Dok je Evroliga, putem video-linka, u sredu razgovarala sa klubovima o sudbini sezone i eventualnom odlaganju završnog turnira u Kelnu, prisetio sam se da je ovaj nemački grad već jednom bio domaćin finalne utakmice za titulu prvka Evrope. Tog 25. marta 1982. finalisti su bili Skvib iz Kantua, grada kome je prvu titulu prvaka Italije 1968. doneo Bora Stankovič (o čemu je juče pisao Ian Jevtović, naš saradnik iz Milana), i Makabi koji je posle 1977. u Beogradu i 1981. u Strazburu pokušavao da dođe do treće kontinentalne titule.
Na startu sezone ka Kelnu su krenula 24 kluba, među njima i prvak Jugoslavije Partizan. Makabi je u grupi A, bez ozbiljnih rivala, dobio svih 6 utakmica dok je Skvib (ime sponzora iz Kantua) dobio sva 4 meča, isto kao i Partizan u svojoj grupi C (po dve pobede protiv Ečačibašija iz Turske i Slavije iz Praga).
Prvaci grupa igrali su mini-ligu na kraju koje je Makabi bio prvi sa bilansom 9-1, a Kantu drugi sa 7-3. Ta dva kluba otišla su u finale, Partizan je bio treći sa 6 pobeda i 4 poraza. Od Makabija je u Beogradu izgubio sa poenom razlike (83-84), dok je od Kantua bio ubedljivo bolji (104-89).
Dakle, tog 25.marta 1982. protagonosti finala bili su:
Squibb Cantu-Maccabi Tel Aviv 86-80 (44-39)
Sporthalle. Gledalaca: 8.000. Sudije Ivan Majnini (Francuska) i Pedro Ernandez Kabrera (Španija).
Skvib Kantu: Marcorati 18, Riva 16, Inoćentin 6, Kupec 23, Flauers 21, Barnja, Katini 2. Trener: Valerio Bjankini.
Makabi: Aroesti 4, Berkovic 16, Silver 16, Peri 15, Cimerman 14, Lasof, Keren. Trener: Ralf Klajn.
Makabi je u Keln došao kao blagi favorit, osim boljeg bilansa u celoj sezoni imao je, bar na papiru, moćniji tim. Nekoliko američkih igrača, pre svih Lu Silver i Olsi Peri, imali su reputacija ponajboljih Amerikanaca u evropskoj košarci. Takođe, Miki Berkovic i Moti Aroesti bili su odlični izraelski košarkaši.
Nije ni Kantu bio bez aduta, Marcorati je bio mozak tima, jedan od najboljih pljemejkera na kontinentu, Antonelo Riva je nagoveštavao velike košgeterske kvalitete, Renco Barivijera bio je reprezentativac a Amerikanci Brus Flauers i Čarls Kupec vrlo dobri.
Makabi je imao prednost i na tribinama, među 8.000 ljudi bilo je bar 5.000 koji su tokom cele utakmice bodrili igrače iz Tel Aviva. Kantu je, pod dirigentskom palicom Marcoratija, uspeo da nametne spori ritam koji nije odgovarao Makabiju. Riva je prilično zaustavio Berkovica, Peri je bio “oteran” iz zone i morao je da šutira sa distance što mu nije bilo najjače oružje, dok je Flauers pod košem nadigrao Erla Vilijamsa.
Na odmor se otišlo sa 5 poena viška za Skvib (44-39) što je bio dobar rezultat za Makabi koji je posle tri minuta u nastavku uspeo da povede 47-46. Tada su na scenu stupili Riva (serijom koševa) i Flauers (skokovima) što je rezultiralo vođstvom Kantua 65-55 u 28. minutu. Klajn je tražio tajmaut i promenio odbranu, prešao je na zonu što je dalo rezultat, Makabi u 33. minutu došao na -2, 67-69.
Ušlo se u egal završnicu u kojoj je, možda, odlučio jedan – promašaj. Kod 81-78 za Kantu Lu Silver je promašio “zicer” 40 sekundi pre kraja, Vilijams je u skoku napravio 5. faul i meč je definitivo bio prelomljen u korist italijanske ekipe.
Tako je tim iz malog grada, ali velikog košarkaškog centra, 14 godina posle prve titule prvaka Italije – koju mu je doneo Bora Stanković – postao prvak Evrope. Titule je odbranio i naredne godine (69-68 protiv Olimpije Milano). U bilansu kluba su još dve titule prvaka Italije (1975, 1981) i četiri Kupa Korać (1973, 1974, 1975 i 1991.). Ova poslednja je bila i posledja titula jer je Kantu odavno u krizi. Preživljava, igra u prvoj italijanskoj ligi, bori se, ali nema ni titula, ni igrača kao nekad, niti trenera kakvi su bili Bora Stanković, Valerio Bjankini, Djankarlo Primo ili Karlo Rekalkati.
Photo: Privatni album