Početna BLOGZašto je Džikić morao da ode

Zašto je Džikić morao da ode

od Milivoje Kovačević
9 pregleda

Aleksandar Džikić neće biti akter derbija drugog dijela sezone u ABA ligi između Crvene zvezde i Budućnost Volija u Beogradu. Smijenjen je poslije serije od šest vezanih poraza (Cibona i Krka u ABA ligi, te Gran Kanarija, Fenerbahče, Efes i Bajern u Euroligi). Bilo bi ih sedam da sudije nijesu udaljile Mega Bemax od zasluženog slavlja u Podgorici.

I odmah da se razumijemo – zasluženo je smijenjen! Odluka UO kluba došla je kasno, možda i za ishod sezone.

Kad sam prošle sezone odugovlačio s pisanjem teksta o fenomenalnoj sezoni podgoričkih plavih, upravo sam se bojao da ne pukne „tanka linije što spaja i razdvaja“. Da prevedem, Budućnost Voli ni prošle sezone nije pokazala dominaciju. Naprotiv! U većini utakmica Gordić i saigrači nijesu uspijevali da prelome meč kad je trebalo, da ne igraju neke neizvjesne završnice koje su mogle dobiti i drugačiji ishod, zbog neadekvatnih izmjena. Tada smo to pripisivali „nedostajućem kvalitetu“, odnosno, potrebi da se neki igrači rotiraju kako bi odmorili, sačuvali snagu, pa je prednost padala… Poslije svega nekoliko utakmica bio sam veliki skeptik po pitnju Džiletovog čekanja Nove 2018. u Podgorici, upravo iz razloga što mi se činilo da ne umije da „dobije utakmicu prije kraja“. Na sreću kluba dematnovao me je najvećim uspjehom crnogorske košarke u 21. vijeku!

Džikiću se poslije osvojene titule u ABA ligi događalo isto što i Zlatku – Cici Kranjčaru, poslije remija s Engleskom na „Vembliju“ 2010. i situacije da je poslije četiri odigrana kola kvalifikacija (tri pobjede i pomenuti remi) za SP u Južnoj Africi, Crna Gora vodila u grupi ispred velikih favorita. Cico je tada bio ubjedljivo najpopularnija ličnost u Crnoj Gori. Bio je gost svih TV stanica, dobijao duplerice u svim novinama. Da se kandidovao za predsjednika, slobodnom voljom građana potukao bi sve kandidate… Ista stvar bila je i sa Džikićem. To je išlo do te krajnosti, da mu niko nije udarao na trag zbog gubitka titule od Mornara u Crnogorskoj ligi, za koji je sigurno odgovoran. Jer košarkaši koji tri puta tuku evroligaša iz Beograda, isto toliko puta su gubili u Baru – na istu foru!? Šta više ovacije koje je dobijao u „Morači“ mogu se porediti samo s onima koje je nekad, u istoj dvorani, uživao pokojni rukometni mešter, šjor Vinko Kandija.

Početak kraja Aleksandra Džikića na mjestu trenera Budućnost Volija dogodio se prilikom biranja pojačanja za nastup u Euroligi. Predsjednik kluba Dragan Bokan potvrdio je da su „dovedeni igrači koje je isključivo stručni štab, na čelu s Džikićem, tražio“. Doveo je i svoj stručni štab, predstavivši ih kao vrhunske stručnjake za skauting, pripremu… Budućnost Voli se gotovo dva mjeseca „uigravala“ za povratak u elitno evropsko takmičenje i odbranu regionalne titule. Kad su u Laktašima odmjerili snage s Igokeom, Partizanom i Zvezdom, jasno je bilo da nešto nije kako treba. Dva mjeseca nije mnogo vremena, ali ni malo. Njegovo uporno odbijanje da se angažuje prava „petica“ uprava je izignorisala i dovela Omića, poslije „klinike“ koju se centri Zvezde održali „plavima“ u finalu Superkupa. U 2. kolu u renoviranoj „Morači“ Zvezda se s kamatom revanširala šampionu, gotovo ga ponizila. Potom je to isto uradio Armani, pa Darušafaka, pa Makabi. Iskreno, Džikić je i tada bio za smjenu. Zašto? Zato što je tek tada priznao novinarima da mora odrediti prvu, drugu i treću opciju u napadu!? Pa šta je radio do tada, tri mjeseca?

Izgubio je i „svlačionicu“. Prošle godine je stvorio hemiju. Mlade igrače motivisao da ginu na terenu, da nema „gledanja“ lopte nego se skače na svaku, da se igra agresivna odbrana, pa iz nje traže laki poeni. I uspijevalo mu je. U motivacionim govorima koje je svake godine držao studentima u Podgorici objašnjavao je šta je to „hemija“. Ove sezone, događalo se sve suprotno.

Skupo plaćeni stranci imali su devizu „dobili – izgubili, kaplje plata“. Jedino se po grimasama vidjelo da se Koti Klark žestoko „jede“ što mu ne ide, kao ni timu. Stranci nijesu zapinjali u odbrani. U napadu su igrali daleko ispod renomea i cifara zbog kojih su dovedeni. Nijednom od njih, osim Omiću (koga je javno omalavažao), Džikić nije viknuo, nije ga zadržao da mu bilo šta objasni poslije zamjene, da ukaže na greške ili ga posavjetuje kako da odigra. Zato je bio veoma rigorozan prema crnogorskim igračima! Čak do te mjere da mu je publika, koja ga je obožavala, počela zviždati, pa čak i gađati sitnim predmetima.

Igrači su se definitivno podijelili na domaće, one koji su osvojili titulu prošle sezone, i inostrane. Domaći su se družili, zadržali hemiju. Stranci – svoj posao. Ta je podjela bila toliko vidljiva da su u kontranapadima domaći igrači asistirali samo zemljacima, a strancima tek ako nije bilo drugog rješenja.

Budućnost Voli je tri pobjede u Euroligi ostvarila na krilima odličnog šuta za tri poena. Džikić je obožavao igru sa Erlom Klarkom i četiri niska igrača, u koje ubrajam i Danila Nikolića. ‘Tice na grani su znale da kad im stane šut biće u problemu. Samo nije Džikić. On je uporno branio svoj koncept. Budućnost Voli nije imala akciju za dva poena dok ne dođoše Goga Bitadze i Noris Kol!? U to ne ubrajam solo akcije sa šutevima s poludistance Erla, ili usiljene ulaze bekova.

Džikić je morao da ode i zbog nastupa u javnosti. Fakat je da svi treneri misle da ono što oni znaju i vide, druge ne znaju i ne vide. Fakat je da rezultati pokrivaju te ekscentričnosti. Ali i jedan Žoze Mourinjo, sa dve titule prvaka Evrope s timovima iz dve različite države, ima vijek trajanja, a ne jedan skromni regionalni šampion.

Džikić je pokušavao ubjeđivati javnost da je bolje da „vjerujemo njemu nego našim lažljivim očima“. To što on vidi i zapaža javnost nije „ni vidjela, niti zapazila“. Inatio se s novinarima „da će svi šutirati za tri poena kad su sami na šutu“. Previše su promašivali… Svoju impresiju Euroligom prenio je na igrače, pokušao na medije i publiku. Impresiju Igokeom i Partizanom u Laktašima nije ni na koga.

Upravo zbog te i tolike „impresije“ košarkašima su se prosto vezale ruke u prve tri utakmice Eurolige. To je odredilo dalji tok sezone. Postave koje bi stizale ili preokrenule rezultat mijenjao bi gotovo hokejaški. Alternative su uglavnom prosipale stečeno. Najsvježiji porazi po tom kalupu su od Cibone u Zagrebu i Bajerna u Minhenu.

Ljubav Budućnost Volija i Aleksandra Džikića okončana je. Bolje dobar razvod nego loš brak. Pitanje je da li se s razvodom zakasnilo? Da li je već kasno za ovogodišnju sezonu šampiona ABA lige?    

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar