U Italiji se nije igralo redovno kolo, ali naš vredni saradnik iz te zemlje Ivan Jevtović javlja nam da je u Milanu simbolično obeleženo sećanje na čudesnu pobedu Olimpije, odnosno Trejsera kako se klub tada zvao, protiv Arisa u Kupu šampiona 1986/87. Posle poraza od 67-98 u Solunu niko u Milanu nije verovao u čudo, niko osim trenera Dana Pitersona i igrača. Ovo je podsećanje na tu utakmicu, uz svedočanstvo Dana Pitersona koji mi je više puta pričao o tom meču koji je njegovom timu otvorio put ka finalu Kupa šampiona u Lozani i trijumfu protiv Makabija (71-69).
Čuveni italijanski reditelj Vitorio de Sika snimio je 1951. kultni film “Čudo u Milanu”, a 35 godina kasnije u Milanu se desilo jedno košarkaško čudo. “Reditelj” je bio trener Dan Piterson, a glavni glumci košarkaši Trejsera, kako se tada zvala milanska Olimpija, današnji Armani.Tim je bio moćan ali pred njim je te večeri bio (naizgled) nemoguć zadatak. U istoriji evropske košarke od te večeri postoji utakmica koja je učinila da se iz upotrebe izbaci reč “nemoguće”.
Bio je 30. oktobar 1986. kada je Trejser gostovao Arisu u Solunu. Kada je meč završen na semaforu je pisalo: Aris 98, Trjeser 67. Iza imena Nikosa Galisa stajala je brojka od 44 poena. Katastrofa gostiju bila je najavljena još na poluvremenu kada je Aris vodio 60-34.
Revanš, igran 6. novembra 1986, trebalo je da bude čista formalnost. Aris je došao na prijatan izlet u Milano. Imao je dobar tim koji će za koju godinu igrati na tri Fajnal four turnira, potencijal se nazirao. Uz Galisa je bio Panajotis Janakis, Amerikanac Brajan Džekson bio je odličan strelac, a isticao se i Slobodan-Piksi Subotić. Od grčkih igrača bili su tu još Nikos Filipu i Vasilis Lipiridis. Ni Trejser nije bio bez aduta: Bob Makadu, jedan od pet najboljih Amerikanaca koji su ikada igrali u evropskoj košarci, zatim Majk Dantoni, Dino Menegin, Roberto Premijer, Ken Barlou, Vitorio Galinari, Fausto Barnja, mladi Rikardo Pitis…
Moj prijatelj Dan Piterson više puta mi je pričao o toj utakmici. Za razliku od ogromne većine navijača i novinara, on je verovao da je čudo moguće ali nije ništa obećavao. Osnovni plan bio je zaustaviti tandem Janakis-Galis. Premijer je čuvao Galisa a Dantoni Janakisa.
Na poluvremenu Trejser je vodio 44-30, daleko od neophodna 32 poena, ali ipak za 14 bliže cilju. U drugom poluvremenu Trejser je zonom 1-3-1 sasvim otupeo napad Arisa, Galis je završio meč sa samo 16 poena, što je za njega bilo kao da nije ni igrao. Ni Janakis nije bio bolji, dao je 15 poena šutirajući trojke 4/12. Od ostalih igrača Arisa niko nije stigao do deset poena. Na drugoj strani, Bob Makadu je imao loš procenat (4/14) ali su poene davali svi: Premijer 20, Menegin i Barlou po 12, Dantoni i Bolseli po 9, Barnja 8, Galinari 1. Tokom drugog poluvremena Trejser se primicao koš po koš, i u 40. minut ušao sa plus 32. Aris je prokockao poslednji napad, potom je Lipiridis faulirao Premijera koji je sa linije penala postavio konačan rezultat.
– Nikada nisam vodio sličnu utakmicu… Igračima sam pred utakmicu rekao: Hoću da dobijete, makar sa poenom razlike. Želeo sam pobedu zbog navijača, vlasnika kluba, sponzora, novinara… Onda sam im još dodao: Ako svakog minuta nadoknađujete samo jedan poen – dobićete sa 40 razlike!
Još malo Pitersonovih sećanja:
– Utakmica je bila početkom novembra, isuviše rano za moje Amerikance Makadua i Barloua, njima je uvek trebalo više vremena da uđu u formu. Bob je bio genijalan, manjak preciznosti šuta nadonadio je neviđenom igrom u odbrani. Skakao je, postavljao rampe, blokirao… Posle meča mi je priznao da je to bila najintenzivnija utakmica u njegovoj karijeri, a znaš i sam šta je sve postigao. Što se mene tiče, bila je to najemotivnija utakmica koju sam vodio. Dugo posle meča bio sam u stanju šoka.
A šta je rekao Janis Joanidis, trtener Arisa? Prvo se žalio na suđenje Jahode (Čehoslovačka) i Grbca (Jugoslavija). Ipak je priznao da njegovi igrači nisu bili na uobičajenom nivou, samo je Brajan Džekson igrao kao što može.
Ta utakmica je bila u drugom kolu, Trejser je bio na ivici ispadanja ali je zahvaljujući “čudu u Milanu” kasnije stigao do finala i – postao prvak Evrope! Finale je igrano 2. aprila 1987. U Lozani protivnik je bio Makabi. Pobedio je Trejser 71-69 i vratio kontinentalnu titulu posle 21 godine. Roberto Premijer je dao 23 poena, a Makadu 21 uz 9 skokova. Posle je, prilikom slavlja, poljubio “reditelja” Pitersona (na slici).
Moglo bi se reći da je ta titula osvojena u dva dana, prvi put tog 6. novembra 1986…
Photo: Arhiva Koš magazina