

Posle dva mirna vikenda sa očekivanim rezultatima, u 8. kolu imamo novi derbi između Partizana i Jugoplastike. U „Hali sportova“ pred 2.000 gledalaca u potpuno izjednačenom meču gde su se oba tima tokom sve vreme smanjivala u vođstvu, više koncentracije u samom finišu imao je domaćin. Rešenja za Dražena Dalipagića (37) gosti nisu imali, i poraz 94-92 je bio neminovan.

Crvena zvezda je nastavila sa promenljivim igrama, pred 5.000 gledalaca izgubila je od Kvarnera 107-108. Na vrhu i na dnu tabele nalazile se Sarajlije, Bosna bez poraza i Igman bez pobede.

A onda u devetom kolu vodeća ekipa na tabeli sarajevska Bosna pretrpela je prvi poraz u tekućem šampionatu protiv zagrebačke Cibone koja je u prepunoj dvorani, u Domu sportova je bilo 4.500 gledalaca, pružila izvanrednu igru i u poslednjim sekundama košem Knega pobedila Sarajlije 75-72. Knego i Mohorović sa po 14 poena su bili najefikasniji kod domaće ekipe.

Partizan je slavio na uvek neugodnom terenu u Zadru sa 92-87 a zvezda večeri je bio Dražen Dalipagić (41) koji je u fantastičnoj formi. Zadrani polako tonu na tabeli, i sve je veća zabrinutost za konačan plasman.

Rato Tvrdić u akciji

Pobedom u Beogradu protiv Crvene zvezde, Bosna je obezbedila lidersku poziciju na polusezoni. Dok se u prvih 20 minuta igralo ravnopravno u nastavku su Sarajlije preuzele inicijativu i ostvarile sigurnu pobedu 85-78. Najzapaženiji pojedinci su bili Delibašić (32) kod Bosne a Slavnić (22) kod Zvezde.

Smena na klupi Zadra nije bila od naročite koristi. Legenda ovog tima Josip Pino Đerđa je trebao da bude spasilac, a usledila su dva uzastopna poraza na domaćem terenu od Kvarnera i Metalca. Zadrani su se našli u zoni ispadanja i ispod njih je bio samo Igman koji je već bio prežaljen.

U poslednjem 13. kolu prvog dela Bosna je pobedom na „vrućem“ terenu u Ljubljani savladala Brest 89-78 i potvrdila lidersko mesto sa samo jednim porazom. Prvi pratioci, Partizan i Jugoplastika, doživeli su pomalo neočekivane poraze. Partizan je zasluženo u „Šumicama“ pred prepunim tribinama poražen od BEKA 85-89. Iako tokom čitavog meča Partizan nijednom nije bio u vođstvu, u samu završnicu ušlo se sa nerešenim rezultatom 85-85. Sreten Đurić je je uspeo da na minut i 15 sekundi pre kraja dovede BEKO u vođstvo 87-85, a Kićanović propušta priliku da iz slobodnih bacanja izjednači rezultat. Potom ga je i reprezentativac Žižić blokirao, a konačan rezultat je postavio Nikolić za 89-85.

Sve je to iznerviralo Kićanovića čiji živci nisu izdržali pa je udario svog čuvara na utakmici Nikolića. Nastala je opšta gužva, osim igrača sa klupe utrčali su i neki gledaoci. Najgore se proveo trener juniora OKK BEKA Vlade Đurović koji je jurnuo prema Kićanoviću u nameri da se s njim obračuna, ali se pravo niotkuda pojavio Dražen Praja Dalipagić koji ga je jednim odmerenim udarcem poslao na pod. „Bio sam već u tunelu kad je krenula bitka na parketu koju je izazvao upravo Đurović. Vratim se i jednim udarcem ga nokautiram. Očekivao sam da će ustati da se pobijemo kao ljudi. On je pobegao, kasnije se izvinio, ali je zbog tog incidenta izgubio i mesto trenera u omladinskoj reprezentaciji“ – pričaće kasnije popularni Praja.

Interesantno je da je Kićanović kažnjen sa tri utakmice neigranja, a da je Dalipagić prošao bez kazne.

Kažu da Zagreb to nije doživeo. U dvorani Doma sportova bilo je 6.000 gledalaca, a bar 500 ih je ostalo ispred jer više nije bilo ulaznica. Splićani su bili oslabljeni neigranjem dvojice centara, Krstulovića i Macure, i to im je bio veliki hendikep. Lokomotiva je vodila tokom celog meča i kad su u 32. minutu poveli 73-60 činilo se da je pitanje pobednika rešeno. Međutim, tako nije mislio i veteran Rato Tvrdić koji je vezao nekoliko koševa i šest sekundi pre kraja smanjuje na 83-85. Ipak su domaći uspeli da sačuvaju loptu do samog kraja i ostvare vrednu pobedu. U timu Lokomotive odlično su igrali mladi bek Damir Pavličević (14) i reprezentativac Andro Knego (20). Kod Jugoplastike su najbolji bili kapiten Tvrdić (23) i Mirko Grgin (17).

Na vrhu tabele su su izdvojila tri tima i oni će se u nastavku prvenstva boriti za titulu. Bosna je imala samo jedan poraz, a pratili su je Partizan sa dva i Jugoplastike sa tri izgubljena meča.

Na dnu je Igman bio bez ijedne pobede i praktično već u drugoj ligi, dok su u grčevitoj borbi za opstanak sa samo tri pobede nekadašnji šampioni Zadar i Brest, i zagrebačka Industromontaža.

Ćosić za istoriju košarke

Sve utakmice prvog kola nastavka sezone počele su minutom ćutanja u čast tragično preminulog predsednika SIV-a Džemala Bijedića, koji je nastradao u avionskoj nesreći. Čak četiri utakmice u prvom kolu nastavka imalo je dramatičan završetak gde razlika nije prešla tri poena. U „večitom derbiju“, u retko uzbudljivom finišu, Crvena zvezdaje zbog pet ličnih grešaka ostala bez Zorana Slavnića, što su iskoristili košarkaši državnog prvaka i preko izvanrednog Dalipagića (46) osigurali minimalnu ali potpuno zasluženu pobedu.

Još uzbudljivije bilo je u Rijeci gde je Kvarner pred 6.000 gledalaca dočekao lidera na tabeli Bosnu. Meč je čitavim tokom bio izjednačen, a prava drama je nastala u poslednjem minutu. Četiri sekunde pre kraja rezultat je bio 118-118 kada je Delibašić dugom loptom bacio „u vatru“ Varajića, koji je šalje u koš dok sirena označava kraj susreta.

I Zadar je upisao još jedan poraz u dramatičnoj završnici protiv Lokomotive. Pri nerešenom rezultatu 77-77 devet sekundi pre kraja centar Zadrana Jerak imao je dva slobodna bacanja. Pet hiljada gledalaca u Domu sportova napravilo je zaglušujuću buku, ruka iskusnog igrača je zadrhtala i samo jedno bacanje je iskoristio. Uz zvuk sirene poslednji šut na utakmici uputio je Andro Knego i – pogodio. Zadar je ostao na pretposlednjem mestu, na korak od ispadanja, i postojao je samo jedan igrač koji ga je mogao spasiti. Desiće se situacija verovatno nezabeležena u bilo kojoj ligi sveta. Jedan čovek će igrati za jedan tim, a biti trener drugog u istom rangu takmičenja. Tako nešto je mogao samo – Krešimir Ćosić. Postigao je dogovor sa Zadrom da odigra u drugom delu sezone za njih, istovremeno bude trener Bresta, a na kraju sezone dobije ispisnicu kako bi nesmetano zaigrao za Ljubljančane. Zaista, potpuno neverovatna situacija.

I onda su Jazine bile premale da prime sve zainteresovane da u dresu Zadra ponovo vide legendarnog Krešu Ćosića. Iako je pre nekog vremena bio izviždan od te iste publike kada je ovde došao kao trener Bresta, sada je doživeo prave ovacije. A on im se odužio dobrom partijom i pobedom protiv BEKA 95-83. Iako je zaigrao posle nekoliko meseci nije mu smetalo da pokaže svoju genijalnost i učini da i ostali igrači Zadra dobiju samopouzdanje i dokažu da nisu zaboravili da igraju košarku.

Krešimir Ćosić (Zadar)

Ovo je definitivno bila jedna od najkvalitetnijih i najneizvesnijih sezona. Favoriti su beležili pobede ali morali su da se dobro pomuče za svaka nova dva boda. Bosna je protiv Radničkog pred 6.000 gledalaca u “Skenderiji” sigurno vodila tokom celog susreta, ali se „krstaši“ nisu predavali i u sam finiš ušli su sa samo dva poena zaostatka. Tek su poeni Ratka Radovanovića u poslednjim trenucima meča rešili pitanje pobednika.

Šta tek reći za meč u Ljubljani, gde je Brest u 27. minutu imao prednost od 27 poena protiv Partizana? U ludom preokretu crno-beli uspevaju da stignu do izjednačenja, da bi Dragan Todorić košem u poslednjoj sekundi doneo pobedu 84-86.

A onda jedan od derbija prvenstava, u 17. kolu u Hali sportova pred 4.000 svojih navijača Partizan dočekuje lidera na tabeli Bosnu. Posle izdržane kazne u tim Partizana se vratio Dragan Kićanović. Taktika gostiju je bila da onemoguće najbolje igrače crno-belih Kićanovića i Dalipagića, i to im je u velikoj meri i uspelo. S druge strane, trojka Delibašić (20), Varajić (22) i Tolj (17) odlično je odigrala u napadu, i Bosna je ostvarila pobedu 89-91, titule vredna. Sad su pratioci Partizan i Jugoplastika imali po dve pobede zaostatka.

Jugoplastika je uz dosta sreće, tek posle produžetka, savladala Brest 99-91, i ostala u šampionskoj trci.

A u 18. kolu derbi koji je mogao da odluči novog šampiona države iako je ostalo još dosta utakmica do kraja. Bosna je dočekala Jugoplastiku u Sarajevu, i eventualnom pobedom otišla bi na tri pobede razlike što bi, čini se, bila nedostižna prednost. Oko 8.500 ljudi u velikoj dvorani „Skenderija“ došlo je u raspoloženju da proslave prvu titulu Bosne, a doživeli su hladan tuš. Domaći, očigledno, nisu uspeli da izdrže pritisak i breme favorita, i bili su nadigrani od Splićana u svim elementima igre. Od prvog do poslednjeg minuta kapiten Rato Tvrdić (30) je dirigovao svojim timom, a Damir Šolman (28) je bio nemilosrdan strelac. Na kraju, domaći su mogli samo da čestitaju boljem, ubedljiv trijumf Jugoplastike 95-110. Jedan od telegrama čestitki Splićanima je glasio „To je igra, to je ples, to je bio zemljotres. Napred Jugoplastika“.

Partizan se neočekivano mučio u Zagrebu protiv tima sa dna prvoligaške lestvice Industromontaže. Iako su u 30 minutu imali zaostatak od 15 poena, domaći su uspeli da smanje na 93-94, i tek je osam sekundi pre kraja svojim pogotkom pitanje pobednika razrešio Josip Farčić.

Mada im utakmica nije bila od preteranog takmičarskog značaja navijači Bresta (njih 5.000) ispunilo je halu “Tivoli” u Ljubljani. Razlog tolike posete bilo je gostovanje Zadra gde se do samog početka utakmice nije znalo da li će Krešimir Ćosić sesti na klupu Bresta, ili zaigrati za Zadar. Neverovatni Ćosa je ipak izabrao „solomonsko rešenje“ i utakmicu je odgledao iz gledališta. Čak su mu i skandirali „Krešo se sakrio“ i to je bila zaista jedna od najčudnijih situacija u istoriji naše košarke. Ljubljančani su na kraju slavili.

U međuvremenu, po svim forumima trajala je polemika da li je održiva situacija u kojoj Krešimir Ćosić može istovremeno biti igrač jednog, a trener drugog tima u istom rangu takmičenja. Dovedena je u pitanje regularnost čitavog takmičenja, da bi na kraju legendarni Krešo dobio definitivnu dozvolu za igranje u najdiskutabilnijem trenutku.

Naime, Krešo je osvanuo u Zadru, i to baš kad su domaći čekali uzdrmanog lidera, tim Bosne. Zaista se može reći da „studenti“ nisu imali sreće jer sa Ćosićem, pred prepunim Jazinama, malo koji tim je mogao da odnese bodove. Domaći su kontrolisali čitav meč, iako su u 34. minutu gosti prišli na samo dva poena minusa, puleni Pina Đerđe su dodali gas i utakmicu mirno priveli kraju. Jedini koji je dobio prelaznu ocenu kod Bosne bio je Mirza Delibašić (40), ali jedna lasta ne čini proleće. Tako je Bosna u samo dva kola od prilike da se odlepi na šest bodova razlike dozvolila da se Jugoplastika i Partizan izjednače sa njom po osvojenim bodovima.

“Ludnica” u Zadru

I dok su Spličani iz kola u kolo podizali svoju formu, Partizan se sve više mučio i sve teže pobeđivao. Čak 4.000 gledalaca u Palati sportova svedočilo je još jednom meču u kojem su crno-beli imali veliku prednost (ovaj put 19 poena), i kako su lako tu prednost prokockali protiv Radničkog FOB, da bi na kraju minimalno pobedili 100-98.

A onda je usledio „super derbi“ upravo dva tima gde bi poraz praktično izbacio poraženog iz šampionske trke.  „Gripe“ su bile pune kao nikad dotad, bilo je tu malo i nekorektnog skandiranja, ali ipak ništa nije moglo da baci mrlju na još jednu veličanstvenu predstavu Splićana. Petorka Tvrdić, Grgin, Šolman, Macura i Jerkov od prvog do poslednjeg minuta držala je sve konce u svojim rukama, ne dozvolivši crno-belima nijednog trenutka da se ponadaju pobedi. Iako su i Kićanović i Dalipagić odigrali na svom nivou njih dvojica nisu bili dovoljna da se suprotstave raspoloženim Splićanima. Na kraju 117-98 za Jugoplastiku i šampionska trka je nastavljena između njih i Bosne.

Zadarska navijačka grupa Tornado

I dok su „žuti“ gazili sve pred sobom, Bosna se sve više mučila. U 22. kolu je na svom terenu jedva savladala Cibonu 85-83 pogotkom Mirze Delibašića sedam sekundi pre kraja.

Na dnu tabele, četiri kola pre kraja, situacija je postajala sve jasnija. Pored već otpisanog Igmana sve su veći bili izgledi da će Industromontaža biti drugi putnik u niži rang. Pobedu više imao je Rabotnički, ali je i on pobedom u sledećem kolu na svom terenu protiv Kvarnera mogao prebrinuti brige oko opstanka. Što će i učiniti.

Jedini koji je do kraja prvenstva mogao da pomrsi račune Jugoplastici bio je njihov veliki dalmatinski rival Zadar. Zadrani su zahvaljujući povratniku Kreši Ćosiću ostvarili nekoliko pobeda dovoljnih za opstanak u prvoj ligi. Meč protiv Splićana bio je stvar prestiža i večitog rivalstva. Organizator nije baš vodio previše brige oko konfora gledalaca, pa je u prodaju pustio 4.500 ulaznica dok je u dvorani bilo i preko 5.000 duša. Prvo poluvreme je proteklo u izjednačenoj borbi (46-46), a onda je Jugoplastika zaigrala u svom prepoznatljivom stilu. Kada su u 33. minutu poveli 77-66 sa tribina, od strane njihovih malobrojnih navijača, začulo se „gotovo je, gotovo“. No, gotovo je tek kad Zadrani to kažu, ali su oni imali još nešto „za reć“. Nepunih 15 sekundi pre kraja, kod rezultata 89-86 za goste, Šolman promašuje šut za potvrdu pobede, Ćosić hvata loptu, baca je preko celog terena Perinčiću koji postiže dva poena uz faul načinjen nad njim. Ima dodatno bacanje kojim je mogao izjednačiti rezultat i meč odvesti u produžetak, ali mu je ruka zadrhtala. Tako su Spličani savladali najveću prepreku do kraja prvenstva.

U preostala tri meča oba vodeća  tima ostvarila su pobede, i na taj način sa istim brojem bodova završili prvenstvo. Po ondašnjim pravilima o novom šampionu odlučiće majstorica koja se treba igrati na neutalnom terenu. Ligu su napustili Igman (Sarajevo) i Industromontaža (Zagreb), a novi članovi elitnog društva bili su povratnik Borac (Čačak) i pobednik kvalifikacija Dalvin (Split). Najbolji strelac lige bio je Dražen Dalipagić (Partizan) sa 904 poena (34,8 po meču), a pratili su ga Nikola Plećaš (Kvarner) i Branko Kovačević (Metalac).

Drama u majstorici

Majstorica za novog šampiona Jugoslavije donela je još jedan košarkaški spektakl. Oko 4.500 gledalaca u hali na Novom Beogradu svedočilo je retko neizvesnom i dramatičnom meču gde je pobednik odlučen bukvalno u poslednjoj sekundi. Splićani su kontrolisali rezultat većim delom meča, na poluvremenu su vodili 52-48, i tako sve do 27. minuta kad su imali prednost od 66-64. Onda je Šolman počeo da promašuje, najefikasniji igrač prvog dela Mirko Grgin se povredio, a Delibašić i Varajić su počeli da pogađaju. U 34. minutu Sarajlije vode 84-75 i nalaze se nadomak osvajanja svoje prve titule.

Već umorni Splićani poslednjim atomima snage izvlače maksimum iz sebe i prave seriju od 9-0, i rezultat je izjednačen. Nerešeno je i 11 sekundi pre kraja kada Jugoplastika kreće u svoj poslednji napad. Čitava sezona je stala u tih jedanaest sekundi, svi su treperili od uzbuđenje i nervoze, samo jednom čoveku u dvorani ruka nije zadrhtala. U poslednjem sekundu meča Damir Šolman je šutnuo i pogodio, za pobedu, za titulu, za veliko slavlje. Zasluženo osvojena titula mada  je razlika izneđu te dve ekipe bila zaista minimalna, i da je Bosna osvojila titulu ne bi bilo nezasluženo.

Kup Jugoslavije je doneo takođe mnogo uzbuđenja. Još u šesnaestini finala desio se susret Crvene zvezde i Partizana, i u dramatičnom meču pobeda crveno-belih 76-74. Onda u osmini finala BEKO eliminiše Crvenu zvezdu 97-86. U polufinalu može se reći senzacionalna pobeda Kvarnera protiv Bosne 97-96 donela je neočekivano finale. Tri sekunde pre kraja do tada gotovo nepogrešivi Mirza Delibašić (42) imao je šut za pobedu svoje ekipe ali je – promašio na radost 4.000 domačih navijača u dvorani na Trsatu. Ništa manje dramatičan nije bio duel u Šumicama gde je Jugoplastika slavila protiv BEKA 94-93 u finišu meča poenima Rate Tvrdića sa linije za slobodna bacanja.

U finale koje je igrano u Zagrebu je Jugoplastika ušla kao veliki favorit, ali i ozbiljno oslabljena zbog povreda kapitena Tvrdića i najboljeg strelca Šolmana. Ipak, Šolman je igrao pod injekcijama i dao opet veliki doprinos pobedi svog tima. No, mnogo bolje su meč otvorili Riječani, većim delom prvog poluvremena bili u vođstvu i na odmor su otišli sa prednošću 51-48. Šta god da je u svlačionici rekao svojim igračima Petar Skansi – pomoglo je. Splićani su se trgli i zaigrali kako oni umeju. Pored fantastičnog dvojca Šolman (33) i Jerkov (31), blistao je Mlađan Tudor (20) kao zamena za povređenog Tvrdića. Već u 29. minutu bilo je 10 poena prednosti za Jugoplastiku, a na kraju čak ubedljivih 109-89 i još jedan trofej za „žute“.

Radost igrača Jugoplastikeposle pobedonosnog pogotka Šolmana

I u Evropi ovo je bila prilično uspešna sezona za naše klubove. Jedini koji je baš podbacio bio je u Kupu šampiona Partizan, koji se sapleo već na prvoj prepreci. Gledajući iz današnje perspektive zaista je prosto neverovatno da crno-beli nisu prošli grupu u kojoj su bili prvaci Čehoslovačke i Bugarske. No, kad pogledamo plasman reprezentacija na Evropskom prvenstvu 1977, gde smo mi osvojili zlato, Čehoslovaci bronzu a Bugari bili šesti, i da je gro reprezentativaca igralo u Zbrojovki (Brno) i Akademiku (Sofija), možda Partizanovo ispadanje i nije toliko čudo.

U Kupu pobednika kupova Radnički je odigrao fenomenalno, prošao grupu gde su bili Spartak iz Lenjingrada i Olimpija iz Milana, u polufinalu eliminisao Huventud, a finale odigrao sa strašnim Forstom iz Kantua. Uz malo sreće Radnički je mogao ida savlada slavni Kantu i osvoji evropski trofej. Marović (29) i Jarić (30) pružili su fenomenalne partije, ali je taj jedan poen za koji su Italijani bili bolji i bio realan pokazatelj razlike u kvalitetu. Ostaće ipak žal što je Radnički propustio ovakvu jedinstvenu priliku.

Bosna je u Kupu Radivoja Koraća ispala u četvrtfinalu od Fortituda iz Bolonje, a upravo će Italijani biti protivnik Jugoplastici u finalu. Finale je odigrano u Đenovi pred 9.000 gledalaca listom naklonjenih, logično, italijanskoj ekipi.

Iako Splićani nisu odigrali jednu od svojih boljih utakmica, delom što je i kapiten Rato Tvrdić već u 18 minutu napustio teren zbog pet ličnih grešaka, na kraju su ipak slavili 87-84. Jednu od svojih najboljih partija u karijeri odigrao je Željko Jerkov koji, osim što je bio najefikasniji sa 34 koša, postigao je i odlučujuće poena za ishod meča. Time je Jugoplastika postala prvi naš klub koji je osvojio triplu krunu i trijumfalno zaokružila fantastičnu sezonu.

Photo: MN press, Twitter, printscreen

Možda će vas interesovati

1 komentar

Tvrdić Ratomir February 16, 2025 - 00:41

[…] | ENG | JUGOPAPIR | 2 |KOŠ MAGAZIN | DELO | SLOBODNA […]

Odgovori

Ostavite komentar