Sezona ’99/2000: U Podgorici stvoren drim-tim
- October 13, 2021
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
Ovo je sezona u kojoj se očekivalo da će nam se život (a sa njim i košarka) vratiti u normalan tok, pa da pokušamo da zaboravimo na sve ono ružno što se izdešavalo u prvoj polovini godine.
Moglo bi se reći da je po prvi put u istoriji na ovim prostorima stvoren jedan „super tim“. Podgorička Budućnost, očigledno sa ogromnim budžetom za ovdašnje standarde, dovela je najbolje što je u tom trenutku igralo na ovim prostorima, i to od direktnih konkurenata. Klub su napustili Goran Bošković, Saša Radunović, Dragan Ćeranić i Željko Topalović. Stigli su iz Partizana Dejan Tomašević i Haris Brkić, a iz Crvene zvezde Milenko Topić, glavne perjanice prestoničkih klubova. Uz starosedeoce Šćepanovića, Pajovića, Radonjića, Vukčevića, Kuzmanović i Bulatovića bio je to pravi „drim tim“ za naše pojmove. Tim koji je projektovan ne da osvoji titulu prvaka Jugoslavije, već da napravi ozbiljan iskorak u Evropi.
Partizan je tako ostao bez Tomaševića i Brkića, takođe i bez iskusnih centara Stevanovića i Gilića i plejmejkera Dragana Lukovskog koji je otišao u Crvenu zvezdu. Dovođenje Veselina Petrovića (FMP), Dragana Markovića (Spartak), Nenada Čanka (Spartak) i Borisa Raičevića (Radnički) nije se činilo kao adekvatna zamena koja će moći da odgovori uvek velikim ambicijama crno-belih. Crvenu zvezdu su napustili Vidačić, Pavičević, Peković, Popović i Topić. Dovedeni su Goran Bošković (Budućnost), Željko Topalović (Budućnost) i Dragan Lukovski (Partizan), a na čelu stručnog štaba je ostao Jovica Antonić.
Novi prvoligaši bili su posle pauze od dve godine Borac iz Čačka, i posle tri sezone Ibon iz Nikšića.
Sve do 16. kola Partizan je držao korak sa Budućnošću. Imao je samo jedan poraz upravo u Podgorici, i činilo se da će možda ipak uspeti da načini šampionsku trku neizvesnom. A onda su Dragoljub Vidačić (20 poena) i Stevan Peković (16) učinili da Hemofarm napravi prvorazredno iznenađenje i savlada Partizan 84-77. Kola crno-belih su tada krenula nizbrdo pa su do kraja regularnog dela nanizali još četiri poraza. Tako je Budućnost završila ligaški deo sezone sa bilansom 22–0, i ponovila podvig Cibone iz sezona 1986-87 (doduše, pitanje je koliko se te lige mogu porediti). Na dnu su ostali zaglavljeni Ibon (Nikšić) i Spartak (Subotica). Nikšićani će na taj način završiti s Prvom ligom Jugoslavije (odigraće još samo 2015/16 Jadransku ligu). Subotičani će se posle jedne godine ponovo vratiti u najviši rang a onda će posle dve ponovo ispasti i time će praktično biti ugašen još jedan košarkaški centar (odigraće samo još sezonu 2016-17 u KLS).
U Kupu Jugoslavije senzaciju je priredila ekipa Zdravlja iz Leskovca koja je prvog dana četvrtfinalnog turnira u Čačku savladala aktuelnog šampiona Jugoslavije i učesnika Evrolige, tim podgoričke Budužnosti rezultatom 88:86 (37:37). Igrač odluke bio je Marko Cvetković, koji je dve sekunde pre kraja, kod vođstva Budućnosti 86:85, trojkom doneo pobedu svojoj ekipi. U drugom derbiju četvrtfinala FMP je prosto demolirao Crvenu zvezdu sa 79-56, a najistaknutiji pojedinac bio je Mladen Šekularac, strelac 28 poena.
Završnica Kupa je odigrana u Leskovcu gde je domaćin iskoristio prednost domaćeg terena i pred 4.000 gledalaca u polufinalu slavio protiv Radničkog (BG) sa 87-84. Blistao je plej domaćih Zoran Nišavić sa 35 poena, šest skokova i četiri asistencije. Partizan je iznenađujuće lako u drugom polufinalu savladao FMP 88-70, najefikasniji kod pobednika Nenad Čanak sa 20 poena.
A onda, u velikom finalu, Partizan je pobedom nad Zdravljem 79:66 (36:32) odbranio titulu pobednika Kupa Jugoslavije za košarkaše, i po sedmi put u svojoj istoriji trijumfovao u ovom takmičenju.
U prvom poluvremenu plejmejker Partizana Veselin Petrović je u potpunosti zaustavio najboljeg igrača leskovačke ekipe Nišavića, ali se razigrao Slobodan Mitić, koji je koliko-toliko održavao rezultatsku ravnotežu. U drugom delu crno-beli su u 24. minutu poveli sa deset poena razlike (46:36) i do kraja samo održavali prednost. Varda i Raičević su bili neprikosnoveni pod obručima, dok je Petrović sa 16 poena i pet asistencija bio ključni čovek pobede ekipe iz Beograda. Veliki podstrek za crno-bele pred nastavak ostalih takmičenja.
Nenadoknadiv gubitak za srpsku i evropsku košarku dogodio se 12. marta 2000. godine. U beogradskoj bolnici “Dr Dragiša Mišović”, posle kratke i teške bolesti, u 76. godini preminuo je Aleksandar-Aca Nikolić, legendarni košarkaški radnik, trener, selektor i priznati košarkaški stručnjak kod nas i u svetu.
Vrataćamo se prvenstvu, u kome je najbolji strelac regularnog dela bio Branko Milisavljević (Borac) sa 25,1 poenom po utakmici, najbolji asistent je Dragan Lukovski (Crvena zvezda) sa 3,4 asistencije a najbolji skakač Dejan Milojević (FMP) sa 9,9 uhvaćenih lopti po utakmici.
Spomenimo i jednu dalekosežnu odluku. Predsedništvo Košarkaškog saveza Jugoslavije (KSJ) na sastanku u Leskovcu prihvatilo je predlog klubova da se u sledećoj sezoni dozvoli igranje jednog stranca, i ovakav zaključak je prosledilo Skupštini KSJ na usvajanje.
Sednica Skupštine KSJ je bila samo formalnost, a ovakav potez Predsedništva smatrao se izbegavanjem odgovornosti za ovako krupan korak, pošto su Stručni savet KSJ i Udruženje trenera bili decidirano protiv igranja stranaca.
Klubovi će ubuduće igrače povratnike iz inostranstva, kao i strance, moći da angažuju sve do tri dana pre početka sezone.
Očekivani rezultati bili su u prvim utakmicama četvrtfinala plej-ofa prvenstva Jugoslavije. Košarkaši Budućnosti zabeležili su i 23. uzastopnu pobedu u sezoni, ovaj put protiv Borca sa 88-63. Crvena zvezda je zahvaljujući boljoj odbrani i ofanzivnom skoku uspela da savlada ekipu FMP Železnika 82-74. U duelu Radničkog i Partizana, „krstaši“ su tokom većeg dela susreta bili u vođstvu, u pojedinim trenucima i sa više od deset poena prednosti, ali su u drugom delu utakmice popustili u odbrani, što su raspoloženi šuteri Partizana uspeli da iskoriste i donesu pobedu crno-belima 85-77. Meč između Hemofarma i Beobanke je obeležio centar Vrščana Savić koji je odlično zamenio odsutnog Marka Ivanovića, i uz Pekovića bio najzaslužniji za pobedu Hemofarma 75-68.
Favoritima su bila dovoljna po dva meča u četvrtfinalu da bi obezbedili plasman u polufinale plej-ofa. Budućnost je zabeležila još jednu ubedljivu pobedu protiv oslabljene ekipe Borca u Čačku 106-81. Više neizvesnosti je bilo u duelu između FMP-a i Crvene zvezde, kada su serijom od 12:0 početkom drugog poluvremena košarkaši FMP Železnika poveli sa 49:43 i činilo se da će izboriti “majstoricu”, ali su crveno-beli bili koncentrisaniji u samoj završnici meča i slavili 88-78. Partizan je lakše nego u prvoj utakmici savladao Radnički, pošto je tokom većeg dela susreta kontrolisao igru i rezultat za konačnih 84-77. Hemofarm je dobio i drugu utakmicu protiv domaće Beobanke 69-64, najviše zahvaljujući seriji od 13:2 između 34. i 38. minuta susreta i odličnoj igri Vidačića i Pekovića.
U polufinalu duel „večitih rivala“. Crvena zvezda je najviše zahvaljujući odličnoj igri Bolića dobro počela susret i povela sa 31:22. U ovom periodu crno-beli su bili veoma neprecizni, a najbolji strelac Partizana Miroslav Radošević svoje prve poene postigao je tek u 17. minutu.
Izlaskom Bolića iz igre, zbog rane treće lične greške i lakše povrede, Partizan hvata priključak. Serijom 18:2 poveo je u 28. minutu sa 62:49, ali se razigrao bek Crvene zvezde Igor Rakočević i sa nekoliko uzastopnih koševa završnicu susreta učinio neizvesnom. Partizan je 29 sekundi pre kraja susreta propustio poslednji napad, na drugoj strani centar Crvene zvezde Željko Topalović imao je šansu da donese pobedu svom timu, ali je promašio šut za tri poena i ostalo je 77-75.
U drugom polufinalu Budućnost je rutinski savladala Hemofarm 76-62 (Tomašević 20 i Šćepanović 15)
Partizan je u drugom meču izborio i drugu pobedu protiv gradskog rivala Crvene zvezde rezultatom 91-83. Tokom prvog poluvremena vodila se uglavnom izjednačena borba, uz zapaženu igru centra Partizana Varde, koji je za sedam minuta postigao čak 14 poena. U drugom poluvremenu crno-beli kreću sa agresivnijom odbranom, boljim ofanzivnim skokom i preciznijim šutem, što je već u 31. minutu rezultiralo njihovom prednošću od 12 poena – 69:57. U 36. minutu pri rezultatu 85:66 za Partizan pitanje pobednika je već bilo rešeno.
Budućnost je izborila i 26. uzastopnu pobedu u sezoni. Hemofarm je pružao otpor samo prvih deset minuta, potom su Podgoričani rutinski priveli utakmicu kraju i slavili sa 79-70.
Crvena zvezda je produžila neizvesnost oko drugog učesnika finala plej-ofa, pošto je u trećoj utakmici ubedljivo porazila gradskog rivala Partizan 90-68 i smanjila rezultat u pobedama na 1:2.
U svojoj najboljoj utakmici sezone, crveno-beli su dominirali tokom čitavog susreta. Početak utakmice je bio veoma zanimljiv – centar Crvene zvezde Nikola Jestratijević povredio se već u prvom minutu, dok je sudija Jovčić u trećem minutu isključio Lukovskog iz Crvene zvezde i Petrovića iz Partizana zbog međusobnog koškanja.
Posle početnih pet minuta Zvezda je vodila sa 12:0, što je umnogome uticalo na dalji tok igre. Fantastičnom igrom između 10. i 23. minuta crveno-beli su napravili skor 36:10 i došli do najvećeg vođstva u susretu – 57:25!
Ekipa Partizana je u nekoliko navrata, najviše preko raspoloženog Dragana Markovića, pokušavala da se vrati u meč, ali su joj sve iluzije ubrzo raspršili precizni Bošković, atraktivni Radmanović i drugovi.
Budućnost je, prema očekivanjima, sa 3:0 u pobedama bila bolja od Hemofarma i postala prvi učesnik finala plej-ofa. Hemofarm je u trećoj utakmici u Vršcu bio ravnopravan suparnik Podgoričanima samo prvih desetak minuta. Budućnost je poluvreme završila sa 14 poena prednosti, tokom drugog dela imala i +16, ali je u finišu došlo do opuštanja njenih igrača, pa je utakmica u poslednjim minutima dobila dramatičan tok. Na kraju je ipak presudio kvalitet gostujuće ekipe, pobeda Budućnosti 76-67.
Ime drugog finaliste plej-ofa Prvenstva Jugoslavije znaće se tek posle pete utakmice između Partizana i Crvene zvezde. Crveno-beli su u četvrtom susretu, najviše zahvaljujući agresivnoj igri i većem broju uhvaćenih lopti pod koševima, uspeli da zabeleže i drugu pobedu 82-79 i steknu psihološku prednost pred “majstoricu”. Nenad Čanak i Dragan Marković bili su najzaslužniji za dobru igru Partizana, naročito u prvom poluvremenu. U nastavku susreta igrači Crvene zvezde pružili su svoj maksimum i u dramatičnoj završnici izborili dragocenu pobedu.
Ključni akteri Zvezdine pobede bili su Vladimir Radmanović i Dragan Lukovski. Radmanović je, kao i u trećoj utakmici, bio odličan u odbrani i u napadu. Lukovski je vešto organizovao igru crveno-belih, a u poslednjim minutima susretima je sa linije slobodnih bacanja postigao nekoliko poena koji su i odlučili pobednika.
U dramatičnoj petoj utakmici polufinala plej-ofa ekipa Partizana izborila je treću pobedu protiv Crvene zvezde i plasirala se u finale. Nervozno je bilo prvo poluvreme u kojem nijedna ekipa nije imala prednost veću od tri poena. Početkom drugog dela Partizan pravi seriju 8:0 i u 26. minutu ima +11 – 47:36, što je bila i najveća prednost jednog tima u susretu.
Zvezda se već u 28. minutu vraća u igru (44:48), ali Partizan, najviše zahvaljujući odličnoj igri Čanka, najboljeg igrača crno-belih u polufinalnim susretima, ponovo beži na deset poena razlike – 65:55. Trojkama Lukovskog i Bolića crveno-beli dokazuju da se neće tako lako predati – 61:65. U samom finišu susreta sledi serija neuspešnih slobodnih bacanja sa obe strane. Igrači Crvene zvezde su u poslednja dva minuta promašili čak devet slobodnih bacanja, što je najverovatnije i odlučilo pobednika. Konačan rezultat je bio 67-65 za Partizan.
Već na startu finalne serije veliki favorit, ekipa podgoričke Budućnosti, pokazala je svoju snagu i zabeležila ubedljivu pobedu nad Partizanom u prvoj utakmici 81:54 (42:27).
Gosti iz Beograda, oslabljeni neigranjem povređenih Čubrila i Raičevića, nisu mogli da pruže dostojniji otpor aktuelnom šampionu Jugoslavije i najboljoj ekipi posle regularnog dela sezone. Budućnost je bila bolja u svim aspektima igre i tokom čitavog susreta kontrolisala rezultat.
Pitanje pobednika definitivno je bilo rešeno već u 32. minutu kada su Podgoričani serijom poena poveli 62:41. Do kraja susreta treneri obe ekipe, svesni da je utakmica rešena, izveli su na teren igrače koji su tokom sezone imali manju minutažu.
Budućnost je u Podgorici zabeležila i drugu pobedu protiv Partizana u finalu plej-ofa – 98:78. Partizan je veći deo susreta igrao bez centara. Raičević je već u 8. minutu imao četiri lične greške, dok je Ratko Varda morao u 13. minutu da napusti igru, jer mu je u duelu sa Dejanom Tomaševićem polomljena jagodična kost.
Ekipa Budućnosti je svoju superirornost pokazala već na samom početku susreta – u 7. minutu vodila je sa 21:4, a u 11. sa 36:17. Ubedljivo vođstvo opustilo je igrače Budućnosti u drugom poluvremenu. Gosti iz Beograda uspeli su u 27. minutu da smanje prednost protivnika na šest poena, ali više nisu mogli.
Šansu da zabeleži treću pobedu i osvoji šampionsku titulu ekipa Budućnosti imaće u Beogradu. S druge strane, Partizan će, iako lišen pomoći Varde i Čubrila, pokušati da izbori prvu pobedu i produži neizvesnost.
Ipak, ništa od iznenađenja. Budućnost je drugi put zaredom postala šampion Jugoslavije u košarci nakon što je u trećoj utakmici finala plej-ofa u Beogradu porazila domaći Partizan rezultatom 87:79 (47:44). Ekipa iz Podgorice završila je sezonu zabeleživši rekord košarkaških prvenstava Jugoslavije od 30 pobeda u 30 susreta. Jedini poraz koji je tokom sezone Budućnost pretrpela od nekog domaćeg tima bio je u duelu sa leskovačkim Zdravljem u Kupu Jugoslavije.
Partizan, iako znatno oslabljen neigranjem Aleksandra Čubrila i Ratka Varde, bio je nadomak pobede u trećem meču finala jer je, zahvaljujući agresivnoj odbrani i uspešnim ofanzivnim akcijama Veselina Petrovića i Nenada Čanka, u 33. minutu vodio sa devet poena razlike (69:60). U završnici susreta Budućnost je dokazala da je bolja ekipa i da ima veći izbor kvalitetnih igrača. Radonjić i Vukčević postigli su dve važne trojke, koje su poremetile ritam protivničke ekipe. Gosti iz Podgorice ubrzo su napravili seriju 17:6, Raičević je 40 sekundi pre kraja promašio dva slobodna bacanja i bilo je jasno da će prvak odbraniti titulu osvojenu prošle sezone.
Igrač utakmice bio je plejmejker Budućnosti Dejan Radonjić, koji je odlično organizovao igru svoje ekipe, a sa nekoliko poena uspeo da je vrati u rezultatsku ravnotežu u trenucima kada se činilo da će Partizan stvoriti osetniju razliku.
Domaći navijači glasnim negodovanjima ispratili su svaki kontakt sa loptom centra Budućnosti Dejana Tomaševića, svog dojučerašnjeg ljubimca, želeći da izraze bes prema igraču koji je u drugoj utakmici plej-ofa laktom udario Ratka Vardu i polomio mu jagodičnu kost. Tomašević je, za razliku od prethodna dva susreta, bio koncentrisan isključivo na igru i ponovo je bio jedan od ključnih aktera pobede svoje ekipe.
Tadašnja SR Jugoslavija je imala dva predstavnika u poslednjem izdanju jedinstvene Evrolige. Crvena zvezda se nije baš proslavila jer objektivno i nije imala kvalitet za neki bolji rezultat. Otežavajuća okolnost je bila što je odlukom FIBA u prvom krugu bila domaćin u Beču, pa nema sumnje da je i to u velikoj meri uticalo na rezultatski neuspeh. Posle prvog kruga je bila poslednja sa samo jednom pobedom u deset mečeva. Sezonu u Evropi je završila posle druge faze, 16 mečeva i samo dve pobede.
Budućnost je imala mnogo veće ambicije. Pošto su u domaćoj ligi bili superiorni, akcenat je dat na Evropu. Verovatno zbog neiskustva tima koji je bio debitant u najjačem evropskom takmičenju, kao i zbog igranja domaćih utakmica u Sarajevu i Budimpešti, startovali su sa četiri poraza. Onda su u preostalih šest kola ostvarili pet pobeda i kao četvrti završili prvu fazu. U drugoj fazi dve pobede, dovoljno za prolazak u osminu finala.
A tamo ih je čekao najteži mogući rival. Panatinaikos, budući osvajač Evrolige, sa Dejanom Bodirogom i Željkom Rebračom. Šansa je bila u prvom meču u Atini, ali je doživljen poraz 65-59 (Bodiroga 18). U revanšu Budućnost je na svom terenu bila odlična i ostvarila ubedljivu pobedu 77-64 (Tomašević 28). U trećem meču u Atini više nije bilo pomoći, 78-61 za „zelene“ i kraj evropskih snova Podgoričana.
Photo: Twitter