Arso, majstore, daj još samo jednu– procijedi jetko jedan od najvećih šarmera ovog našeg kozmosa, glavom i bradom Viktor von Glotz; ima tome par dugih, mjesto radnje neki tamo zagrebački kafić, a čovjek, tj. konobar koji već vidio je svašta u tom bircu podno Sljemena. Tek, mene po pomenu formulacije – Arso, majstore… – odmah krenu da posjećuju memorije i nedoumica, popraćeni smiješkom punim košarke…

Bacam pogled na Viktora i vidim da i njemu rodila se u preostalom neuronu misao na suklad (pismenost kaže sklad) karijera, nadimaka i života na ovoj balkanskoj stranputici svega normalnog, a ipak – našeg konobara Arsu svako ljeto mole iznova da odigra još samo jednu turističku sezonu koja na kraju pretvara se u karijeru, i tako čovjek talenata brojnih ostade prikovan za pomalo opskurnu, ali isto tako legendarnu kafanu purgerskog međunožja.

Naš konobar Arso, posve slično ka onaj legendarni španer Dragan Arsić iz Borca Čačak, tj. iz Kraljeva i Sloge kao matičnjaka. Kako Viktor veli: „Šta je Arso bio lošiji od Radmila? Skoro ništa brate. Samo tu reputaciju najboljeg strelca lige, par ispucanih lopti manje i koju pogrešnu životnu procjenu više. A držao je Čačanlije u najvišem rangu isto kao i car srpske košarke. I da znaš – 110 utakmica u Prvoj Saveznoj ligi sa 20 i više poena, stotinu i deset prijatelju moj, još pet u plej-ofu i preko 4.000 poena u prvenstvenim ogledima uz prosjek od skoro 20 po tekmi.“

Nakon šta je navlažio grlo tekućim kruhom moj plemeniti Viktor nastavlja da sipa: „Ma još za Mišovićeve vladavine vidjelo se da taj ljevoruki ubica ima neviđen talent; finta pa naskok u reket i parabola od ploče, bogtemaza jugo-inkarnacija zaboravljenog kralja table, Sama Jonesa. Čistih 20 u svom debiju, dogodine okruglih 50 splitskoj Jugoplastici, jednoj od boljih evropskih momčadi sedamdesetih i Arso je u repki. Repki Juge, eeejjj…“

„Ali bio je sam sebi najvećim zlom, trinaestica brate, životna, kažem ti, a ti i sam dobro znadeš da jest. Nakon svake sezone drama s ispisnicom, pa hajde još samo ovu da nam pomogneš, pa ne da mi se baš na svaki trening, pa onaj inat kojim je demolirao i najuglednije protivnike poput Cibone osamdesetih…“ – nezaustavljiv je moj prika.

„A kad dobio je i tricu na raspolaganje u sezoni 1984-1985, već u prvom kolu strpao ih je pet komada. Te godine bio je drugi strelac Yu-prvenstva sa preko 25 u prosjeku i samo Draženovih šesto i kusurče bilo je više od Draganovih 555 poena te sezone.“

„Arso je bio NBA marka Souly, ništa lošiji igrač od Bogdana Bogdanovića, a ti u „tristaću“ napiši šta hoćeš, iako znam da si znalac i da dobro kontaš šta je „stojadin“, a šta je „tristać“. Ja ti samo velim da je Dragan Arsić Top 5 igrač Borca svih vremena, a to nije mala stvar jer Čačak je globalni fenomen košarke druže moj.“

Šta da dodam na ovo kad je Viktor sve tako precizno formulirao? Ništa braćo. Osim možda još jedared da kriknem – Arso, majstore, daj još samo jednu.

Photo: Twitter