Početna ISTORIJAZajednica nezavisnih država u Barseloni ’92

Zajednica nezavisnih država u Barseloni ’92

od Vladimir Stanković
43 pregleda

Istorija olimpizma pamti svakakva dešavanja. Bilo je bojkota (1976., 1980, 1984), bilo je sankcija (SR Jugoslavija 1992 u ekipnim sportovima dok su pojedinci nastupali od zastavom MOK kao “nezavisni takmičari”), bilo je dobrovoljnog odustajanja (1988. u Seul nisu došle Kuba, Severna Koreja, Nikaragva i Etiopija) a sada pred Rio 2016. imamo i kolektivno žigosanje jedne zemlje, Rusije, zbog “državne umešanosti u dopingovanje ruskih sportista”. Za Rusiju je, delimično, vezano i ono što se dogodilo 1992. pred Olimpijske igre u Barseloni. Naime, posle pada Berlinskog zida počeo je raspad takozvanog Istočnog bloka, a i samog Sovjetskog Saveza koji mu je bio na čelu. Pred Igre u Barseloni pojavio se praktičan problem učešća jer, osim tri baltičke republike koje su ranije stekle nezavisnost a time i šansu da učestvuju na OI pod svojom zastavom, niko iz 12 bivših sovjetskih republika nije mogao da računa na istu priliku. Nađeno je solomonsko rešenje – formirana je Zajednica nezavisnih država! Sportisti iz 12 bivših sovjetskih republika takmičili su se za ZND pod neutralnom zastavom ali su u pojedinačnoj konkurenciji, u slučaju osvajanja medalje, imali pravo na himnu svoje domovine. Pokazalo se da je taj konglomerat nacija i dalje bio sportska supersila, takmičari ZND bili su po broju medalja najuspešniji u Barseloni, osvojili su 45 zlatnih medalja, 38 srebrnih i 29 bronzanih dok je bilans SAD bio 37-34-37.

Zajednica nezavisnih država stvorena je posle raspada Sovjetskog Saveza a glavni cilj bio je “civilizovan razvod” i saradnja u oblastima ekonomije, odbrane i spoljne politike. Na košarkaškom turniru sastav ZND činili su ovi igrači:

Gundars Vetra – Letonija

Sergej Bazarevič – Rusija

Igor Miglinieks – Letonija

Vladimir Gorin – Rusija

Sergej Panov – Rusija

Valeri Tihonenko – Rusija

Viktor Berežnoj – Rusija

Vitalij Nosov – Rusija

Dmitri Suharjev – Rusija (roden u Tadžikistanu)

Elšad Gadašev – Azerbejdžan

Aleksandar Volkov – Ukrajina

Aleksandar Belostenji – Ukrajina

Taj sasvim solidni tim ostvario je sledeće rezultate:

ZND-Venecuela 78-64

ZND-Australija 85-63

ZND-Kina 100-84

ZND-Litvanija 92-80

ZND-Portoriko 70-82

ZND-Nemacka 83-76

ZND-Hrvatska 74-75

ZND-Litvanija 78-82

Prva utakmica, sa Venecuelom, počela je na današnji dan, 26.jula 1992. u 09,30. Prvi koš na meču dao je Estaba, a prvi strelac za ekipu nepostojeće zemlje bio je Tihonenko. Ekipa ZND bila je nadomak finala. Sećam se polufinalnog meča ZND-Hrvatska, bila je to jedna od onih utakmica koje je “nemoguće izgubiti” ali „moguće dobiti”. Recimo, 39. minut, 74-68 za ZND. Dražen Petrović pogada dva slobodna bacanja, 74-70. Počinje poslednji minut. Faul nad Volkovim, promašuje, Kukoč pogada trojku za 74-73. Petar Skansi i Aca Petrovic sa klupe Hrvatske traže brzi faul, opet nad Volkovim, a ovaj opet promašuje! Sledi faul nad Draženom Petrovićem koji ima čelične živce i sigurnu ruku, pogađa oba i Hrvatska dobija 75-74. Demoralisani tim ZND nije imao snage da po drugi put dobije Litvaniju koja se okitila bronzanom medaljom.

Najefikasniji igrac ZND bio je Valeri Tihonenko sa 149 poena ukupno (18,6 prosek), drugi strelac bio je tragičar polufinala Volkov sa 124 (15,5). Volkov je bio i prvi skakač sa 7,8 uhvaćenih lopti ali takode i prvi asistent sa ukupno 30 dodavanja (3,8). Bazarevič je najbolje šutirao trojke, 7/16 (43,8) a Suharjev dvojke – 16/22 (72,7).

Nosov je igrao na samo jednoj utakmici, Panov na dve, Gadašev na 4 a Gorin na 6. Belostenji je odigrao 7 utakmica a preostala sedmorka svih 8 mečeva. Na klupi je bio Jurij Selihov, bivši igrač, prvak sveta 1967. u Urugvaju, prvak Evrope iste godine u Helsinkiju, bronza na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. Sa Rusijom je, kao trener, bio treći na EP U Nemačkoj 1993.

Muškoj ekipi medalja je izumakla za malo, ali je zato ženski tim ZND trijumfovao. Pod vođstvom Jevgenija Gomeljskog osvojena je zlatna medalja sa timom u kome je prvi igrač bila Ruskinja Natalija Zasulckaja, strelac 87 poena na 5 utakmica (17,4). Pošto je Aleksandar Gomeljski bio šampion sa SSSR u Seulu 1988. imamo zanimljiv i, čini mi se, jedinstven slučaj rođene braće trenera koji su bili olimpijski šampioni.

Osim u košarci, sportisti iz Zajednice nezavisnih država takmičili su se i u drugim sportovima a zvezda igara bio je gimnastičar Vitalij Ščerbo sa 6 zlatnih medalja (4 u jednom danu!) , pet u pojedinačnoj konkurenciji i jedna u ekipnoj.

Pod zastavom MOK u Barseloni su, osim takmičara iz ZND i naših u pojedinačnim sportovima, nastupili još i predstavnici Bosne i Hercegovine i Makedonije.

Photo: YouTube

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar