
Priča o brojevima (7)
- October 16, 2016
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in NBA
Postoji taj lep običaj u NBA ligi da se dresovi zaslužnih igrača “penzionišu”, da ostanu da vise ispod plafona dvorane i da više niko u tom klubu ne nosi taj broj. Svaki od tih dresova, kao i baš svaki sportski dres, ima svoju priču. Ovo je specifična: priča o najslavnijim igračima NBA lige koji su nosili dresove sa brojevima od 0 do 50. Niko je dosad nije ispričao.
***
31 – Redži Miler
Fantastični šuter, jedan od najboljih u celokupnoj košarkaškoj istoriji, celu karijeru – 18 godina – proveo je u samo jednom dresu. U broju 31 Indijana Pejsersa. Kad se povukao, ostavio je iza sebe 2.560 ubačenih trojki, što je drugi rezultat u NBA ligi svih vremena, iza Reja Alena. Na večnoj listi strelaca Miler je 16. sa 25.279 poena.
Pamtimo ga po Svetskom prvenstvu u Indijanapolisu, gde je bio prva zvezda američke reprezentacije. Strepeli smo od njegovih šuteva, na kraju je Redži otišao uplakan iz svog “Konseko Fildhausa” posle senzacionalnog poraza od Jugoslavije u četvrtfinalu. Međutim, Amerikanci pamte Redžija Milera po jednoj drugoj epizodi:
Indijana i Njujork Niksi igrali su u polufinalu plejofa Istočne konferencije. Na 18 sekundi pre kraja Niksi vode 6 razlike. Gledaoci kreću da uhvate poslednji metro, a Redži Miler uzima stvar u svoje ruke. U razmaku od 5 sekundi pogodio je dve trojke i izjednačio, a onda sekund pre kraja bio fauliran i sa penala doneo pobedu svojoj Indijani! Preokret kakav se ne pamti u NBA ligi.
Lična Karta:
Ime: Redžinald Vejn Redži Miler
Rođen: 24.08.1965. u Riversajdu
Visina: 201 cm
Univerzitet: UCLA
Draft: 11. pik 1987. (Indijana Pejsers)
NBA: Indijana 1987-2005
Poeni: 25.279 (18,2)
Trojke: 2.560 (2. svih vremena)
Priznanja: 5 puta ol-star
Američki košarkaš godine 2004.
Najbolji strelac Indijane svih vremena
Reprezentacija: zlatna medalja Olimpijske igre 1996, zlatna medalja Svetsko prvenstvo 1994
“Kuća slavnih”: od 2012.
32 – Medžik Džonson
Istovremeni dolazak u NBA 1979. Medžika Džonsona i Lerija Birda bila je injekcija adrenalina pravo u srce profesionalne košarke. NBA je krenula “petom brzinom”, i vrlo brzo izbila na čelo popularnosti u konkurenciji američkog fudbala, bejzbola i hokeja. Medijski sport broj jedan ostala je do danas, i to bez konkurencije.
Medžikovih 12 godina u Lejkersima bilo je vreme pravog basket-mesijanstva. Stigao je sa svojim razoružavajućim osmehom kojim je odmah zarazio već posrnulog i u godine zašlog Karima Abdul-Džabara. Učinio je da “Big Fella”, kako su zvali Karima, proživi deceniju svoje druge mladosti, učinio je da bude bolji nego što je ikada bio. Medžik je isti recept primenjivao i prema svima ostalima sa kojima je igrao: činio ih je boljima, i to je bila njegova najveća vrlina. Takvih je vrlo malo, a tako su dragoceni – ljudi u čijem društvu su drugi ljudi bolji nego što objektivno jesu.
Dodavanja su ono čemu se svet divio uvek kada je Medžik bio na parketu. Nisu to bili obični pasovi, lopta je kao bič prštala po terenu i nepogrešivo završavala na pravom mestu. Letela je munjevito, toliko brzo da je pretila opasnost da onaj koji je hvata polomi prste. Treninzi Lejkersa svodili su se uglavnom na to da saigrači uče kako da koriste Medžikove asistencije, a da pritom ne ispadnu iznenađeni i smešni. I pored toga često se dešavalo da se njegov idealan pas odbije od grudi ili čela saigrača skoro do centra.
Među najboljim “čitačima” Medžikovih lopti bili su Džejms Vorti i Vlade Divac. Prvi je imao svoju uobičajenu rutu na terenu: protivnik šutira na koš Lejkersa, a Vorti već trči u suprotnom smeru preko polovine terena. Ne okrećući glavu, pravi klasičan ulaz i skače. U tom trenutku u rukama mu završi Medžikova dijagonala. Vorti zakucava, i u Forumu počinje “šoutajm”. Taj trenutak ovako je izgledao: Vorti i Medžik se pozdravljaju “high five”, 15.000 navijača je na nogama, iz prvog reda skače i urla Džek Nikolson, na parket uleću Lejkers-čirlidersice i igraju, a protivnik uzima tajmaut da se pribere.
Lična karta:
Ime: Irvin “Medžik” Džonson
Rođen: 14.08.1959. u Lensingu
Visina: 206 cm
Univerzitet: Mičigen Stejt
Draft: 1. pik 1979. (Los Anđeles Lejkers)
NBA: 1979-1996 (LA Lejkers)
Poeni: 17.707 (19,5)
Skokovi: 6.559 (7,2)
Asistencije: 10.141 (11,2)
Priznanja:
5 puta šampion NBA (1980, 1982, 1985, 1987, 1988)
3 puta MVP finala plejofa
3 puta MVP lige
12 puta ol-star
2 puta MVP ol-star meča
9 puta u idealnom timu lige
4 puta najbolji asistent lige
2 puta najbolji kradljivac lopti u ligi
Reprezentacija: zlatna medalja na Olimpijskim igrama 1992.
“Kuća slavnih”: od 2006.
33 – Karim Abdul Džabar
Izrastao je do konačnih 218 centimetara, potresao je univerzitetsku NCAA ligu kao niko pre njega. A 1969. prelazi u NBA. Te godine dva najslabija tima bili su Milvoki i Finiks, a kocka je odlučila da na draftu prvi biraju Baksi iz Milvokija. Naravno, uzimaju Džabara, kome pride još dodaju sto hiljada dolara keša. U ono vreme dosta veliki novac, ali ipak prava sitnica kad se zna da su sretni “Jeleni” (Baksi) za sto hiljada “zelenih” oformili najjači tandem ikad viđen u košarkaškoj istoriji: Karim Abdul-Džabar – Oskar Robertson!
U prvoj godini Džabar je najbolji debitant (28,8 koševa), ali Milvoki gubi u polufinalu plejofa od Njujorka. Naredne godine Baksi su šampioni, a Džabar prvi put najbolji igrač prvenstva. U sledećem prvenstvu Džabar briljira. Protiv Bostona dao je 55 koševa, i to mu je lični rekord u čitavoj karijeri. Ponovo je, kao i prethodne godine, najbolji strelac prvenstva (34,8 koševa), ali zbog povrede Oskara Robertsona Milvoki nije bio prvak. Džabar nalazi utehu tako što se upisuje na univerzitet Harvard, gde studira arapski jezik. Želi da prodre u suštinu islama, i naredne godine putuje na hodočašće u Libiju, Saudijsku Arabiju, Iran, Afganistan, Tajland i Maleziju. Skoknuo je i do Singapura u želji da se sretne sa još jednim svojim idolom – Brusom Lijem. Međutim, ovaj je baš u to vreme bio ubijen u Hong Kongu.
– U to vreme dugo sam bio sam, samo sam mislio na košarku, i savet Brusa Lija: “Budi uvek u punoj koncentraciji” – pričao je Karim. – I bio sam, najčešće, ali Milvoki opet ne osvaja titulu. Robertson se povukao, a ja sam napravio najveću ludost koju sam mogao: prilikom jednog zakucavanja u transu sam udario rukom u obruč, i slomio kost. Bio je to i moj kraj sa Milvokijem, mada je uprava htela da produžim ugovor. Želeo sam da se vratim u rodni Njujork, tamo su igrala tri sjajna momka: Volt Frejzer, Erl Monro i Bil Bredli. Ali – oni mene neće!
Gazda Los Anđelesa Kent Kuk čekao je kao zapeta puška razvoj događaja. Dolazi do neke vrste trampe, u kojoj je u stvari najviše trampljen novac u Džabarov džep, i u narednih 14 godina on će biti, uz Holivud i surf, simbol Kalifornije. Za šest godina u Milvokiju bio je triput najbolji igrač lige, šest puta ol star, dvaput najefikasniji u prvenstvu, četiri puta u idealnoj petorci NBA. Kao istinski megastar, došao je u Los Anđeles i odmah kupio vilu u najluksuznijem delu grada – Bel Eru. U celoj opštini bio je jedini musliman. Čest je gost na partijima džet seta, Holivud snima filmove o njemu, a nekoliko godina kasnije glumio je samog sebe (uspešno) u čuvenoj komediji “Ima li pilota u avionu?” Hrpu novca dobijao je kao ekskluzivni promoter proizvoda hemijske industrije “Džonson i Džonson”, a nešto kasnije je u tandemu sa jednim drugim Džonsonom – Medžikom – promovisao Lejkerse u najuspešniji tim u NBA u osamdesetim godinama.
Ime: Ferdidand Luis Alsindor Džunior / Karim Abdul Džabar
Rođen: 16.04.1947. u Njujorku
Visina: 218 cm
Univerzitet: UCLA
NBA draft: 1. pik 1969 (Milvoki Baks)
NBA: Milvoki Baks (1969-75), Los Anđeles Lejkers (1975-89)
Poeni: 38.387 (24,6)
Skokovi: 17.440 (11,2)
Blokade: 3.189 (2,5)
Priznanja:
6 puta šampion NBA (1971, 1980, 1982, 1985, 1987, 1988)
2 puta MVP finala plejofa
6 puta MVP lige
19 puta ol-star
10 puta u idealnom timu lige
2 puta najbojli strelac prvenstva.
ruki godine 1970.
4 puta najbolji bloker lige
Najbolji strelac NBA lige svih vremena
“Kuća slavnih”: od 2006.
34 – Šakil O’Nil
“Mali ratnik” – to je prevod sa arapskog njegovog punog imena Šakil Rašan O’Nil. Rodio se 1972. u Baton Ružu, i već u porodilištu bio zamenjen i dodeljen pogrešnoj porodici. Ipak, završio je ubrzo kod majke Lusil i njenog ljubavnika Filipa Harisona. Sa 13 godina odlazi u Nemačku, gde je Filip služio kao narednik u jednoj američkoj vojnoj bazi. Tu kompletna porodica prelazi u Islam, a Filip, shvatajući neverovatne dimenzije koje poprima njegov posinak, počinje sam da ga podučava basketu. Slučaj je hteo da na taj čudan par naleti trener univerziteta Luizijana Dejl Braun. Pet godina kasnije dovukao je “Malog ratnika” među “Tigrove”, ekipu Luizijane. Očekivao se smerni musliman a stigao je novi timski komedijaš. Svoju sobu je pretvorio u diskoteku, na dva gramofona neprestano se vrtela Suzan Vega, a O’Nil je uveseljavao ceo univerzitet svojim plesom. Što se onog najvažnijeg – košarke – tiče, krenuo je raspomamljeno u lomljenje tabli i konstrukcija, a posle takvih divljih zakucavanja imao je običaj da zaigra “rep dens” pored “ostataka dvorane”. Trener Braun je najavljivao da će mu pre utakmica davati umirujuća sredstva.
Ali pravi rep tajm tek dolazi 1992. kada, kao prvi na NBA draftu, odlazi u Diznilend, odnosno Orlando. Liga i cela prateća industrija oko nje sa nestrpljenjem su očekivali taj trenutak. U direktnom TV prenosu rađao se ligitimni naslednik Medžika Džonsona, Majkla Džordana i Lerija Birda. Počeo je spektakl surove snage kao zakon novog vremena u NBA košarci.
Ime: Šakil Rašan O’Nil
Rođen: 6.03.1972. u Njuarku
Visina: 216 cm
Univerzitet: Luizijana Stejt
Draft: 1. pik 1992. (Orlando Medžik)
NBA: Orlando Medžik (1992-96), Los Anđeles Lejkers (1996-2004), Majami Hit (2004-08), Finiks Sans (2008-09), Klivlend Kavalirs (2009-10), Boston Seltiks (2010-11)
Poeni: 28.596 (23,7)
Skokovi: 13.099 (10,9)
Blokade: 2.732 (2,3)
Priznanja:
4 puta šampion NBA (2000, 2001, 2002, 2006)
3 puta MVP finala plejofa
MVP lige (2000)
15 puta ol-star
8 puta u idealnom timu lige
ruki godine 1993.
2 puta najbolji strelac prvenstva
Reprezentacija: Zlatna medalja na Olimpijskim igrama 1996, zlatna medalja na Svetskom prvenstvu 1994
35 . Kevin Durent
Košarkaš koji je ostao u bolnom sećanju svima koji navijaju za srpsku reprezentaciju, a koja je na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru zauzela drugo mesto. U finalu smo poraženi od Amerikanaca 66-96. Durent je dao 30 poena, trojke je šutirao 5/11.
Letošnji prelazak Kevina Durenta u Voriorse predstavljao je epohalan momenat u istoriji lige. Ekipi koja je ostvarila 73 pobede prošle sezone i ima tri Ol star igrača pridružio se bivši MVP lige (i naravno jos jedan Ol star). Najboljem šuterskom paru u istoriji košarke se pridružio još jedan legendarni pucač – sada ih već zovu Spleš Familija. Durentovih 28,2 poena po utakmici će se sasvim lepo uklopiti sa Stefom Karijem (30,1) i Klejom Tompsonom (22,1). To je dakle 80,3 poena od velike trojke.
Durent je jedan od retko omiljenih igrača o kojem je malo ko ima šta loše da kaže, čovek koji razume korene košarke (na svom letnjem kampu se redovno pojavljuje u majicama nikada neprežaljenih Sijetl Soniksa u kojima je počeo karijeru), koji je voleo svoj mali grad (Oklahomu), bio nesebičan i sa navijačima i sa saigračima.
Kevin je zapažen još u srednjoj školi, a na Univerzitetu Teksas je proveo samo jednu sezonu. Sasvim dovoljno da dobije brojne nagrade, kao što je Nejsmitova nagrada za najboljeg brucoša. Posle odlaska u NBA proveo je devet sezpona u Oklahomi, i najviše zahvaljujući njemu taj tim je igrao u velikom finalu plejofa 2012. protiv Majamija, kad je bila poražena u pet utakmica.
Mnogi treneri su pokušavali da postave odbranu tako da zaustave fenomenalnog strelca Durenta, ali bezuspešno. On sam je na pitanje ko ga može zaustaviti, dao najbolji odgovor: “Niko!”
Ime: Kevin Vejn Durent
Visina: 206 cm
Rođen: 29.09.1988. u Vašingtonu
Univerzitet: Teksas
Draft:2. pik 2007 (Sijetl Supersoniks)
NBA: Sijetl Supersoniks/Oklahoma Tander (2007-2016), Golden Stejt Voriors (2016-)
Utakmica: 542
Prosek poena: 27,4
Prosek skokova: 6,9
Priznanja:
MVP lige (2014)
7 puta ol-star
MVP ol-star meča 2012.
5 puta u idealnom timu lige
ruki godine 2008.
4 puta najbolji strelac lige (2010, 2011, 2012, 2014)
Reprezentacija: Zlatne medalje na olimpijskim igrama 2012. i 2016, zlatna medalja na Svetskom prvenstvu 2010.
Photo: NBA, screenshot