San ženske reprezentacije zvan završnica i četvrtfinale na EP, gde su se pojavile treći put zaredom, nije se ispunio. Bez obzira što su u kvalifikacijama bile bez poraza, “Rakete” kakav im je nadimak osmislio Slovenački savez, srušile su se već u osmini finala posle poraza od Ruskinja (75:93). Velike reći selektora Damira Grgića o tome kako je vreme za bolji rezultat od desetog mesta (sa poslednjeg EP u Beogradu), i da se po njegovom mišljenju na čelu sa najboljim evropskim bekovskim parom Barić-Oblak može preskočiti grupa, nisu pale na plodno tlo. A tresak “Raketa” o tvrdo tlo je zato toliko bolniji.
Dobile su Slovenke dve utakmice (Turska i BiH), ali doživele i dva “raketoloma” (sa Belgijom i Rusijom). Slobodno možemo reći da su “Rakete” prerano srušene zbog prevelikih očekivanja, ali i tvrditi da su bile bez pravog pokrića. Ipak, treba uz kvalitet koji definitivno nije onakav kakav nam se predstavljao, imati i mentalnu pripremu. Koje ovog puta očito nije bilo.
Ali i muška se reprezentacija Slovenije do vrha na EP 2017. probijala težim putem. Plasirala se Slovenija na svih 13, otkad je postala samostalna, triput je bila na svetskoj smotri, ali nikad na Olimpijskim igrama. Kvalifikacije u Litvaniji su treća šansa za plasman na OI muške repke, aktuelnog evropskog prvaka kojeg na terenu vodi Luka Dončić, a o njemu je svaka reč odviše. Selektor Aleksander Sekulić je za njega rekao da je to sad puno bolja verzija Dončića nego 2017, a Klemen Prepelić posle druge pobede u prijateljskim sustretima sa Hrvatskom, da je Luka najbolji svetski košarkaš današnjice.
Obe tpomenute utakmice, u Rijeci i Ljubljani, gledao sam uživo. Samo kao promatrači u civilu za Sloveniju su navijali Luka Dončić, ali i nova naturalizovana akvizicija iz Valensije, Amerikanac Majk Tobi, kome se odmah svideo slovenački nadimak – Miha. Na prvoj komšijskoj tekmi 16.juna u Rijeci zbog mera protiv Covida nije bilo gledalaca. U lepoj novoj dvorani “Zameta” u glatkoj pobedi najefikasniji (80:94), za Sloveniju najefikasniji bio je Jaka Blažič sa 20 poena, dok je Klemen Prepelič postigao 14. Na drugoj utakmici, dva dana kasnije, u 75 odsto punim “Stožicama” i u fantastičnoj atmosferi, igrala je pomenuta dvojka i zajedno sa ostalima, oduševila. Rezultatski je bilo teže (97:88) i Hrvati su na krilima raspoloženog Maria Hezonje pružili jaći otpor, ali Majk Miha Tobi je sa 26 poena potpuno opravdao očekivanja što se tiče igre ispod koša. U pitanju je igrač sa veoma mekom rukom i smislom za igru, što je obilato koristio fenomenalni Donćić koji se nije forsirao davanjima koševa, ali jeste dodavanjima, pa je imao čak 17 asistencija.
Ipak, posebna je priča sa te utakmice neverovavatni Klemen Prepelič (31 poen), koji nije nimalo krio očekivanja pred put za Kaunas. “Imamo kvalitet i moramo se plasirati u Tokio!”
Posle utakmica sa Hrvatima na završnim pripremama na Bledu su se reprezentaciji priključila i poslednja dva mušketira, a to su Aleksej Nikolić (Gravelines) i Vlatko Čančar (Denver) koji želi ostati u Nahgetsima bez obzira na to što nije imao veliku minutažu. Oko nastupa u kvalifikacijama ima i on jasan cilj, ali ulogu favorita prepušta Litvancima: “Bolje da mi nismo favoriti, i da smo fokusirani samo na sebe, a što se tiće njihove prednosti na položaju centra (Sabonis i Valančijunas op.a.) ne vidim tu neke probleme. Imamo i mi svoje prednosti…”
Tu je pre svega sigurno mislio na Luku Dončića, koji je u prvoj petorci NBA lige zajedno sa MVP-jem Nikolom Jokićem, za kojeg ima samo reči hvale. “Ništa nije slućajno kod njega. Igrao je non-stop ali je bio i u fitnesu svakodnevno. Pazi na ishranu i tačno zna šta može i šta ne sme jesti i raditi. Zato je i najbolji igrač na svetu” – kaže Čančar.
Odbrajanje je počelo. Svi su svesni velike istorijske šanse prvog plasmana na OI gde mogu samo izabrani. U kvalifikacijama za OI ’92 igrala je Slovenija u Saragosi i u 11 utakmica postigla 7 pobeda, ali je bio fatalan poslednji poraz od ZND (Zajednice nezavisnih država bivšeg Sovjetskog saveza bez Litvanije). Tada je poslednji šut za tri poena Jure Zdovca (82:84) promašio cilj i Barselonu, a pre toga je uknjižen nepotreban poraz od Čehoslovačke 84:86 u tim istorijskim kvalifikacijama.
Poslednja šansa je bila posle 2008, kada je u Atini Slovenija pobedila Južnu Koreju i Kanadu, ali u četvrtfinalu kvalifikacionog turnira je izgubila od Portorika (81:70), koji je igrao sa ubitačnim bekovskim parom Karlos Arojo i Lari Ajuso. Sada imamo jača imena, na čelu sa magičnim Lukom koji sve oko sebe pravi boljim igračima, a i njemu bi prijao nastup u Tokiju. Olimpijsko srebro od slovenačkih košarkaša imaju Jure Zdovc ’88, ali i Ivo Daneu i Aljoša Žorga iz i Meksika i OI 1968.
Na poelsednjem velikom takmičenju, Svetskom prvenstvu 2019. u Kini, nije bilo evropskog prvaka, ali Slovenija je svejedno dobila priliku da se, zbog stanja na tabeli FIBA, takmiči u kvalifikacijama koje će odigrati u Kaunasu. Ne bi bilo dobro da se ta prilika ponovo upropasti. Prvo je na redu grupa sa Angolom (30. jun) i Poljskom (1. jul), da bi posle očekivane pobede u polufinalu na poslednjoj stepenici odigrali meč sa domačinima Litvanijom. U Kaunas će krenuti poseban čarter navijača koji neće biti glasni kao domaćini, ali će pokazati da je i Slovenija zemlja košarke!
Photo: Twitter