Feljton Radmilo Mišović (5): Nezaboravni meč u Milanu
- October 9, 2016
- 0 comments
- Svetislav Marković
- Posted in ISTORIJA
Posle najvećeg uspeha i plasmana u evropsko takmičenje, Borac je prvenstvo 1973/74 dočekao oslabljen. Nastupao je u sastavu: Radmilo Mišović, Slobodan Koprivica, Predrag Katanić, Mirko Drobnjak, Marinko Purić, Predrag Strugarević, Ljubomir Radivojević, Vladimir Kačarević, Radoslav Drašović, Obrad Šarančić-Sajo, Ljubo Dumić i Mićo Vidaković. Trener je bio Slobodan Koprivica.
U Slavonskom Brodu je krajem septembra 1973. organizovan peti „Memorijal Radivoja Koraća“. Borac je pobedio višestrukog šampiona Poljske Vibžeže (94:81), i domaći Oriolik (91:84), a izgubio od Lokomotive (75:94). Mišović je Poljacima ubacio 34, Orioliku 35, a Zagrepčanima 33 koša. Po dve pobede ostvarili su Lokomotiva, Oriolik i Borac. Prvo mesto osvojila je Lokomotiva. Pehar namenjen najboljem strelcu turnira pripao je Radmilu Mišoviću koji je postigao 102 koša, 10 više od najboljeg strelca prethodnog Evropskog prvenstva – Eduarda Jurkijeviča.
Prvi put u istoriji Borac je 1973. nastupio u jednom evropskom takmičenju – Kupu Radivoja Koraća. Žrebom određeno da u prvom kolu igra protiv višestrukog prvaka Italije i Evrope Inoćentija (ranije Simental) iz Milana. Italijane je vodio trener Ćezare Rubini, a igrali su Jelini, Barivijera, Mazini, Brumati, Čerioni, Brosterhaus (Amerikanac koji je sa 205 centimetara igrao beka), Bjanki… Prva utakmica igrana je u Čačku 6. novembra 1973. pred svega 2.000 gledalaca. Iako je Borac vodio gotovo celu utakmicu, pobedili su gosti rezultatom 79:80 (44:31). Po običaju, najefikasniji igrač utakmice bio je Mišović, koji je postigao 36 poena. Kod Italijana najefikasniji su bili Brumati sa 23 i Barivijera sa 20 koševa. I u revanšu Borac je pred 2.500 gledalaca poražen rezultatom 76:96 (36:50). Ponovo je najefikasniji igrač utakmice bio Mišović, koji je opet postigao 36 koševa. Tako je Borčev debi u evropskim takmičenjima završen u prvom kolu.
Pokojni Predrag Katanić, istaknuti košarkaš Borca, mi je pričao:
– Nikada neću zaboraviti utakmicu Kupa Radivoja Koraća u Milanu protiv Inoćentija. Čuveni italijanski tim počeo je u sastavu: Brumati, Jelini, Barivijera, Mazini (svi reprezentativci Italije) i Brosterhaus (Amerikanac). Radmila su čuvala dva reprezentativca. U prvom poluvremenu mu bukvalno ništa nisu mogli. Šutirao je iz igre 13:12!
Na kraju domaćeg prvenstva Borac je zauzeo osmo mesto, sa 12 pobeda na 26 utakmica. Istovetan učinak imao je i devetoplasirani OKK Beograd. Iz lige su ispali Industromontaža i Željezničar iz Sarajeva. U utakmici poslednjeg kola Mišović je košem iz veoma teške pozicije i sa velike daljine (oko središne linije igrališta), dve sekunde pre kraja, presudio Zagrepčanima. Šampion je postao Zadar.
Po peti put je Radmilo Mišović bio najefikasniji košarkaš u prvenstvu Jugoslavije postigavši 821 koš (prosečno 32,8 po utakmici). Zanimljivo je da je, iako je odigrao utakmicu manje, nadmašio drugoplasiranog Plećaša za 122 poena:
- Radmilo Mišović (Borac) 821
- Nikola Plećaš (Lokomotiva) 699
- Vinko Jelovac (Olimpija) 661
- Mirza Delibašić (Bosna) 642
- Krešimir Ćosić (Zadar) 598
- Damir Šolman (Jugoplastika) 581…
Pored toga, bio je i treći izvođač slobodnih bacanja:
- Ratomir Tvrdić (Jugoplastika) 86,4% (103:89)
- Mirko Drobnjak (Borac) 85,0% (60:51)
- Radmilo Mišović (Borac) 84,8% (151:128)
- Nikola Plećaš (Lokomotiva) 77,5% (213:165)…
Posebno je interesantna lista rekorda lige u broju koševa postignutih na jednoj utakmici u prvenstvu 1973/74. godine. Među prvih deset najuspešniji Radmilovi rezultati su na šest mesta:
- Radmilo Mišović (Borac) 52 (protiv Bosne)
- Radmilo Mišović (Borac) 51 (protiv Radničkog FOB)
- Ratomir Tvrdić (Jugoplastika) 48
- Nikola Plećaš (Lokomotiva) 46
- Radmilo Mišović (Borac) 45 (protiv Metalca)
- Radmilo Mišović (Borac) 45 (protiv Rabitničkog)
- Vinko Jelovac (Olimpija) 44
- Radmilo Mišović (Borac) 43 (protiv Olimpije)
- Radmilo Mišović (Borac) 42 (protiv Jugoplastike)
- Vladimir Bocevski (Rabotnički) 41…
Na utakmici 4. kola Borac – Partizan (114:111) najviše koševa postigao je, naravno, Mišović (32), a najefikasniji u Partizanu bio je Dragan Kićanović sa 28 poena (bila je to prva Kićanova utakmica u Partizanovom dresu odigrana u Čačku). Ali, više od toga pamti se da je Radmilo gledaoce podigao na noge sredinom drugog poluvremena kada je fintom dodavanja poslao celu petorku Partizana na jednu stranu, da bi na drugoj asistirao za lagane poene.
Mišović je sa 52 koša briljirao i na utakmici 12. kola Borac – Bosna (111:112), dok je najefikasniji u pobedničkoj ekipi bio Mirza Delibašić sa 33 poena. Kada je odsviran kraj regularnog toka na semaforu je stajalo 97:95 za Bosnu, a na liniji za izvođenje slobodnih bacanja nalazio se Mišović. Nepogrešivo je izveo oba bacanja i rezultat je izjednačen. Produžetak!
Ubedljivo najefikasniji igrač utakmice 14. kola Radnički FOB – Borac (105:95) bio je opet Mišović, koji je opet postigao više od pedeset koševa (51). Poznati sportski novinar Vlastimir Ignjatović je posle ove utakmice napisao: „Duel će se pamtiti po Radmilu Mišoviću, vodećem strelcu prvenstva, koji je na beogradskom parketu zabeležio 51 poen, daleko više nego svi njegovi drugovi u ekipi. Pamtiće se kao kuriozitet, koji mlađe generacije ne pamte u ligaškim mečevima: da jedan košarkaš može sam da nadmudri šampionsku garnituru, da bude ostavljen da pravi haos u odbrani, da domaćina dovede gotovo u mat situaciju u kritičnim trenucima, kada zamalo nije došlo do iznenađenja. Smenjivali su se čuvari nad Mišovićem: prvo Đorđević (32 koša mu je dao Mišović), a zatim Ivković (19), ali je nenadmašni snajper rešetao mrežicu „romantičara“ nemilosrdno precizno i izuzetno lako, jer je bio raspoložen gotovo do maksimuma.“
Verovatno najzanimljivija i najneizvesnija utakmica, ne samo u ovom prvenstvu, bila je protiv Crvene zvezde, odigrana u 20. kolu, 6. marta 1974, u prepunoj čačanskoj hali (prema tvrdnji direktora hale prodato je 5.500 ulaznica). Do kraja utakmice ostalo je svega tri sekunde, Zvezda je vodila sa poenom prednosti, a aut je izvodila ekipa Borca. Kao i nebrojeno puta ranije, loptu je preuzeo Mišović i sjurio se ka protivničkom košu. Možda u poslednjem deliću poslednje sekunde meča uputio je loptu koja je bez problema prošla kroz obruč. Svi su bili u nedoumici da li je šut upućen na vreme. Službena lica (sudije, delegat i predstavnici Borca i Zvezde) povukla su se u kancelariju koju je obezbeđivala grupa milicionera. Gledaoci se čitav sat nisu pomerali sa svojih mesta, iščekujući kome će pripasti pobeda. Tek tada su sudije saopštile da pogodak važi. Tako je velika Zvezda (te godine pobednik Kupa evropskih pobednika kupova), predvođena Acom Nikolićem i Nemanjom Đurićem, sa Simonovićem, Slavnićem i Kapidžićem u sastavu, poklekla u Hali kraj Morave. Mišović je, kao prvi košgeter utakmice, postigao 37 poena, od kojih je poslednji odlučio meč. U “Sportu” je osvanuo veliki naslov „Mišović pobedio Zvezdu“.
U Rijeci je 16. aprila 1974. pred 4.000 gledalaca odigrana utakmica najboljih jugoslovenskih košarkaša podeljenih u dve ekipe: Istok i Zapad. U selekciju Istoka uvršten je najbolji strelac lige. Odbijanje da učestvuje u ovom revijalnom meču Mišović je obrazložio sledećim rečima: „Zbog bolesti moram da otkažem. To je jedan razlog, ali bih sigurno otkazao i da sam zdrav, jer smatram da meni kao igraču od 31 godine ne treba ukazivati poverenje pošto je moje vreme već prošlo. Mislim da su selektori pogrešili što u ove selekcije nisu pozvali Ljubodraga Simonovića, jer je on bolji od mene i svakako mu je mesto u reprezentaciji.“ U Rijeci nisu nastupili ni Duci ni Radmilo.
Ispadanje iz lige
U sezoni 1974/75. Borac je zauzeo deveto mesto u Prvoj ligi, sa 11 pobeda na 26 utakmica. Istovetan učinak imali su i osmoplasirana Lokomotiva i desetoplasirani Radnički FOB. Iz lige su ispali Vojvodina i Istravino. Titulu šampiona odbranila je ekipa Zadra.
Mišović je odigrao 24 utakmice i postigao 711 koševa (prosečno 29,6 poena po utakmici). Zanimljivo je da je najviše koševa postigao na gostujućim terenima: u Rijeci protiv Istravina – 43 i Beogradu protiv OKK Beograda – 40. Na rang-listi najboljih košgetera zauzeo je šesto mesto:
- Nikola Plećaš (Lokomotiva) 863
- Dragi Ivković (Radnički) 762
- Dragan Kićanović (Partizan) 712
- Branko Kovačević (Metalac) 712
- Blagoje Georgijevski (Rabotnički) 712
- Radmilo Mišović (Borac) 711
- Dragan Kapidžić (Crvena zvezda) 696…
Najbolji izvođač slobodnih bacanja bio je Radmilo Mišović sa procentom uspešnosti od 89,0% (154:137). Ekipno, najuspešniji u izvođenju slobodnih bacanja bili su košarkaši Borca (78,26%). Najveću posetu kao domaćin imao je Borac – 3.300 gledalaca po utakmici.
U četvrtfinalu Kupa, Borac je 15. septembra 1974. u Čačku izgubio od Radničkog FOB 89:95. Mišović je i ovoga puta bio najbolji (39 koševa).
Krajem septembra 1975. u Čačku je organizovan veliki turnir povodom 30 godina Borca. Učestvovali su: Crvena zvezda, Bosna, Rabotnički, Fenerbahče (Istanbul), čačanski Železničar i Borac. U ekipi Železničara kao gost je nastupao Dragan Kićanović, jedan od najboljih evropskih košarkaša. Borac je pobedio Rabotničkog sa 96:78 (Mišović – 28 koševa), Fenerbahče sa 133:104, i u finalu Crvenu zvezdu 91:84 (Mišović – 24 koša). Pobednički pehar podigao je kapiten Borca – Mišović.
Jedanaestu uzastopnu prvoligašku sezonu (1975/76) Borac je odigrao u sastavu: Radmilo Mišović, Marinko Purić, Predrag Katanić, Ljubomir Radivojević, Radoslav Drašović, Obrad Šarančić, Mićko Urošević, Dragan Arsić, Predrag Strugarević, Dobrilo Jojić, Zoran Biorac, Miro Stefanović, Mihailo Micić, Radoslav Pavlović i Branislav Bokić. Trener je bio Nikola Mišović.
Posle odigranih 26 kola poslednja tri mesta zauzeli su Borac, Željezničar i Industromontaža, sa po devet pobeda na 26 utakmica. Za određivanje plasmana od 12. do 14. mesta odigran je turnir u Srbobranu. Po prvi put od osnivanja, šampionsku titulu osvojio je Partizan.
Na turniru u Srbobranu Borac imao najslabiju koš-razliku i bio poslednji. U konačnom plasmanu je zauzeo poslednje, 14. mesto. Tako, je posle 11 uzastopnih prvenstava Jugoslavije u kojima je učestvovao, Borac došao u situaciju da ispadne iz Prve savezne lige. Da li su česta Radmilova odsustvovanja zbog povreda bila glavni razlog za to?
Mišović je u ligaškom delu odigrao 9 utakmica i postigao 193 koša (prosečno 21,4 po utakmici). Računajući i kvalifikacioni turnir, Radmilo je odigrao 11 utakmica i postigao 214 koševa. Na listi strelaca zauzeo je 55. mesto. Na vrhu liste strelaca bio je Dragan Kićanović:
- Dragan Kićanović (Partizan) 896 (34,5 po utakmici)
- Dražen Dalipagić (Partizan) 869
- Branko Skroče (Zadar) 781…
Najefikasniji Borčev igrač bio je Dragan Arsić, koji je na listi strelaca zauzeo 12. mesto sa 545 postignutih koševa.
Povratak u elitu
Druga savezna liga se igrala zimi, od oktobra do aprila. U sezoni 1976/77 bila je podeljena u četiri grupe sa po 12 timova. Borac se takmičio u Istočnoj grupi, i ubedljivo osvojio prvo mesto sa samo jednim porazom (u Kraljevu). Za plasman u Prvu saveznu ligu razigravao je sa prvacima zapada (Dalvinom iz Splita), severa (Željezničarom iz Sarajeva) i juga (Kumanovom). Igrana je mini-liga po dvokružnom bod-sistemu. Borac je pobedio na svim utakmicama, osim na poslednjoj, u Splitu i bio prvak mini-lige, dok je drugo mesto osvojio Dalvin. Oni su se plasirali u Prvu saveznu ligu. Posebnu zanimljivost predstavlja činjenica da je Borac u ligaškom delu takmičenja i kvalifikacijama odigrao 28 utakmica i izvojevao 26 pobeda. Na čak 22 utakmice igrači Borca su postigli „stotke“ (više od 100 koševa)!
Mišović je u ligaškom delu takmičenja odigrao samo šest utakmica i postigao 138 koševa (23 po utakmici). Kada se saberu i kvalifikacije, Radmilov bilans je: 12 utakmica i 254 koša (21,2 po utakmici).
U takmičenju za Kup Jugoslavije Borac je došao do polufinala. U osmini finala pobedio je Radnički FOB (89:88), a Mišović nije igrao tu utakmicu. U četvrtfinalu pala je Olimpija. Polufinalnu utakmicu protiv Jugoplastike, odigranu 5. januara 1977. posmatralo je preko 4.000 Čačana. Borac je izgubio sa 69:106 (30:52). Neoporavljeni Mišović je postigao dva poena.
Borac 1977. godine: Slobodan Koprivica, Obrad Šarančić, Mirko Drobnjak, Mićko Urošević, Predrag Katanić, Dobrilo Jojić, Zoran Biorac (stoje); Marinko Purić, Dragan Arsić, Radmilo Mišović, Radoslav Pavlović, Predrag Strugarević, Branislav Bokić (čuče)
Početkom februara 1977. godine u Čačku je gostovao Spartak iz Lenjingrada. Borac je, pojačan Draganom Kićanovićem, pobedio sa 110:97 (58:50). Najefikasniji igrač utakmice bio je Mišović sa 27 koševa. Meč je ostao upamćen po tome što je tandem Mišović – Kićanović priredio vrhunsku košarkašku predstavu.
Udruženje klubova Prve savezne košarkaške lige je 10. jula 1977. dodelilo trofej „Zlatna levica“ Radmilu Mišoviću za njegove izuzetne realizatorske sposobnosti ispoljene u nekoliko košarkaških sezona.
Iste godine, 3. septembra, u Hali kraj Morave igrali su Borac i reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Evropsko prvenstvo. Pobedila je reprezentacija rezultatom 128:118 (69:54), pred 3.000 gledalaca. Mišović je postigao 22 koša.
Prvenstvo 1977/78. je bilo poslednje u kome je u Borčevom dresu nastupio Radmilo Mišović. Borac je tu sezonu odigrao u sledećem sastavu: Radmilo Mišović, Predrag Katanić, Mirko Drobnjak, Marinko Purić, Ljubomir Radivojević, Radoslav Drašović, Obrad Šarančić, Josip Farčić, Mićko Urošević, Dragan Arsić, Zoran Biorac, Slobodan Medojević, Milan Kurćubić i Željko Obradović. Trener je bio Slobodan Koprivica. Čačani su zauzeli deseto mesto, sa 11 pobeda na 26 utakmica. Istovetan učinak imali su i devetoplasirani Metalac i jedanaestoplasirani Kvarner. Iz lige su ispali Rabotnički i Dalvin. Titulu šampiona, po prvi put u svojoj istoriji, osvojila je Bosna (sledeće godine popela se na sam vrh Evrope).
Radmilo Mišović je odigrao 20 utakmica i postigao 354 koša (prosečno 17,7 poena po utakmici). Na listi strelaca zauzeo je 34. mesto. Najbolji košgeter lige bio je Dragan Kićanović (Partizan) sa 894 koša.
Kićanović, Mišović, Purić i Đukić
Poslednje sekunde prvog poluvremena utakmice Borac – Kvarner (110:96) dugo će se pamtiti. Na semaforu je stajalo 54:50, a do kraja su ostale tri sekunde. Čačani su krenuli ispod svog koša i lopta je dobačena do kapitena Mišovića. Usledio je udarac iz samog kruga na sredini terena. Dok je lopta u visokom luku letela, čuo se zvuk sirene. Lopta je kao tane proletela kroz obruč. Bio je to retko lep pogodak.
Utakmica Borac – Crvena zvezda (120:114), odigrana 24. marta 1978, bila je poslednja prvenstvena u kojoj je veliki majstor nosio Borčev dres!
Državna televizija je u leto 1978. organizovala takmičenje u izvođenju slobodnih bacanja pod nazivom „TV koš“. Nadmetanje je realizovano po kup-sistemu, a takmičarski parovi su izvučeni žrebom. Sve je prenošeno na prvom programu u okviru nedeljnog popodneva, tada verovatno najgledanije televizijske emisije u Jugoslaviji. Takmičari su bili u to vreme najbolji košarkaši Jugoslavije, koja je te godine po drugi put postala prvak sveta. Takmičenje se, iz nedelje u nedelju, odvijalo u Palati sportova na Novom Beogradu. U finale su se plasirali Krešimir Ćosić i Radmilo Mišović. Pobednik ovog zanimljivog nadmetanja bio je Radmilo. Šampion je nagrađen kolor televizorom.
Veličanstveni oproštaj
Subote 4. novembra 1978. godine mnogi Čačani se i danas živo sećaju. Ona je u analima čačanskog sporta i srpske košarke zabeležena zlatnim slovima. Tada se, posle više od dve decenije aktivnog igranja, oprostio velemajstor ove igre, velikan jugoslovenske „kraljice igara“. Na najsvečaniji način Čačani i brojni gosti pozdravili su najpopularnijeg stanovnika grada na Moravi i svog najboljeg sportistu svih vremena. Predstavnici Aero-kluba iz Kraljeva u prepodnevnim časovima su padobranom spustili košarkašku loptu, kojom je odigrana oproštajna utakmica, na čačanski Gradski trg. Čitav sat pre utakmice trajao je kulturno-umetnički program koji su pripremili učenici Osnovne škole „Tanasko Rajić“, Gimnazije i KUD „Cer“.
Pre početka utakmice Borac – Bosna, Radmilu su uručeni pokloni društveno-političkih i sportskih organizacija iz Čačka, Kragujevca, Kraljeva, Lučana, Košarkaškog saveza Jugoslavije i Srbije, Udruženja klubova Prve savezne lige, KK Bosna iz Sarajeva i mnogih radnih organizacija čačanskog kraja. Istovremeno, KK Borac je predao zlatnike sa Titovim likom Draganu Kićanoviću, Ratku Radovanoviću i selektoru Aleksandru Nikoliću, članovima reprezentacije koja je u Manili osvojila titulu prvaka sveta bez izgubljene utakmice.
Kao gost u Borčevom dresu nastupio je Dragan Kićanović, jedan od najboljih svetskih košarkaša. U utakmici sa Bosnom, Radmilo je odigrao svojih poslednjih devet minuta. Postigao je šest koševa i rukom dao znak za izmenu. Time je završena jedna izuzetna košarkaška karijera. Kapitensku traku predao je dugogodišnjem saigraču Mirku Drobnjaku, a dres sa brojem 11 Vladimiru Androiću, novajliji iz Železničara. Igrači Borca su na rukama odneli Radmila Mišovića prema svlačionici uz ovacije 4.000 prisutnih srećnika koji su uspeli da uđu u halu. Neko je konstatovao: „Nije bilo oka koje nije zasuzilo, ni ruke koja nije zapljeskala.“
Oproštajna utakmica Radmila Mišovića
Pobedila je Bosna sa 91:83. Za Borac su igrali: Marović (12 koševa), Urošević (12), Kićanović (22), Šarančić (8), Kurćubić (2), Biorac (2), Mišović (6), Androić (2), Tomić (4), Jojić (4) i Drobnjak (8). U ekipi Bosne: Vučević (6), Benaček (12), Bosiočić (15), Izić (15), Radovanović (30), Mutapčić (5), Hadžić (6) i Dervišbegović (2). Bosna je već u aprilu sledeće godine postala prvak Evrope.
***
Reprezentacija
U izjavi za medije Radmilo Mišović je objasnio svoj status u vezi sa reprezentativnom selekcijom:
„Ako neko na svakoj utakmici postiže 30 do 40 poena, to znači da ima dobru ruku i da mu suigrači prepuštaju realizaciju. Ja jesam naučen da mi niko ne prigovara što pucam iz svih pozicija na koš, ali je moja samouverenost posledica poverenja u moju ruku. U reprezentaciji igraju mahom izvrsni pojedinci koji su toliko disciplinovani da se lako uklapaju u kolektivni način igre. To ne znači da ni ja, iako sam više sklon soliranju, ne bih koristio reprezentaciji. Uveren sam da bih bio dobar „dvanaesti“ igrač koji bi saveznom kapitenu izvrsno došao u kritičnim trenucima kad drugim reprezentativcima drhte ruke i kad treba udarcima iz daljine olabaviti protivnikovu odbranu, pa se rezultatski odlepiti. Kada bi u Rankovoj reprezentaciji postojao jedan igrač sličan meni i s takvom ulogom u ekipi, ne bih mu prebacivao što me zaobilazi. Ovako, smatram da sam zapostavljen…“
***
Lazar Lečić-Grk: Leteći rafalni golub
Njegova strast i život bili su košarka i golubovi. S pravom nosi epitet „leteći golub“. Čačak ima svoje sinonime, ima brojnih gradskih znamenitosti, ali on, Radmilo Mišović legenda je grada sa svim što je uradio za svoj Borac i svoj Čačak. Radmilo je prava sportska legenda koja je plenila igrom, šutevima i koševima. Bio je prva lasta u generaciji, bio je pravi kapiten koji je izgarao za svoj dres i klub. Jednostavno, bio je neponovljiva desnica koja je razarala sve protivnike na terenima bivših balkanskih prostora.
Bio sam mu trener i znam dobro kako smo vojevali sa ljutim rivalima na parketu. Lako je bilo napraviti strategiju kako da igramo. Zbrajao sam poene pre svake utakmice, njegovih po tradiciji najmanje 30 poena dodajući još 50 koševa ostalih. Mi imamo „goluba“ i ne manje od 80 poena i sa dobrom odbranom, ako protivnik ne stigne iznad naše računice, znalo se da dobijamo i slavimo.
Nikad nije podbacio, bio je odgovaran za sve rizike koje je preuzimao kada nije išlo. Bio je uistinu nesrećan kada ne ostvari svoju normu iznad 25 poena. Nije podnosio poraze, bio je pravi vojskovođa, pravi general na terenu. Nije previše ako kažem da je bio jedan od retkih klupskih igrača neponovljivih u celoj Evropi. U hali kraj Morave bio je prvi koji je kosio sve kao „topovi sa Navarona“. Pucao je rafalno i njegov prosek bio bi za istoriju evropske košarke da je bilo trojki. Okidao je sa svih strana. Jednostavno, bio je neuhvatljiv i rekao bih da je nepravedno oštećen što nije imao bogatiji reprezentativni staž u selekcijama koje su harale Evropom i svetom.
Mislim da ne grešim ako kažem da je bio previše dobar za reprezentaciju, jer da je bio po volji selektora koji nisu voleli individualce, već su forsirali kolektivni stil igre, on bi bio standardni reprezentativac sa brojem 7. Da je tako bilo, ne bi se pojavila sva ona velika imena naše košarke. Svi oni, jugoslovenski asovi, bili bi u njegovoj senci. Ne znam da li postoji bilo ko u Čačku da je bolje poznavao svaki deo parketa, znao svaki milimetar dvorane u kojoj je ponikao. Znao je odakle i kako da puca i da pogađa. Da su se tada nosili brojevi kao danas, Radmilo bi nosio dres sa brojem 35 jer mu je to bila minimalna norma po utakmici. Pravi majstor, legenda!
Velika je njegova slava. Čačak treba da bude ponosan na svog Radmila Mišovića, jer svi uspesi Borca su vezani za njegovo ime. Bilo je u dvorani kraj Morave slavlja i radosti. Navijači su ga nosili na rukama. S pravom! Znalo se da svake subote njegov nekadašnji trener Aco Stefanović, inače sportski novinar, svoj tekst počinje Radmilom i njegovim koševima. Svaka Borčeva pobeda bila je njegova, bio je drugarčina, narodni čovek koga su svi voleli.
Mišović je godinama bio prva violina Čačka, bio je najbolji u generaciji koju sam ja vodio kada smo izašli na međunarodnu scenu u Kup Radivoja Koraća. Tu smo odmeravali snage za jednim Inoćentijem, italijanskim šampionom.
Mišović je predvodio najslavniju generaciju Borca. Na parketu je predvodio Purića, Drobnjaka, Katanića, Ivanovića, Koprivicu, Kićanovića i ostale, znajući kada kome treba pomoći, dati mu elan za igru, samo da se na kraju slavi.
Čačak i Borac treba da slave Radmila Mišovića, jer je ostavio duboke tragove i bio neponovljivi Čačanin. Ne znam koliko još vode treba Moravom da prođe pa da se takav prirodni talenat ponovo rodi. Ne samo u Čačku, već i u celoj Srbiji.
(Nastaviće se)
Photo: Privatna arhiva