Početna EVROPSKO PRVENSTVO 2015. MUŠKARCISale i Saša ponovo zajedno

Sale i Saša ponovo zajedno

od Vladimir Stanković
8 pregleda

 

Najzad mali predah za šetnju po gradu. A i vreme se smilovalo, prilično dosadni vetar nije ništa u poređenju sa kišom koja je u nedelju padala gotovo ceo dan a u ponedeljak pretila pre podne dok se nebo nije „okapalo“ i pojavilo plavetnilo. Lil nije mali, grad ima oko 230.000 stanovnika i super-pametni metro koji ide sam, bez vozača, ali centar, sa par lepih trgova koji više podsećaju na flandrijski deo Belgije nego na francuske trgove, pruža šansu da sretneš dosta poznatih. Prvo sam u jednom kafiću naleteo na Mihu Žibrata, komentatora slovenačke državne TV, i njegovog višegodišnjeg stručnog konsultanta Romana Horvata, bivšeg igrača Olimpije i slovenačke reprezentacije. Za razliku od njihove ekipe, oni ne idu kući:

– Prenosimo ukupno 35 utakmica, ima puno posla-kaže Žibrat.

Pitam šta su pričali o Srbiji:

– Samo u superlativima. Odličan tim, odlično vođen, oseća se dobra hemija u timu, uvek ima rešenja za svaki problem u igri. Raduljica je imao recital protiv Finske ali kad je izašao, momci složiše 4 uzastopne trojke. Verujem da će Srbija u finale – reče Horvat.

Rastadosmo se uz ono “iz njegovih usta u nadležne uši“. Na trgu ispred gradske opere videh, malo s leđa, jednog „turistu“ koji svojim telefonom „škljoca“ lepo zdanje. Učini mi se poznat. On je, ili nije on ? Ma jeste, Predrag-Saša Danilović.

U kratkom razgovoru saznajem da je bio u Milanu na lokalnom gradskom fudbalskom derbiju, pa produžio do Lila da u finišu bodri naše. Pitam ga za utiske:

-Momci igraju super, nemam šta drugo da kažem. Samo neka nastave tako.

Sad mi je lakše, Sale i Saša ponovo zajedno. Kao 1992. u Istambulu, 1995. u Atini, 1997. u Barseloni…Dobro, Saša će biti samo navijač, ali ako dođe do hotela u kome je naša reprezentacija, poruka će biti: Gde ja stadoh, vi produžite. A stao je sa kod 4 zlata i jedne bronze, one „natovske“ 1999. nedaleko od Lila, u Parizu.

Ako u Lil još stigne Novak Đoković, Saletovi momci igraće pred malim pokretnim sportskim muzejom Srbije. Nisam video naše igrače, ali čujem da su neki na trening stigli sa podočnjacima. Gledali Noleta, naravno. On je svoje obavio, njih čekaju još tri koraka mada bi mnogi bili zadovoljni i sa dva uspešna jer bi to značilo odlazak u Rio, ali znam jednog koji će se „pobiti“ i za zlato, ako bude šanse. Sale Đorđević. Što je najlepše, on ume taj svoj optimizam s razlogom da prenese na igrače, ume da ih motiviše, spremi, ohrabri kad naiđu krizni trenuci.

Ponovo sam pogledao pojedinačnu statistiku i video da, osim trećeg Teodosića u asistencijama, nemamo igrače među vliderima u bilo kojoj katgegoriji. Ali, prvi smo, kao tim, u procentu ukupnog šuta, u asistencijama, drugi u efikasnosti po meču sa samo 0,2 poena iza Španaca, četvrti u skoku, među poslednjima u izgubljenim loptama… Drugim rečima, naš lider je – tim. OK, jednom iskoči Bjelica, drugi put Teo, pa Raduljica, Erceg (lično, od njega očekujem još više u narednim mečevima), još čekamo šutersku eksploziju Bogdana, Marković je suvo zlato, Nedović je doneo agresivnost, brzinu i šut, Kalina je igrač na koga se uvek možemo pouzdati, Milosavljević i Simonović konkurišu za „Oskara za epizodu“, Kuzmić nagoveštava velike mogućnosti, Milutinov čeka šansu, gleda i uči. On će biti centar državnog tima narednih 10 godina. Svi nam priznaju – imamo tim. A imamo i selektora koji oseća igru i uvek vuče prave poteze.

Imamo još dan odmora do meča sa Česima. Ako su Finci bili naše prvo finale, Česi su drugo, posle će nas čekati Italijani (verovatnije) ili Litvanci (provukli se protiv Gruzijaca) i na,kraju, bar se nadam, Francuzi, Španci ili Grci. Neka se oni međusobno dogovore. Mi ne biramo.

 

Foto: privatna arhiva

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar