Ovo je košarkaški portal, ali počeću rezultatom jedne vaterpolo utalkmice na turniru u Riju: Hrvatska-Francuska 8-9. Nisam gledao pa ne sudim iz prve ruke, ali nemam razloga da ne verujem hrvatskom tisku koji jednoglasno tvrdi da je utakmica namerno izgubljena kako bi se u četvrtfinalu izbegli – Srbi! Čak se prave i ankete da li je to bila dobra odluka. Lep kompliment za naše vaterpoliste kojih se svi plaše čak i kad nisu u vrthunskoj formni, kao (do)sada u Riju. Umesto Hrvata, na „giljotinu“ Srbima sa prvog mesta, koje je trebalo da bude prednost, poslati su Španci, besni do krajnosti na Hrvate.
Iz argentinskog košarkaškog tabora stižu otvorene sumnje da su se Litvanci i (opet) Hrvati „nešto domunđavali“ kako bi Argentinci ostali četvrti i tako u četvrtfinalu išli na Amerikance. Predsednik Argentinske košarkaške konfederacije Federiko Suspieljes napisao je na tviteru da je federacija na čijem je čelu „preduzela sve neophodne korake da spreči eventualne nečasne radnje“. Ne znam šta pod tim podrazumeva, ali znam da će Argentina biti 4. ako pobede i Španija i Hrvatska.
Nas više treba da zanima ko će biti prvi, jer će nam biti rival u četvrtfinalu, ali i tamo je, izgleda, kao u vaterpolu, međusobno muvanje za izbegavanje prvog mesta jer je Srbija kao rival u četvrtfinalu dobar za… izbegavanje.
Dok se Živko Gocić nervira i kaže da u rezultatima nekih utakmica u drugoj grupi nije bilo ni „s“ od sporta, čini mi se da je bolji pristup Andrije Prlainovića. Njega, kaže, ne zanima šta se dešava u drugoj grupi i ko će nam na megdan. Bravo majstore, neka oni misle o vama, umesto vi o njima. To je mentalitet najboljih na svetu!
Nešto slično rekao je i Sale Đorđević posle pobede nad Kinom (94-46). Povodom kalkulacija da mogući rivali guraju jedni druge na nas, samo im je poručio da su „dobrodošli“. Ispravno.
Meč sa Kinom bio je potvrda uspona forme. Sa izuzetkom nekoliko poslednjih minuta kada je na 45 razlike (90-45) došlo do malog i razumljivog opuštanja, što su Kinezi iskoristili da dobiju poslednju deonicu sa 17-16 dok su prethodnu izgubili sa 15-35, sve drugo bilo je odlično. Ozbiljnost, tempo, raznovrsnmost, šut, kontre, odbrana… Poeni su bili lepo raspoređeni (Bogdanović 19, 5/9 trojke), Kalinić 15 plus 5 skokova, 3 skoka i 3 asistencije, Raduljica 11+4, Jokić 7+8… Mene posebno raduje odlični Mačvan: 11 poena, 4 skoka, 3 asistencije. Trebaće nam u tom izdanju za četvrtfinale.
Prvi cilj je ostvaren, Srbija je među 8 najboljih a, evidentno, može i dalje. Ne tvrdim da će tako i biti, ali nadam se, kao i sami igrači. Poslednje dve utakmice pokazale su šta se dobija kad se spoje talenat i ozbiljan pristup. Naši igrači, bar u većini, imaju ono što se ne uči – talenat. Sve drugo može da se stekne treningom, ali duh igre se nosi u sebi i ta bogomdana sklonost ka loptanju u svim sportovima (osim fudbala, mada smo i u njemu nekada bili dobri što će reći da „gen“ postoji ali ga treba probuditi) često pravi razliku i donosi rezultat.
Ako bih mogao da biram rivala u četvrtfinalui izabrao bih Argentinu, ali verujem da bi igrači najviše bili inspirisani da im rival bude Litvanija jer treba vratiti dugove iz Lila sa prošlogodišnjeg polufinala Evropskog prvenstva. Nemam ništa ni protiv Hrvata, ali verujem da oni nisu saglasani sa idejom da za ulazak u polufinale igraju sa Srbima. Hrvatska može biti prva ako pobedi Litvaniju a Španija Argentinu. Može i da ispadne ako izgubi, a Nigerija savlada Brazil. Argentinci su prvi ako pobede Španiju a Hrvatska Litvaniju, Litvanija je prva ako pobedi Hrvatsku. Španija ne može da bude prva nikako, ali može da ispadne (ako izgubi a Brazil pobedi Nigeriju). Ma, neka se dogovore…
*Uzgred, Pau Gasol se probio na treće mesto najboljih strelaca u istoriji olimpijskih igara. Posle po 157 poena u Atini i Pekingu, 153 u Londonu i 78 (do sada) u Riju stigao je do 545 poena, 8 više od Vlamira Markesa (Brazil) koji je do sada bio treći. Na prva dva mesta još dugo će ostati Oskar Šmit (Brazil) sa 1008 i Endru Gejz (Australijaq) sa 789 poena. Obojica su nastupili po pet puta na igrama.
*Da ne zaboravimo devojke. I one su u četvrtfinalu, i ako ispadnu niko neće reći da su podbacile ili razočarale. Australija jeste favorit, jeste druga sila sveta u ženskoj košarci, ali ako su Turska i Japan, kao što reče Marina Maljković, mogle da igraju na jednu loptu možemo, valjda, i mi. Košarkašice nisu rekle poslednju reč mada, objektivno, od sve četiri naše ekipe u četvrtfinalu u tri ekipna sporta imaju najtežeg rivala u četvrtfinalu.
Photo: FIBA