Početna NBARobert Periš: Poglavica

Robert Periš: Poglavica

50 pregleda

U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!

***

Karim Abdul-Džabar ostao je “samo” košarkaš sa najviše poena i skokova u istoriji NBA lige. Od proleća 1996. izgubio je titulu najstarijeg igrača koji je nastupao u ovom takmičenju, kao i rekord u broju odigranih utakmica u karijeri. Oba trona preoteo mu je Robert Periš, koji je u 44. godini igrao za šampione iz Čikaga. Kasnije je i njega nadmašio Kevin Vilis…

NBA “metuzalemi” Periš i Džabar

Priča Roberta Periša je dovoljno poučna na temu kako polako stići do vrha, tu zasesti, i ne misliti da se odatle makne. Posle osvajanja šampionske titule 1974-75, Golden Stejt Voriorsi su osetili potrebu za osveženjem, i 1976. kao osmog na draftu uzimaju Periša. Proveo je tamo četiri godine, i sve to vreme bio neprestana meta napada lokalne štampe, navijača, pa i saigrača. Ne zbog onoga što je pružao, nego zbog načina kako je to radio. Zamerali su mu na indolentnosti i inferiornosti, na nedostatku želje za pobedom, na nedostatku bilo kakvih emocija. Trener Al Etls mu je često preporučivao da bi bilo bolje da se bavi igranjem pokera, jer na njegovom licu se nikad ništa ne može pročitati, ni “fleš“, ni “pet dasaka”.

– Izgledalo je kao da me je baš briga da li gubimo ili dobijamo – kaže Periš. – Kao da u meni nema nikakve vatre. Ali, ja sam veliki takmičar, što se kaže – vrlo sam “kompetitivan”. Da nisam, ne bih bio to što sam danas.

Još manje bi to bio da u leto 1980. tadašnji predsednik Boston Seltiksa Red Oerbah nije gazde Golden Stejta preveslao kao niko nikoga ranije. Ubedio ih je da je transfer Roberta Periša u Kelte najbolje rešenje za oba tima, pa je još pride izvukao od njih i pravo prvog izbora na draftu te godine. Taj izbor se zvao – Kevin Mekhejl, a kasnije su američki menadžeri ovaj trejd proglasili za najidiotskiji posao obavljen u celoj istoriji NBA lige. Idiotski, naravno, sa pozicije Voriorsa, koji su u zamenu dobili metiljavog centra Džoe Beri Kerola, i anonimnog Rikija Brauna.

U Bostonu je Periša sačekala probrana kompanija. Na čelu je bio trener Bil Fič, sa kojim se ubrzo razišao u svemu, i ubrzo priznao da je to poslednja osoba na svetu sa kojom bi seo za isti sto i večerao. Dalje, tu je bio Seltiksov plej-of džoker Sedrik Maksvel, koji je voleo košarku, ali ništa manje nije uživao u odlasku u bioskop. Jednog dana gledao je Formanovog oskarovca “Let iznad kukavičjeg gnezda”, i u ćutljivom gigantskom Indijancu zvanom “Poglavica” odmah prepoznao svog ćutljivog centra Periša. Nadimak je bio rođen, ostao je do danas, a sviđao se svima osim njegovom novom vlasniku. “Poglavica” je u filmu bio groteskno velik, a upravo takav je bio Periš u mladosti.

U Bostonu je dobio nadimak “Poglavica”

Otac Robert Senior nije mogao da se načudi kako njegovom sinu svake pantalone tako brzo okraćaju. Bio je to problem i za kućni budžet, pa je zbog Robijevih dugih nogu majka Ada morala da se zaposli i zaradi dodatne dolare za garderobu deteta koje je raslo kao iz vode.

Nevolje sa Perišem nastavile su se kada je stasao za upis na fakultet. Svojih 213 santimetara poverio je metodističkom koledžu u rodnom Šrivportu (država Luizijana), ali je bilo nekih protivurečnih propisa oko registracije, pa je kruta NCAA administracija sve rešila tako što je ovom koledžu zabranila da šest godina učestvuje u plej-ofu. Time je najviše bio oštećen sam Periš, koji je već važio za jednog od najdarovitijih centara Amerike. Uz to, kao šlag na tortu, u NCAA je još važilo “Džabarovo pravilo” o zabrani postizanja koševa zakucavanjem, pa je Robert, hteo-ne hteo, usavršio šut iz okreta sa distance i ulaz sa polaganjem lopte. Razvio je skok-šut sa ekstremno podignutim ramenima, protiv koga je bilo teško braniti se, a sa takvim karakteristikama bio je izabran u američku reprezentaciju za Svetski internacionalni kup 1975.

Kao student na Univerzitetu Senteneri

– Periš je verovatno najbolji centar-šuter sa poludistance u istoriji ove igre – izjavio je 1980. slavni Bil Volton, koji je tada u Bostonu bio prva centarska rezerva.

Uz tehniku, sa koledža je doneo i broj “00” na dresu. Slučajno je ispalo da na njegovoj prvoj utakmici u NCAA saigrači pokupe sve dresove sa brojevima, pa je njemu ostalo da sam na majici upiše šta mu padne na pamet. Ostalo je “00”, i taj broj u Bostonu više niko neće nositi. Po završetku Perišove karijere i ovaj dres je ostao da visi kao relikvija pod plafonom dvorane, jer “Poglavica” je toliko zadužio ovaj tim da je to najmanje čime su mogli da mu zahvale.

Posle Bostona preselio se u Šarlot

Bird-MekHejl-Periš, to je trio koji je Bostonu doneo tri šampionske titule u osamdesetim. “Poglavicina” kamena faca je večito bila tu negde, uz najbolje, a kad se oni povrede – Periš skače, poentira i igra odbranu za trojicu. On sam se nije povređivao, nikad u Bostonu nije odigrao manje od 74 utakmice u prvenstvu, nikad ozbiljnije povređen. Svoje telo, bar deset godina mlađe nego što u krštenici piše, savršeno pedantno je čuvao od nasrtaja godina. Umesto da razmišlja o penziji, jeo je (to mu je omiljeno jelo) ginseng, pio (to mu je omiljeno piće) alka selcer, držao dijetu u kombinaciji sa vegeterijanstvom, slušao lagani relaksirajući džez i nije propuštao odlazak u saunu. Menadžer Čikaga Džeri Kraus je jednom rekao da Periš ima “telo stoleća”. Bio je apsolutno u pravu.

U Čikagu je završio karijeru sa 44 godine

To telo Kraus je dočekao u svom Čikagiu, ali na njegovu žalost na samom zalasku Perišove karijere, kad su mu već bile 44 godine. Prethodno je “Poglavica” proveo dve sezone u Šarlotu. Niko nije verovao da čovek od 41 godinu (koliko je imao kad je stigao u Hornetse) može odigrati delić NBA utakmice. Odigrao ih je 155 u dve sezone, koliko je bio rezerva mladom asu Alonzu Morningu.

U svojoj poslednjoj NBA sezoni vremešni “Poglavica” je potom sa Čikago Bulsima 1997. osvojio svoju četvrtu šampionsku titulu. E – tada mu je bilo dosta košarke. Ostao je do danas najstariji košarkaš koji je osvojio titulu.

Biografija

Ime: Robert Lee Parrish

Ro|en: 30.8.1953. u Šrivportu (država Luizijana)

Visina: 213

Univerzitet: Senteneri

Draft: 1976. odabrao ga Golden Stejt kao 8.

NBA: Golden Stejt (1976-1980), Boston (1980-1994), Šarlot (1994-1996), Čikago (1996 -1997)

Broj poena u regularnoj sezoni: 23.334 (14,5)

Broj poena u plej ofu: 2.820 (15,5)

Skokovi: 14.715 (9,1) + 1.765 (9,7)

Broj utakmica: 1.611 + 184

Ol star: devet nastupa

Priznanja: rekorder NBA lige u broju odigranih sezona (22), 4 puta NBA šampion, povodom 50 godina NBA lige izabran među 50 najboljih igrača svih vremena…

Kuća slavnih: od 2003.

Photo: NBA

Možda će vas interesovati

1 komentar

armando April 21, 2020 - 10:25

nevjerovatno koji je tio neuništivi grač bio igrao do svoje 44 godine. bravo parish, legenda kelta

Odgovori

Ostavite komentar