Početna BLOG: SOULYSouly: U potrazi za Obradom Šarančićem

Souly: U potrazi za Obradom Šarančićem

od Duško Miletković Souly
78 pregleda

Stavio sam novi fergazer svom „tristaću“. Dupli webber braćo i sestre, osamdeset i kusurče konjičke sile, tako da sad postižem i maximalnu dopuštenu brzinu razvijenih hrvatskih autocesta. Punih 130 km/h (iako na spidometru piše 140). Pičim ka vitar, vjerovali vi ili ne.

Čak samilosti nađem i za (danas sve rjeđe) autostopere, te nerijetko povezem ine duše (ako se uopće usude u limuzinicu jer ona nije za šušu svaku), ili prosto samo sjećanja trošna šlepam od tačke A do točke B, pa makar i ona koja samo s košarkaštvom veze imaju.

Neki dan, na autoputu Zagreb-Split, tamo okolo Plitvica, dok kruzah lagano, na kvarat gasa, na um pade mi (ili mome prometalu koje memoriju slona ima) potpuno čudna misao. Naime, nerviram se mnogo kao turistički radnik na mom malom otoku u ovo pandemično vrime – porezi, troškovi i prirezi – a Talijana ima, tj. nema koliko bi htjeli, iako je post-sezona – e pa kako li je tek onim turističkim radnicima na kopnu? – prostruji mi sinapsama.

Piknu me tad iznebuha, usred uzbrdičnog (moj tristać težačku dušu ima) preticanja trulog mercedesa E klase, 280 oznake, godišta kasnih devedesetih – pa šta ima danas s kolegom turističkog usmjerenja (znam da mu je to preokupacija više no sopstvena nacija), košarkaškog štofa, legendarne jugo-karijere, iz vrnjačkog kraja, tamo sa planine Goč, one vrleti koja prostire svoje prirodne ljepote i obilje vodnih tokova svima na dar?

Im’o sam njegov telefonski broj, ali nekako mi se zagubio u ovom vremenu nove realnosti, a kad upisah njegovo ime na gugl, izbaci mi automat samo nevjerojatno neproverene podatke koji tiču se nekih tamo malverzacija u otužnim parohijama prekodrinskim.

Nije to onaj Šarančić kojeg se ti sjećaš – govori mi neispavano tkivo – nije to onaj rmpalija od preko dva visine i pola metra mokrog graba težine, što natrpao je svakog domaćeg igraleca kojeg sam gled’o; nije to ono omanje šaranče iz rijetkih subotnjih TV avantura, nešto češće radijsko-amaterskih noći, dok pravio je gadnog zijana tamo ispod obruča bez dna u jednoj zemlji seljaka.

Nije to onaj lik, prisutan još na osnivačkoj skupštini KK Goč iz Vrnjačke Banje, hotel „Slatina“, godište ’69; a nije ni onaj šta je potom pristupio Borcu iz Čačka, služeći pod Radmilom i ostalim majstorima udarca cile sedamdesete, da bi iduću dekadu proveo blisko samom Panteonu Yu-košarkaštva, nemilosrdno puneći podobne u drugoj polovini karijere.

Nije to onaj Obrad Šarančić koji je za svog košarkaškog mandata u Čačku bio bitke sa Ćosićem, Jelovcem, Jerkovom, Radovanovićem, da bi u poznijem dijelu karijere igrao protiv Divca, Vrankovića, Rađe… I sve ih frustrirao…

A nije ni onaj što je svoje basketaške sposobnosti nosio u Tursku i Španjolsku, bijući bitke sa samim Bogom Sabonisom, uz čuvene suigrače Georgea Gervina, četir’ puta najboljeg NBA strelca, i još čuvenijeg, friško pokojnog zen-mastera Yu-košarkaštva, Bobana Petrovića (8 puta MVP košarkaškog kula u Jugovića).

Nije to ono šaranče što u jednoj od najvećih sezona košarkaške Juge (’89) ikad, sa punih 35 godinica na listu krsnom, u samoj špici boja Divca, Rađe i Stojka za tantijeme najviše, bješe najefikasnijim centrom prvenstva (24.2 ppg) i trećim strelcem slavno propalog, iza Mlađana i Palje.

Nije to ni onaj što u petoj dekadi življenja od košarke se oprostio, mnogo joj dao i relativno sitno se (za današnje pojmove) od iste napapao.

Jednostavno nije. Nije to to, i nije to on – legenda igre pomorančaste lopte – to je neko sasvim jedanaesti i privatizuje bivši kombinat, zadrugu, sponzorušu, žiro račun, potpisuje narudžbu od deset milijardi doza mentalne vakcine za rastuću zajednicu nesposobnih ičega konkretnog. Lik ima samo slično ime… A onih drugih, imena i prezimena istog, života punijeg i košarkaškijeg – niti nema na internet.

Duel Sabonis-Šarančić

Souly je pobrkao braćo i sestre. Javite mu što i šta. Hitno mu javite ‘ko je i đe se nalazi Obrad Šarančić! Minut je do dvanaest jer već nazire se more, Karin pred pogledom puca, odjednom mašina štuca (sreća da je nizbrdica) i – ufff jbtmup… opet mi se upalila lampica za gorivo… Tristać je na nivou ferrarija braćo i sestre. Po potrošnji goriva.

A ništa, idem da natankam pa se javim…

Photo: Twitter

Možda će vas interesovati

2 komentari

Straw December 5, 2021 - 21:59

Alal ti za Obrada i na ovome!

Odgovori
suncokreten January 24, 2022 - 20:33 Odgovori

Ostavite komentar