Početna OLIMPIJSKE IGRE 2016.Oda umesto nekrologa

Oda umesto nekrologa

od Vladimir Stanković
10 pregleda

Kad su ono Amerikanci posle 2 minuta poveli sa 9-0 setio sam se anegdote iz Rima koja kaže da “Neca Đuirić još nije bio doskočio posle početnog podbacivanja lopte, a Amerikanci su već vodili 4-0”. Pobojah se katastrofe, počeh da smišljam strategiju teksta koji će priznati superiornost američkih igrača a neće poniziti naše momke. Kako je meč odmicao crne misle su se razilazile a raslo zadovoljstvo zbog oporavka našeg tima, zbog igre “na ti” sa 12 vrhunskih NBA profesionalaca, zbog dve dobijene četvrtine, zbog utiska koji je naš tim ostavio na čitav košarkaški svet. Amerikanci koji su gledali prenos valjda su shvatili iz kakvog je košarkaškog okruženja izrastao Nikola Jokić, zašto je u NBA bio Miroslav Raduljica, zašto Miloš Teodosić može da ode kad hoće, zašto će tamo stići Bogdan Bogdanović…

Ima poraza i poraza. Ako za onima protiv Australije i Francuske imamo za čim da žalimo, posle ovog nema razloga za tugu, ali ima – na pretek – za ponos. Nije stvar samo u rezultatu i promašaju Bogadan Bogdanovića za produžetak. Mi smo, sa izuzetkom početka, igrali ravnopravnu utakmicu, pokazalu duh, ideju, šut, maštu, srce, bogami i mišiće. Naši momci su imali samo dva skoka manje (31-33) ali su bili bolji u šutu za dva (21/35 – 60%) i tri (10/25 – 40%) poena od rivala koji je dvojke šutirao 57,1% a trojke 35%. Imali su Ameri 4 asistencije više, 4 izgubljene lopte manje a tri osvojene više i to je odlučilo. Opet smo im, kao u Madridu u finalu svetskog šampionata, dali preko 90 poena. Tada su nas, ipak, razbili, sada su čupali pobedu i ako bude sreće da se u Riju sretnemo još jednom znaće da protiv sebe imaju više nego ozbiljan tim.

 

Opet smo loše počeli, ali ovog puta moramo imati razumevanje. Hteli ne hteli, naši igrači su se malo “smrzli” pred imenima sa kojima su odmeravali snage. Trebalo im je 7-8 minuta da se oslobode i da počnu da igraju kako znaju i umeju. Bilo je akcija u kojima su Amerikanci bili potpuno nadigrani, izbačeni iz igre, nadmudreni. Majstor Teo je pokazao sav svoj raskošni repertoar, od asistencija do šuta (trojke 4/7). Ne bi me čudilo da iduće godine, kad mu istekne ugovor sa CSKA, ode u NBA jer je i sebi i svima pokazao da zna i može. Samo još da hoće.

Uživao sam i u igri naših cenatara, Jokić je dao 25 poena i uhvatio 6 lopti, Raduljica 18 poena i 2 skoka. Voleo bih da vidim par cenatara koji će Amerima ubaciti 43 poena.

Publika je bila apsolutno na našoj strani i to ne samo zato što se, po tradiciji, navija za slabije. Opredelila se za tim koji je igrao, u dobrom delu meča, lepšu košarku, sa više mašte. Amerikanci su još uvek bolji, njihova prednost je što imaju bar petoricu igrača koji mogu da pogode trojku kad god požele, još uvek su nenadmašni u agresivnoj odbrani i ofanzivnom skoku, ali pokazalo se da i protiv takve igre ima leka.

Đorđević reče da igrači mogu da budu ponosni na svoju igru. Saglasan! To važi i za nas koji smo gledali, ali obaveza igrača je da pobede Kinu kako znaju i umeju, a da se onda u četvrtfinalu “pobiju za medalju” (Sale dixit). Ne verujem da je onima iz druge grupe prijatno. Prvo mesto neće biti premija nego giljotina, ako Srbi budu igrali kao protiv Amerikanaca.

 

*Da ne zaboravimo i devojke, one koje su sa tribina onako zdušno bodrile košarkaše. U meču sa Kinom ostvarile su prvu pobedu (80-72) za Srbiju na olimpijskim igrama i stigle nadomak četvrtfinala. Prva četvrtina bila je odlična, treća – savršena. Prednost se popela na 25 poena posle festivala ofanzivne igre satkane od kontri, šuta, skoka. Na redu je Senegal pa četvrtfinale. Stvari polako dolaze na svoje mesto.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar