Ne znam zašto ali mi, prateći sav taj haos u srpskoj ali i u celokupnoj evropskoj košarci, često na pamet dolaze reči legendarnog radio komentatora Radivoja Markovića kada na sebi svojstven način usklikne: “Gužva, velika gužva pred golom!” Umeo je da misao okonča i dobro poznatim uzvikom: “Goool!”
Ono “gužva pred golom” neodoljivo me podseća na opštu papazjaniju u srpskoj košarci potpuno obuzetu dobro nam poznatim balkanskim manirima kada udarci pljušte sa svih strana, naravno najčešće ispod pojasa. Mnogo je gužve i ispod koševa, ni tu se ne zna ko pije a ko plaća! Više nema favorita, uglavnom samo razočaranja kvalitetom sporta kojim smo se nekada, na starojugoslovenskim prostorima, toliko dičili. Nekad svetski, sada trećerazredni zonski kvalitet.
Na moju veliku žalost, pod tim “zonski” moram da ubrojim i Crvenu zvezdu koja malo-malo pa potpuno podbaci. Još pamtim kako je u Nišu izgubila od nejakog Partizana, kad ono dođe bruka protiv još slabije Cedevite. Šta se to događa sa timom koji u Evropi još i ume nešto da odigra, đavo bi ga možda i znao, pošto nadležni Dejan Radonjić nikako da pruži neko suvislo objašnjenje. One floskule o umoru od Evrolige i velikom pritisku imperativa osvajanja titule, nikako ne priznajem. Jer, ko zna, taj zna, uvek i u svakoj prilici. Uostalom, imali smo mnogo takvih primera u našoj košarci.
Tako smo dočekali da se naša uzdanica nađe u potpuno izgubljenom položaju protiv Cedevite usred Beograda. Spaslo nas je samo divljanje odličnog beka Zagrepčana Džejkoba Pulena, koji je očigledno imao keca iz računa u osnovnoj školi! Zato se na kraju 40. minuta zbunio i pomislio da im je za trijumf neophodna trojka sa osam metara preko ruke rivala, potpuno smetnuvši s uma činjenicu da je u košarci obično lakše pogoditi sa 2-3 metra ili linije slobodnog bacanja, što bi Cedeviti bilo dovoljno za pobedu! Zato me divlji tamnoputi Amerikanac vrhunske klase neodoljivo podsetio na onu narodnu o kravi koja se ritne…
Koliko nam je jadna ova domaća srpska košarka najbolje dokumentuje činjenica da su i ovog puta prednjačili u taboru našeh šampiona stranci Miler, Cirbes i Kinsi kojima je, po tradiciji, jedini uspešno asistirao mlađani Jović. I pored svega, ne napušta me uverenje da bi Crvena zvezda morala da osvoji titulu šampiona Jadrana. Jednostavno, mislim da je za klasu bolja od svih rivala. U suprotnom, biće to velika bruka i sramota tima koji još merka kojem će se taboru u Evropi prikloniti. Čović nikako da izračuna koja je kombinacija probitačnija!
Izgleda da se kvalitet domaće košarke još samo dopada predsedniku KSS Draganu Đilasu koji pošto-poto želi da je odvede pred oltar FIBA, zanemarujući činjenicu da je prva liga starog kontinenta odavno pod okriljem Đordija Bertomeua! Uostalom, šta će nama Španci i jadranci, kad imamo Baumana i moravce!?
S tim u vezi, kad je u pitanju ova naša jadna košarka, sa zaprepašćenjem sam pročitao šta u “Košu” o njoj piše kolega Vladan Tegeltija. Odavno sam demotivisan u praćenju zbivanja ispod srpskih obruča, ne pratim zdušno dešavanja kao ranije, zato me je kao grom ošinulo saznanje o maltene kriminalnim radnjama u, nekad davno smo ga tako zvali, našem zlatnom sportu. Nemam baš nikakvih razloga da ne verujem kolegi koji je uvek bio dobro informisan, zato i ne sumnjam u ovako depresivnu ocenu situacije u Sazonovoj 83a.
S druge strane, Tegeltijine reči, kad se osvrnem na vremena prošla, toliko me i ne čude. Jer, još pre nekoliko godina kategorički sam napisao da naši klubovi NISU U STANJU da vode sopstveno takmičenje! Da ne ispadne kako hvalim sebe, ali se sada vidi da sam, kao i obično, bio u pravu u proceni. Ispada da su Kamnikar i kompanija ipak pošteniji od Srba, što je žalosno, ali mene i ne čudi previše.
Okeni-obrni, gužva pred golom je i dalje velika, ali nažalost gola ni od korova. Kakav fuzbal, takva i košarka, ali i opšta situacija u ovoj napaćenoj zemlji.
Photo: ABA
2 komentari
Odlican tekst.
Previse kritike,sto je mnogo mnogo je brate mili,,, Lako je pricati iz fotelje a tesko podmetnuti grbacu, igrati, voditi i sl,,,