Ima datuma koji treba da se pamte, znaju ili bar nauče. Recimo, 8. maj 1961. kada je osvojena prva medalja u istoriji naše košarke. U finalu EP u Beogradu SSSR je bio bolji 60-53, ali naše srebro sijalo je kao zlato. Ili 25. oktobar 1968. kada je na Olimpijskim igrama u Meksiku osvojena prva olimpijska medalja, takođe srebrna. Ekipa SAD bila je bolja 65-50. Prva zlato, i to svetsko, stiglo je 23. maja 1970. na Mundijalu u Ljubljani, u pretposlednjem kolu savladani su Amerikanci /70-63).
A prvo zlato na evropskim šampionatima osvojeno je 6. oktobra 1973. u Barseloni. Ova priča je o tom podvigu koji je usrećio ondašnju Jugoslaviju.
Posle Olimpijskih igara u Minhenu 1972. na kojima je osvajanje petog mesta ocenjeno kao neuspeh došlo je do promene na kormilu reprezentacije. Ranko Žeravica je počinjao novi projekat kao trener Partizana, a državni tim je preuzeo Mirko Novosel, njegov pomoćnik od 1971. Bila je to još jedna prirodna, planska promena, kao kad je Žeravica nasledio Nikolića. Novosel je napravio revoluciju izborom igrača, u odnosu na Minhen zadržao je šestoricu (Tvrdić, Jelovac, Knežević, Ćosić, Šolman, Plećaš), računao je i na Kapičića ali je ovaj morao da odustane zbog povrede oka pa ga je zamenio Dragan-Tvigi Ivković iz beogradskog Radničkog koji je te 1973. postao prvak Jugoslavije.
Novoselova revolucija
Najveći i najbolji Novoselov potez bio je uvođenje u tim „klinaca“, poput 20-godišnjih Dragana Kićanovića i Željka Jerkova koje je vodio do titula prvaka Evrope u kadetskoj (1971) i juniorskoj (1972) konkurenciji. Takođe, pružio je šansu dvojici igrača koji su po godinama bili stariji ali koji do tada nisu dobijali šansu. Plejmejker Zoran-Moka Slavnić imao je 24 godine, Dražen-Praja Dalipagić 22. Marović je imao već 26 godina, Ćosić, Šolman, Plećaš i Ivković po 25, Jelovac 24, Georgievski 23.
Novosel je debitovao na klupi reprezentacije 30. aprila 1973. u Zrenjaninu na ondašnjem TV turniru. Pobedjen je SSSR sa 77-67, a zatim i Kuba u Beogradu sa 90-50. SSSR je po drugi put pobedjen u Ljubljani 6. maja (77-65) ali su Sovjeti vratili milo za drago (70-77) krajem maja na turniru u Limi. „Majstorica“ je bila “zakazana“ za oktobar u Barseloni, ali do nje, sticajem okolnosti, neće doći.
Na domaćem planu titula koju je 1972. osvojila Crvena zvezda ostala je u Beogradu ali se sa Kalemegdana preselila na Crveni krst jer je sjajna generacija Radničkog koju je vodio Slobodan-Piva Ivković završila prva, sa samo četiri poraza, dva manje od drugoplasirane Zvezde. Najbolji strelac šampionata bio je Šolman sa prosekom 30,8 poena.

Put ka zlatu išao je ovako:
Španija-Jugoslavija 59-65 (26-31)
27. 09. 1973, Barselona (20,00). Sudije: H. Ričardson (SAD) i Mekdonahju (Kanada).
ŠPANIJA: Brabender 20 (4-4), Ramos 2, Kabrera 4, Margalj, Santiljana, Ruljan 9 (3-4), Buskato 12, Flores, Hose Luis Sagi-Vela, Luik 12, Estrada, Gonzalo Sagi-Vela.
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić 15 (1-2), Kićanović 9 (1-2), Jelovac 11 (3-4), Knežević, Jerkov, D. Ivković 2, Slavnić 2, Ćosić 10 (2-2), Šolman 6, Plećaš 8, Dalipagić 2, Marović.
Prvi meč protiv domaćina Španije bio je odličan test i prava provera vrednosti i spremnosti našeg tima. Novosel je počeo sa petorkom Tvrdić, Plećaš, Šolman, Jelovac, Ćosić, koja je od početka igrala sjajnu odbranu. Sredinom poluvremena, posle prvog koša Dalipagića, stečena je prednost od 12 poena (24-12) ali su Španci uspeli da smanje na 24-28. Tada je Ćosić pogodio dva slobodna bacanja, Jelovac bio siguran ispod koša, Kićanović se „upisao“ pogodivši drugo slobodno bacanje a ponovo Ćosić je prednost vratio na 7 poena (31-24). Brabender je bio strelac poslednjeg koša u prvom poluvremenu a meč je imao sličan ritam i u nastavku. Tvrdić šutevima iz daljine i Jelovac ispod koša dali su prvih 10 poena za naši tim u nastavku i popeli prednost na +13 (41-29) ali je u 29. minutu bilo 42-38. Tada je naš tim pokazao zrelost koja nije išla uz godine većine igrača, ali jeste uz kapitena Tvrdića koji je sa šest novih poena , uz pomoć Jelovca i Šolmana, uveo meč u relativno miran finiš (53-40, 35.minut). U izveštaju „Mundo deportiva“, sportskog dnevnika iz Barselone, sutradan je pisalo da je poraz od „samo šest poena razlike protiv istinskih jugoslovenskih kolosa uspeh koji se ne može negirati“.
Iz pobede u pobedu
Grčka-Jugoslavija 68-84 (27-44)
28. 09. 1973, Barselona (18,00). Sudije: Kirijak (Rumunija) i Mirovski (Izrael).
GRČKA: Kontos 11 (9-12), Jatzoglu 8 (2-2), Tronzos, Januzakos 4, Raftopulos 4, Stamelos 8 (4-4), Kefalos 10, Gumas 7 (1-4), Sismanidis 6, Kastrinakis 2 (0-2), Jordanidis 8, Papageorgiju.
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić 6, Kićanović 10 (2-2), Jelovac 16 (2-2), Knežević 5 (1-2), Jerkov 5 (1-2), D. Ivković 2, Slavnić 10, Ćosić, Šolman 6 (2-2), Plećaš 7 (1-2), Dalipagić 8 (2-2), Marović 9 (1-2).
Moglo bi se reći da je u meču sa Grčkom rođen tandem Kića-Moka, odnosno Slavnić-Kićanović. Novosel je prvi put počeo meč sa njima na bekovskim pozicijama, Šolman je bio krilo, Jerkov i Jelovac centri. Petorka je funkcionisala besprekorno, očas posla bilo je 21-9, na poluvremenu +17 (44-27). Slavnić je bio četiri godine stariji od Kićanovića, ali su se na terenu odmah razumeli stvorivši tandem koji će u narednih deset godina biti nerešiva enigma za protivničke odbrane.
Iako su imali veliku prednost naši igrači su bili vrlo požrtvovani što su Jerkov (26. minut), Knežević (36), Jelovac i Marović (40), dakle sva četiri centra, platili izlaskom sa po pet penala ali utakmica je odavno bila dobijena.
Jugoslavija-Bugarska 76-65 (36-33)
29. 09. 1973, Barselona (20,00). Sudije: Bestgen (SR nemačka) i Topuzoglu (Turska).
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić 8, Kićanović 5 (3-4), Jelovac 5 (1-2), Knežević – (0-2), Jerkov 3 (1-2), D. Ivković, Slavnić 12, Ćosić 17 (1-2), Šolman 14, Plećaš 2 (0-2), Dalipagić 8, Marović 2.
BUGARSKA: Dojčinov 2, Stojanov, Pandov 4, Pejčev 12, Kirov 4, Borisov 8, Romanski 2, Golomejev 21(5-10), Krastev, Branzov, Čanev, Hristov 12 (2-2).
Meč sa Bugarima bio je neočekivano težak, izjednačen do 12. minuta (21-21) kada su Šolman sa 4 poena i Jelovac doneli našem timu prvu vidljiviju prednost. Novosel je morao dosta da menja pre nego što je pronašao petorku koja je funkcionisala. Slavnić, Kićanović i Šolman ušli su umesto Tvrdića, Plećaša i Dalipagića i ta promena donela je rezultat.
Bugari su bolje počeli nastavak, prvo su izjednačili na 39-39 a onda su poveli sa 47-39. Nametnuli su spor ritam u kome se naši igrači nisu snašli. Novosel je morao da u igru vrati Ćosića i Tvrdića i upravo su njih dvojica prelomili meč. Tvrdić je odlično vodio igru a Ćosić je sa 11 poena umirio ambicije Bugara u čijim je redovima blistao Atanas Golomejev koji je izbacio tri naša centra, prvo Jerkova, zatim Kneževića i Marovića. U našoj ekipi najbolji je bio Zoran Slavnić koji je posle meča rekao da je „pobeda izvučena iz mrtvih“.
Jugoslavija-Italija 73-71 (67-67, 63-63, 27-33)
01. 10. 1973, Barselona (22,00). Sudije: Mekdonahju (Kanada) i Pasjuka (Poljska).
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić 6 (2-2), Kićanović 10 (4-4), Jelovac 9 (5-6), Knežević, Jerkov, D. Ivković, Slavnić 9 (3-4), Ćosić 8 (1-2), Šolman 6, Plećaš 3 (1-2), Dalipagić 13 (1-2), Marović 9 (3-4).
ITALIJA: Dela Fjori 2, jelini 10 (2-2), Bertoloti, Čerjoni, Feračini 4, Barivijera 3 (1-2), Zanata 10 (2-2), Menegin 20 (2-2), Marcorati 6 (0-2), Serafini 8, Bison 8, Brumati.
Moglo bi se reći da je prva zlatna medalja na evropskim šampionatima osvojena u meču sa Italijom što, naravno, u tom trenutku nije bilo izvesno ali moglo se naslutiti. Teška pobeda izborena je posle dva produžetka i posle zaostataka koji su išli i do 10 poena. Italijani su vodili od sredine prvog poluvremena, istina minimalno, 2-4 poena, ali diktirali su ritam. Tandem centara Menegin-Serafini nadigrao je naše visoke igrače, dali su 16 od 33 poena svog tima u prvom delu dok je naš najbolji igrač bio Miško Čermak sa osam koševa. Drama je počela kada je Dino Menegin u 26. minutu digao prednost „azura“ na 10 poena, 43-33. Mirko Novosel je uzeo tajmaut koji je dao rezultat. Kićanović i Šolman su sa po četiri poena smanjili prednost rivala na 41-45, Marović je izjednačio na 47-47 a naš tim je konačno prešao u vođstvo košem Plećaša. Usledila je rezultatska klackalica u kojoj je naš tim spas tražio u produžetku jer je Jelovac izjednačio na 63-63. Imali smo napad za pobedu ali je Slavnićev šut završio na obruču.
U pet dodatnih minuta igralo se veoma nervozno, obe ekipe dale su samo po četiri poena s tim što su ovog puta Italijani (Marcorati) jurili novi produžetak. U drugom nastavku Italijani su poveli (Dela Fjori), izjednačio je Slavnić. Jelini je ponovo doneo prednost svom timu ali je izjednačio Jelovac, da bi najmlađi u našem timu, Dragan Kićanović, nepogrešivo izveo dva slobodna bacanja koja su donela pobedu i prvo mesto u grupi jer su Italijani u poslednjem napadu pogrešili, Jerkov je na 14 sekundi pre kraja presekao njihov napad.

Italija je završila utakmicu bez sedam igrača jer su zbog pet ličnih grešaka igru napustili Zanata, Serafini, Bison,Menegin, Feračini, Jelini i Marcorati, dok su sa naše strane ranije ispali Šolman i Marović.
Francuska-Jugoslavija 70-80 (28-36)
02. 10. 1973, Barcelona (22,00). Sudije: Ričardson (SAD) i Kasatikov (SSSR).
FRANCUSKA: Gale 2 (0-2), Leden, Senegal, Tasin 5 (1-2), Verov 2, Vašer, Bonato 22 (4-6), Onisah 9 (5-8), Gasnal 1 (1-2), Cašemir 17 (3-4), Lamot 12, Demars.
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić 14, Kićanović, Jelovac 10 (2-2), Knežević 6, Jerkov 8 (0-2), D. Ivković 10 (2-2), Slavnić 2, Ćosić 4, Šolman 12, Plećaš 4, Daloipagić 6, Marović 4 (2-2).
Poslednja utakmica u grupi bila je manje-više formalnost. Novosel je štedeo snage za polufinale. Otvorio je meč sa petorkom Tvrdić, Ivković, Šolman, Jerkov, Knežević. Prvu veću prednost naš tim stekao je u 13. minutu (24-15). Na poluvremenu je bilo +8 ali su Jerkov i Marović imali po tri lične greške pa je u nastavku igrao i Ćosić. Velika prednost napravljena je početkom drugog poluvremena (46-32) i rutinski zadržana do kraja. Zanimljivo je da su Jerkov (u 30.), Slavnić, Šolman i Dalipagić (svi u 40. minutu) završili meč sa po pet ličnih grešaka.
Pred polufinale u „Politici“ je konstatovano da su u dosadašnjem delu šampionata „samo Slavnić i Kićanović opravdali poverenje a da je najviše podbacio Ćosić od koga se najviše očekivalo“.
Jugoslavija-Čehoslovačka 96-71 (46-31)
04. 10. 1973, Barselona (20,00). Sudije: Bestgen (SR Nemačka) i Monije (Francuska).
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić, Kićanović 6 (2-2), Jelovac 10, Knežević 2, Jerkov 8 (4-4), D. Ivković 8, Slavnić 10, Ćosić 12 (2-2), Šolman 14, Plećaš 10 (2-2), Dalipagić 10, Marović 6.
ČEHOSLOVAČKA: Novicki 2, Petr 2, Klima, Pospišil 20 (2-2), Kos 2, Balastik 3 (1-2), Zidek 22 (2-2), Zedniček, Bobrovski, Brabenec 14, Blažek, Hraška 6 (2-2).
„96-71: Protiv senzacionalne Jugoslavije Čehoslovačka nije mogla da učini ništa“. Citat je iz naslova u tri reda lista „El Mundo Deportivo“ od 5. oktobra 1973. Izveštaj je pun pohvala na račun Jugoslovena koji su „odigrali najbolju utakmicu na Šampionatu“. Posebno je istaknuta uloga Ćosića koji je dao 12 poena i „napunio“ centre protivnika ličnim greškama.
Naš tim je u stotoj utakmici na evropskim prvenstvima zaista odigrao odličan meč, brzo je stekao veliku prednost (22-8) što je dozvolilo Novoselu da ekonomiše snagama. Ćosić i Šolman nisu igrali drugo poluvreme, Novosel je već mislio na finale. U 28. minutu posle dva slobodna bacanja Jerkova bilo je +25 (70-45), neki minut kasnije i +29 (80-51). Čak 11 naših igrača dalo je poene. Selektor Novosel posebno je bio zadovoljan igrom Plećaša i Jelovca.
Na redu je bilo finale protiv – Španije! Španci su u drugom polufinalu iznenadili SSSR (80-76) i ušli u finale. Junaci istorijske pobede bili su bek Vejn Brabender sa 20 poena i plej Fransisko Buskato koji je uz vodjenje igre uspeo da ubaci i 16 poena.

Španija-Jugoslavija 67-78 (31-43)
06. 10. 1973, Barselona (22,00).Sudije: Ričardson(SAD) i Mekdonahju (Kanada).
ŠPANIJA: Brabender 22 (4-6), Ramos 5 (1-2), Kabrera 8 (2-2), Margalj, Santiljana 6, Ruljan 2, Buskato 10, Flores, J. Sagi-Vela 4 (2-2), Luik 10, Estrada, G. Sagi-Vela.
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić 6, Kićanović, Jelovac 8, Knežević, Jerkov, D. Ivković, Slavnić 12, Ćosić 23 (5-8), Šolman 7 (3-4), Plećaš 8, Dalipagić 9 (1-2), Marović 5 (3-4).
Došao je i taj dan, 6. oktobar 1973, dan u kome je Jugoslavija prvi put postala prvak Evrope. Posle četiri izgubljena finala došlo je vreme za ostvarenje sna svih prethodnih generacija. Silovit početak našeg tima (8-2 u 4.minutu) nagovestio je ko će diktirati ritam. Veliki posao obavili su centri, Ćosić, Jelovac i Marović. Potpomognuti Šolmanom i Dalipagićem, nadigrali su direktne rivale Santiljanu, Luika, Estradu i Ruljana.
U 15. minutu posle koša Slavnića „plavi“ su vodili 30-20, odmah iza toga Dalipagić i Plećaš su sa poenima za 35-20 sasvim umirili publiku. Kada je Ćosić početkom nastavka dao koš za 51-31, bilo je jasno da prva zlatna medalja stiže u Jugoslaviju. Španci su do kraja samo malo „našminkali“ semafor, dovoljno za častan poraza i ovacije zadovoljne publike koja je srebrnu medalju prihvatila kao maksimalno dostignuće jer protiv moćne Jugoslavije nije moglo ništa da se uradi.

Trijumf u Barseloni proslavljen je u celoj zemlji, posle četiri izgubljena finala konačno je došlo toliko željeno zlato kojim je Jugoslavija objedinila svetsku i evropsku titulu, jer je svetsko zlato iz Ljubljane 1970. i dalje bilo na snazi.
Photo: Privatna arhiva