Nije redak slučaj da sin nasledi oca u istom sportu, i naša košarka ima dosta primera, od Jarića, Pavlovića i Rakočevića nekad. do Lukovića danas, ali slučaj španske familije Ernangomez verovatno je jedinstven. Naime, svih 5 članova, dva ženska i tri muška, imaju zapaženo mesto u španskoj košarci. Doduše, najmlađa Andrea sa 17 godina tek treba da dostigne nivo i slavu roditelja i braće, ali ako je do gena – ima sve predispozicije. Vili i Huanćo Ernangomez su u sastavu španske reprezentacije na Eurobasketu, ali o njima se – s obzirom da su u NBA – zna dosta. O njihovim roditeljima verovatno manje.
Giljermo Ernangomez senior (1963) počeo je da igra 1982. u mlađim kategorijama Real Madrida. Sa visinom od 2,03 metra bio je nešto između „trojke“ i „četvorke“. U želji da igra, otišao je u La Korunju, potom u Gvadalaharu, da bi debi u ACB ligi dočekao u sezoni 1987/88. u dresu Estudijantesa. Odigrao je jednu sezonu, na 23 utakmice imao je skroman učinak od 2,6 poena i 2,3 skoka.
Početkom 90-ih godina počeo je da se zabavlja sa Margaritom Ivon Geuer, zvanom „Wony“. Ona je bila tri godine mlađa od njega, rođena je u Sevilji ali njeno poreklo je nemačko. Njen deda po majci, Gustav Dreger, bio je nemački konzul u Sevilji. „Wony“ je počela da igra košarku u rodnom gradu, pokazala talenat i rano ušla prvo u mlađe selekcije a potom i u seniorsku reprezentaciju Španije. Sećam je se, doduše kroz maglu, sa Olimpijskih igara u Barseloni. Sa Španijom je osvojila Evropsko prvenstvo u Peruđi 1993. Ukupno je odigrala 158 utakmica za španski državni tim. Karijeru je završila 1993. u Dorni, koju je tada trenirao Miki Vuković.
U braku dvoje košarkaša prvo se 1994. rodio Vili Ernangomez, a godinu dana kasnije i Huanćo. Vili je, zapravo, po ocu Giljermo a uobičajena španska skraćenica za to ime je Vili. Kćerka Andrea stigla je 2000. Kršni na roditelje (majka je visoka 1,85), Vili i Huanćo su bili predodređeni za košarku. Vili je narastao do 2,10 a Huanćo do 2,06. Vili je počeo 2007. u Las Rosasu, 2009. je postao kadet Real Madrida, naredne sezone bio je junior, u 2012/13 igrao je EBA ligu ali je odigrao i 6 prvih mečeva u ACB i 3 u Evroligi. Za sezonu 2013/14. pozajmljen je Sevilji gde se sprijateljio sa Kristapsom Porzingisom. U Real se vratio 2015. ali je posle samo jedne sezone otišao u NBA, u Njujork. Bio je član španske reprezentacije na EP 2015.
Huanćo je išao istim putem: Las Rosas, kadeti Real Madrida, zatim junior u Mahadaonda pa 2012. Estudijantes. U tri sezone odigrao je 65 utakmica, a bratski duel sa Vilijem u Realu punio je prostor u španskim medijima. U NBA je otišao isto kada i brat, 2016, ali destinacija je bio Denver, tim Nikole Jokića. Bratsko rivalstvo nastavljeno je i u NBA, a njihov prvi susret u legendarnom „Medisonu“ bacio je u trošak španske medije pošto su mnogi poslali specijalne izveštače.
Košarkaška porodica Ernangomez na okupu
Sestra Andrea igra u Estudijantesu ali je već stigla do kadetske reporezentacije. Visoka je na majku, 1,85.
Zanimljivo je da su španski mediji 2015. brujali o zahtevu Vilija i Huanća za dobijanje nemačkog pasoša na koji imaju pravo po poreklu svoje majke. Kasnije se nije pisalo o tome tako da ne znam da li imaju i državljanstvo te zemlje, ali što se košarke tiče njihova reprezentacija je Španija. Familijarni broj dresa je 14, nosili su ga roditelji, takođe i braća dok su bili u Španiji. Sada u reprezentaciji pravo na broj 14 ima stariji Vili, dok je Huanćo okrenuo broj pa nosi 41. Posle dva kola Vili je bio drugi strelac, iza Paua Gasola, sa 13,5 poena i prvi skakač sa 10 uhvaćenih lopti po meču. Huanćov prosek poena bio je 10,0 uz 6,5 skokova.
Ernangomez, košarkaška dinastija.
Photo: Printscreen