Souly: Prema očekivanjima
- September 8, 2017
- 0 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Prema očekivanjima Eurobasket ovaj teče put Bosfora u estuariju kojim plovi šesnaest velikih košarkaških nacija, maltene pola Evrope još samo donedavno. Prema očekivanjima, ovaj Eurobasket, i pored svih onih otkaza koji ga strefiše, spada među najbolje u historiji takmičenja. Barem tako vele Gregg Popovich, brojni košarkaški sajtovi sadašnjosti i košarkaške mudrosti izvori, a oni valjda znaju znanje. Prema očekivanjima, iz mora talenta izronile su neke nove zvezde pa tako i početak sage o Lauriju Markanenu, budućem Novickom svjetske košarke, mladiću koji je jednog od domaćina takmičenja, Finsku, uveo u gornji dom evropskog basketa. Prema očekivanjima, Eurobasket tek sad počinje jer ova prva faza sa 24 repke bila je tek marketinški teaser za ono što tek slijedi.
Razigravanje po grupama nije donijelo nekih većih senzacija, mada nije pomoglo svoj četvorici domaćina ove priredbe da se nacrtaju u nokaut fazi Istanbula. Tim Izraela dugo je već u banani, a Rumunji su zadovoljili apetite i samom organizacijom prvenstva. U Istanbulu neće nedostajati niti jedan od favorita, a još uvijek najdojmljivije mi djeluje Španija koja turnirom prolazi ka nož kroz puter. Malo su si sami zagorčali protiv Hrvatske onim vezanim tehničkim greškama pred kraj susreta, ali na kraju su bez turbulencija uplovili u mirnu luku Stambola, čuvajući se za ono najbolje.
Što se balkanske braće tiče, najimpresivnije igra Slovenija koja je također bez poraza. Pod sjajnim kormilarom, Igorom Kokoškovim, ponajveći ex-Yu košarkaš ove decenije, Goran Dragić, igra – kako i sam reče – s veeelikim mudima. On samo tako i zna (ko ne vjeruje nek pogleda ovo – https://www.youtube.com/watch?v=5gtU6QzXKTw), a lepo je vidjeti da je povukao i mladog Dončića. Zajedno tvore ponajbolji bekovski par prvenstva, a na njih su se ugledali i ostali u sastavu, tako da sam ugodno iznenađen partijama Prepeliča, Vidmara, Muriča i ostalih. Randolph jeste pojačanjem, ali tek treba odigrati svoje najbolje minute na prvenstvu. Osmina finala protiv Ukrajine trebala bi (prema očekivanjima) donijeti prolaz dalje, bliže zoni medalja.
Hrvatska je također solidno krenula na šampionatu. Momci znaju da ovise o tandemu Šarić – Bogdanović i tako se i ponašaju. Aco Petrović djeluje mi veoma smireno, godinama ga već nisam vidio tako razložno elokventnog i prijateljski nastrojenog, a još uspješno i taktizira, tako da je na megdan protiv Španjolske izašao bez dvojice dotadašnjih startera (Ukić, Planinić) i na kraju se i nije osjetilo previše. Našom boljkom su eliminacijski susreti, tako da nam je sada svaka tekma finalna. Rusija uopšte nije naivnim protivnikom, ali vjerujem Aci i drugovima da znaju kako na njih.
Srbija je upisala možda i nepotreban poraz protiv Rusije, ali kad vam fali dvije trećine reprezentacije ni to nije neki grijeh. Veći problem vidim u realizaciji i branjenju šuta za 3 poena. Kad lider ekipe, kojem je dalekometni šut forte, gađa trojku potpuno raštimanih 29% u dosadašnjem dijelu šampionata (a malo ko priča o tome), znači da bi moglo i bolje. Možda se Bogdan čuva za one krupnije ribe. Veći problem je što dobra polovina tima uopšte nisu igrači reprezentativnog kalibra, što Teodosićev ofenzivni genij ne može da se zamijeni radnički orijentiranim pregaocima i što su srpski centri gadno limitirani sidraši, da ne kažem i pomalo drveni. Mađari u osmini finala ipak ne bi trebalo da su neki veći problem, tako da je Srbija gotovo ispunila visoka očekivanja raje. Niti medalja ne izgleda nemoguće.
Najslabije djeluje Crna Gora. Još od onih nerealnih -40 protiv Španaca. Ipak, nekako su prošli dalje, ne toliko zbog svog kvaliteta, koliko zbog povelikog broja učesnika natjecanja. Njihova najveća zvijezda, Nikola Vučević, ne igra zasad na najvišem nivou, ali čini se da podiže svoju igru kako turnir odmiče. Selektor Tanjević je s repkom Crne Gore dosegao istorijski upis – nikad još nisu prošli u Top 16 starog kontinenta, tako da već i ovo predstavlja razlog za nacionalni praznik. U osmini finala čeka nezgodna Letonija koja, zajedno s najvećom zvezdom, Porcingisom, diže formu kako takmičenje odmiče. Ne mislim da su nepobjedivi, ali mnogo su nezgodni sa svojim trči i pucaj stilom. Stari lisac poput Boše valjda ih je dobro secirao, tako da Crnoj Gori dajem 45% šanse za prolaz…
Kvalitet košarke na ovom Eurobasketu možda nije na nivou nekih prijašnjih izdanja takmičenja, ali ne žalim se previše. Koga nema, bez njega se mora, a šansu za predstavljanje dobili su neki novi znalci. Lipa je priča da su sva četiri predstavnika ex-Yu škole prošla u eliminacijsku fazu, svi s realnim šansama za prolaz dalje. Ako bi se tako što desilo (a još nikad nije) i svi prošli u četvrt-završnicu, odmah bi stradala jedna postarija butelja vina iz ostave. A ako se ne desi – moraće ta buteljica da odstoji još barem četiri godinice. Takva joj je sudba košarkaška, iskusniji enolozi bi dodali – prema očekivanjima…