U septembru 2018. u kvalifikacionoj utakmici za Mundobasket protiv Estonije, koju je Srbija lako dobila sa 91:65, Bogdan Bogdanović je u trećem minutu izašao iz igre nakon povrede lijevog koljena. Zbog povrede pri ispunjavanju patriotske obaveze, u utakmici koju bi reprezentacija Srbije dobila i bez njega, morao je biti podvrgnut i drugoj operaciji na istom koljenu, i to samo nekoliko mjeseci nakon prve operacije meniskusa. Zbog te ponovljene operacije Bogdanović je propustio trening kamp i prvih 11 utakmica te jeseni u Sakramentu.
Percepcija da je postao igrač sa načetim koljenom mu je naredne zime spustila cijenu na NBA tržištu, jer se zdravstvena istorija igrača u krugovima onih koji širom lige donose odluke o ugovorima pomno prati. Takva Bogdanova istorija tih srećom lakših povreda koljena u posljednjih nekoliko godina, nakon tek 50-ak miliona ponuđenih od strane Divca za novi ugovor godinu iza toga, nije ga na svu sreću ostavila ispod njegove realne tržišne vrijednosti. Nije dobio Hildovih 84 miliona, ali je potpisao za 72 u Atlanti, i to nakon što ga je liga prošlog ljeta spriječila da ode u Milvoki putem ‘sign & trade’ transakcije.
Bogdan od 2018. nije imao ozbiljnijih zdravstvenih problema sve do povrede desnog koljena u utakmici protiv Šarlota zimus, nakon koje je pauzirao mjesec i po, a novu klimavost istog tog desnog koljena iskusio je u šestoj utakmici protiv Filadelfije, pa se čini se da se njegovo iznuđeno igranje na kašičicu u utakmici br. 7 prošlog vikenda desilo tek zbog urgentnosti situacije.

Ostaje da se vidi koliko će Bogdanović igrati u finalu Istoka protiv svog nesuđenog tima. Nadam se ne previše, ako bi mu velika minutaža pogoršala zdravstveno stanje i povećala šanse za još jednu moguću operaciju ovog ljeta.
Zanimljivo je da je u Milvokiju trenutno teško povrijeđen Donte Divinćenzo, igrač koji je nakon propasti Bogdanovog transfera u Bakse unaprijeđen upravo na poziciju koju je Bogdanović trebalo da zauzme, i u kojoj bi Bogdan nesumnjivo profitirao od ‘drive & kick’ poteza grčkog frika. Iz ove perspektive čini se da je prava šteta da Bogdan nije član Milvokija jer su Baksi nakon eliminacije Bruklina ne samo veliki favoriti da pregaze Atlantu, nego i najveći favoriti za osvajanje NBA titule na koju navijači u Milvokiju čekaju punih 50 godina.
Jučerašnjom najavom vraćanja Kemrona Rediša u redove Atlante malo je vjerovatno da će Mekmilan u narednih nekoliko utakmica previše i forsirati rovitog Bogdanovića, a po svemu sudeći i Bogdanovo učešće na OI u Tokiju je trenutno vrlo malo vjerovatno, što je obzirom na njegovo povrijeđeno desno koljeno i potpuno razumljivo.
Olimpijske dileme
Dvije grupe NBA-centričnih ljudi sa grčkim zastavama koji su u subotu u Barklejs Centru slavili nakon pobjede Milvokija u produžetku protiv Bruklina sasvim sigurno nisu tolike patriote da im je, u poređenju s prolaskom Milvokija u finale Istoka, bilo bitnije da Janis Adetokumbo igra u skorim kvalifikacijama za OI koje će grčka reprezentacija igrati za koji dan. Janisov prolazak sa njegovim Baksima u finale Istoka će ga spriječiti da se sa starijim bratom Tanasisom pojavi na kvalifikacijama i pridruži mlađem bratu Kostasu na predolimpijskom turniru u kanadskoj Viktoriji. Postavlja se pitanje – da li bi se slična stvar desila i u glavama naših ljudi da je Jokić kojim slučajem odlučio da igra za reprezentaciju a da ga je uspjeh Nagetsa spriječio u tome? Mislim da bi većina odreagovala baš kao njujorški Grci, jer jednostavno – NBA uspjeh je velikom broju ljudi mnogo važniji od reprezentativnog. To se da naslutiti lokalno, a pogotovo globalno, po količini prodatih dresova Janisa, a i Jokića. Usput budi rečeno, Janis je puno važniji grčkoj reprezentaciji nego Jokić srpskoj, a zbog pobjede Milvokija nad Bruklinom gotovo je sigurno da će grčki košarkaški reprezentativci Olimpijske igre gledati samo na televiziji.

Amerikanci na OI idu sa Durantom, Hardenom, Lilardom, Bredom Bilom, Drejmondom Grinom, Tejtumom, Adebajom, Holidejom i Kevinom Lavom koji su za sada potvrdili učešće. Devin Buker bi im se mogao pridružiti bez priprema ako Finiks prođe u finale plej-ofa a naći će se i još koji visoki igrač da popuni rupe pod košem. Ovakva nadmoć Amera na papiru bi morala biti barem mala utjeha našim ljudima zbog neigranja Jokića (a vrlo moguće i opravdanog odsustva Bogdanovića) jer je skoro sigurno da ništa više od potvrde srebra sa OI ’16 neće biti dostižno.
Odluka Duranta i Hardena da igraju za reprezentaciju je vrlo vjerovatno donesena zbog frustracije zbog ispadanja proteklog vikenda. Pa kad već neće osvojiti NBA titulu zašto ne popraviti utisak da im 2021. ne ostane u negativnom sjećanju?
Fenomen malih tržišta
Bruklin Netsi od 2013. godine nisu igrali u nekoj sedmoj utakmici NBA plej-of serije, a pred samu utakmicu u subotu Milvoki Baksi su važili za laganog favorita zbog odsustva Irvinga i nezaliječene povrede zadnje lože Hardena. Mada su nakon druge utakmice u seriji u Bruklinu već bili prežaljeni, Baksi su se odbranom vratili iz mrtvih u trećoj utakmici serije, a samo spletom srećnih okolnosti – u koje spada i povreda Irvinga u meču broj 4 – dogurali su do sedme. Za Milvoki se otvorila sjajna, početkom serije potpuno neočekivana prilika koju jednostavno nisu mogli prokockati.
Subotnja utakmica je za oba tima značila vjerovatno i više od sedme utakmice druge runde plej-ofa. Navijači Bruklina, uz vjeru da će se i Irving i Harden brzo potpuno oporaviti pred narednu finalnu seriju Istoka, i da će Netsi u toj seriji njihovim povratkom biti mnogo jači i opet postati favoriti, gledali su u ovu utakmicu kao odlučujući korak prema tituli. Dvorana Barklejs je konačno bila puna jer se NYC konačno potpuno “otvorio” pred same ‘primary’ izbore za gradonačelnika, pa na tribinama po prvi put nije bilo posebne sekcije za nevakcinisane gledaoce.

Imao sam (ne)sreću da subotnju majstoricu u Bruklinu gledam sjedeći tik ispred dvojice brbljivih i šaljivo-psovački raspoloženih lokalaca koji su me podsjetili na afro-američku “MA” verziju mapetovaca Statlera i Voldorfa pojačavajući zvučni dojam, pa mi činilo da bruklinška dvorana nije nikad bila glasnija. U trenucima kad je izgledalo da bi Bruklin mogao dobiti utakmicu pitao sam se u toj larmi da li je ovo kraj Budenholzera u Milvokiju!? I kakve bi posljedice poraz mogao imati po Milvoki Bakse, a i šire. Porazom kojim bi Baksi ostali bez dvostrukog trenera lige i trenerskog kontinuiteta, bilo bi u konačnici upitno i da li bi Janis bio voljan da u hladnom Viskonsinu u petom najmanjem NBA marketu odradi do kraja super-max ugovor od 228 miliona koji je tek potpisao u decembru. Pogotovo jer je Milvoki u ‘hard-cap’ situaciji, uz žrtvovane pikove u prvoj rundi drafta u narednim godinama (’22, ’25 i ’27).
Da Durant nije nagazio na liniju za 3 poena par sekundi pred kraj regularnog dijela subotnje plej-of utakmice u Bruklinu Grik Frik bi vjerovatno stigao da se sa svojom braćom proba kvalifikovati za Tokio. Ostaje u plej-ofu kao jedina velika NBA zvijezda koju će liga vrlo vjerovatno pogurati do titule slanjem na liniju penala, gdje ga je muka posmatrati. A u Atlanti će ga malo ko uspjeti zadržati osim fauliranjem. Budenholzer bi konačnim trijumfom Milvokija od trenera koji je bio na rubu otkaza u roku od mjesec dana ušao u legendu, a prodao bi se još koji Janisov dres u masi dresova igrača koji ove godine nisu dogurali daleko.
Po prodaji dresova čak devet ekipa su ove godine ispred Milvokija, i nijedan od njih nije ušao u finale svoje konferencije – što je još jedna potvrda da se liga okrenula naglavačke.

Drama na kraju sinoćnje druge utakmice u Finiksu, koju su Sansi zakucavanjem Ejtona čudnovato preokrenuli i vode bez pomoći Krisa Pola sa 2:0 protiv Klipersa, ide u korist potpune dominacije relativno malih TV marketa (ako bi finale igrali Finiks i Milvoki). Takav sraz “malih” u finalu je nezapamćen od 2007. kad su se finalisti plej-ofa bili oba tima iz malih marketa (San Antonio i Klivlend). Kad se ide dalje u prošlost mora se ići čak do 1955. da bi se stiglo do finala u kojem su igrala dva tima iz malih gradova (Sirakjuz i Fort Vejn), ali TV market-share i tržišni NBA uzusi tada nisu bilo ovako bitni.
Plasman Atlante u finale pobjedom nad Milvokijem bi bilo prvorazredno iznenađenje, ne samo zbog Bogdanovog povrijeđenog koljena. Ali stvari se u NBA mijenjaju brže nego ikada prije. Finiks Sansi su u ovo doba prije samo dvije godine, nakon što je upravo proglašeni najbolji NBA GM Džejms Džouns otpustio Kokoškova (sa katastrofalnim tankovanjem izazvanom skorom 19-63), bili u beznadežnoj poziciji i važili za ubjedljivo najgori tim lige. Ni Atlanta još početkom 2020. nije bila mnogo bolja. Pandemija je sezonu Atlante prekinula pri sramotnom skoru 20-47.
Photo: Twitter, privatni album
1 komentar
Go Hawks!!!
Može Janis odma’ od Milvokija do Tokija 😝