Početna BLOG: SOULYKo će u filmu igrati Dražena Petrovića?

Ko će u filmu igrati Dražena Petrovića?

od Duško Miletković Souly
20 pregleda

Srca mnogih košarkaških zaljubljenika i zaljubljenica zaigraše nakon vijesti koja se već neko vrijeme provlači kroz medije. Radi se o najavi još jednog, ovaj put igranog filma o najpopularnijem košarkašu Hrvatske i bivše Jugoslavije, Draženu Petroviću.

Film će režirati etablirani član umjetničke dinastije Šerbedžija, Danilo, i siguran sam, kad isti (film) ikad bude dovršen, privući će još mnogo novih štovatelja lika i djela neprežaljenog Amadeusa košarke. U jednu ruku, taj pokušaj jest već u samoj najavi grandioznim pothvatom iako podliježe brojnim zamkama struke poput ponavljanja otrcanih, polutočnih stereotipa ili kurtoaznih, ruka-ruku-mije scena doličnih Holivudu, dok je ponajvećom teškoćom svakako izbor glumca koji će utjeloviti Dražena na platnu. Bilo bi neumjesno, kao što je slučajem u nekim novijim ostvarenjima domaće produkcije, da vidimo kako jedan genij igre jedva barata osnovnim elementima košarkaške vještine.

Da bi bolje razumjeli o kakvom filmu će biti riječ, pogledajmo što kažu glavni autori:

„Pristala sam da kraj filma o Draženu bude vrlo emotivan jer njegov život je bio  melodrama, bez odgađanja ili dodavanja, da bude onakav kakav je njegov život doista i bio. A bio je očito za melodramu, način života, njegov završetak, to mora biti tako“  – kaže Biserka Petrović, majka košarkaškog Amadeusa.

„Još ranije, slovenački menadžer iz Los Anđelesa ponudio nam je da Amerikanci snime igrani film o Draženu. Htjeli su otkupiti od nas pravo na ime i da potom mi kao obitelj više nemamo ništa s tim. Ali nije nam to odgovaralo, htjeli bismo imati udjela u tom filmu, da tu bude emocija, pa smo odbili. Bila je riječ o 100.000 dolara. Ja sam htjela da taj film naprave naši ljudi. I da ne bude dokumentarni nego igrani film. To je neki vrhunac“ – kaže Biserka Petrović.

„Mislav Čavajda bio bi sjajan za ulogu Dražena, no to mora odrediti struka“ – skromno još sugerira Draženova majka.

Zaintrigiran scenarijem Ivana Turkovića Krnjaka, Danilo Šerbedžija snimiće dramu o „fenomenu jednog genija koji dolazi iz Evrope u SAD“ , a u razgovoru za portal „Novosti“ Šerbedžija još kaže:

„Za mene je Dražen ipak najveći ikada, i tu sam subjektivan, naravno, ali za mene je on veći čak i od Majkla Džordana. Bili smo na sastancima s njegovom obitelji i majkom Biserkom, jer ne možeš ići u ovakav projekt a da ti ga obitelj, u ovom slučaju Draženova, ne blagoslovi u neku ruku.“

O problemima u izboru glavnog glumca – „Ne želim u krupnim kadrovima i supertotalu vidjeti da glumac ne zna igrati košarku. Dražen i lopta moraju biti jedno.“

Prosudite sami. Iako, u neku ruku – svi mi odavno u sebi nosimo neki osobni film o Draženu, svi znamo gdje smo se nalazili u trenu njegove pogibije, u tome smo ujedinjeni zauvijek, tako da iznenaditi nečim stvarno originalnim…

Mene lično ne tangira već nebrojeno puta secirani NBA dio karijere Dražena Petrovića, ili stotinu i kusur koševa na nekoj utakmici našeg prvenstva, jer je taj dio javnosti poznatiji. Više me zanima odrastanje, odnos s ocem koji nije nikad bio medijski eksponiran, stvarni uticaj Zorana Slavnića i ostalih igračkih uzora, odnos Dražena i njegove porodice s Vladom Đurovićem, trenerom Šibenke i kasnije ljutim protivnikom, onda rola Mirka Novosela u životu Dražena (i Ace). Na kraju i ona pričica da je neko zdipio neke pare u nekom transferu, nikad sasvim rasvijetljena. Zatim i Draženova ozljeda pred drugu utakmicu finala plej-ofa ’86 u Jazinama, također nerazjašnjena u potpunosti, pa odnos sa suigračima iz Cibone ili kasnije, recimo s Tonijem Kukočem, nakon što mu je Dražen ’90 u Argentini predao žezlo reprezentacije SFRJ u ruke. Ili, prosto, samo ono krajnje naivno i glupo – kako je moguće da Dražen nije nastavio putovanje avionom s ostatkom hrvatske reprezentacije uoči tragedije?

Teško za snimiti, jako teško da bi bilo dobrim filmskim ostvarenjem. Puno lakše da bi u narodu bilo popularnim. Možda sam prezahtjevan i možda bi mi sjelo, makar i promašeno, igrano djelo o Mihovilu Nakiću, ključnom igraču one Draženove Cibone osamdesetih, ali pošto taj film neću gledati nikad (pa ni tad), ostaje mi nada da će svjetlo dana jednom ugledati pristojan filmski uradak o Mocartu svjetske košarke. Film  ne mora biti epskim da bi bilo korektnim, i uz to molim se nevidljivom boga košarkaštva da ne dozvoli da nam usud isporuči još jedan ušminkani i napirlitani leš, sjajne zanatske forme ali bezukusnog, prožvakanog sadržaja što u dijametralnoj suprotnosti je s Draženovom neponovljivom i nadasve kompleksnom pričom.

Premijera će, kažu, 2023.

Photo: Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar