U sjenci Evropskog fudbalskog šampionata, 12 ženskih pretendenata za odlazak u Rio (Kina, Južna Koreja, Novi Zeland, Brazil, Argentina, Venecuela, Nigerija,
Kamerun, Belorusija,Španija, Turska i Francuska) su se okupili u francuskom Nantu i u sedmodnevnom međusobnom nadigravanju pokušali da dođu do vize za Olimpijske igre. Timovi su odavno žrijebom raspoređeni po grupama, u svakoj su se nalazili favoriti koji su očekivali da dobiju kartu i vizu za Rio. Nakon prvih, ne baš interesantnih utakmica, došlo je do onih najvažnijih susreta, jer su se pobjednici četvrtfinalnih mečeva direktno plasirali za olimpijski turnir. Da podsetimo, košarkaška reprezentacija Srbije, kao prvak Evrope, direktno se plasirala na Olimpijske igre.
Košarkašice su u Nantu pokazale najbolji nivo igre upravo u najvažnijim trenucima, a četvrtfinalni parovi su bili: Španija – Južna Koreja, Turska – Kuba, Belorusija – Kina i Francuska – Argentina. Karte za Rio su potvrđene i ovjera viza za olimpijski turnir je završena, pa su Španija, Turska, Kina i Francuska sa osmijehom napustile posljednji veliki francuski grad niz rijeku Loaru. Svi učesnici su uživali u ljepotama ovog Nanta, a naravno da nisu propustili priliku da posjete posljednji veliki dvorac (smješten u centru grada) na ovoj čuvenoj rijeci.
Dodatne kvalifikacije i još dvije utakmice su donijele najviše šanse košarkašicama Belorusije, i one su postale peti učesnik Olimpijskih igara sa ovog turnira.
Zasigurno je da turnir košarkašica u Nantu nije bio medijski propraćen kao što će biti u vrijeme kada se budu igrala tri kvalifikaciona muška turnira u Manili, Torinu i posebno onaj u Beogradu. Turnir u Nantu je bio odlično organizovan, a vrijedni domaćini (Košarkaška federacija Francuske i Comité de Loire-Atlantique) su od ženske košarke napravili pravi spektakl. Već na početku ženskih predolimpijskih kvalifikacija svima je bilo veliko iznenađenje što se u dvorani našlo oko 900 djece. Klinci su napravili odličnu atmosferu i svi su bili srećni što konačno na nekom od ženskih takmičenja na prvim utakmicama nisu igrali pred praznom dvoranom. Generalno, broj gledalaca je bio izuzetan, nijednom u dvorani nije bilo manje od hiljadu posmatrača, a kada bi Selin Dumerk izvela na teren svoje izabranice iz reprezentacije Francuske onda ih je s izuzetnim oduševljenje dočekivalo u
prosjeku po 3.500 navijača. Koliko su napora organizatori pokazali vidi se i po tome da je na, za francuske gledaoce nevažnoj utakmicu Belorusia–Argentina (84-44) oko 2.000 gledalaca posljednju minutu pratilo uz veliki aplauz.
Posljednja utakmica Francuske protiv Argentine bila je posebna (ne zaboravite da je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. ova selekcija trikolorki osvojila srbrnu medalju i ostvarila najveći istorijski uspjeh ženske košarke u zemlji). Dvorana “Trocardière” bila je puna, sa oko 4.200 gledalaca koji su bezrezervno dali podršku svojim miljenicama. Svaki pogodak je pozdravljan je s velikim aplauzima, a naravno pjesma u toku cijelog meča nije izostala (rezultat od 90–53 nije bio uopšte toliko važan, jer su svi samo mislili na odlazak u Rio). Zamislite atmosferu i prelijepu sliku u kojoj košarkašice Francuske na terenu “plešu argentinski tango” uz fantastičnu igru, a puna dvorana skandira i pjeva (onako kao u “Pioniru”) a uz to još 2.000 trobojki stalno leprša u vazduhu.
Koliko Francuzi vole košarku pokazala je i posljednja utakmica na turniru, kada su se za jedinu preostalu olimpijsku kartu borile Južna Koreja i Belorusija (39–56). U dvorani je bilo više od 2.200 gledalaca koji su pozdravljali uspješne poteze igračica iz oba tima, da bi posljednjih minut svi ustali i proveli aplaudirajući. Na taj način su iskazali zadovoljstvo i radost što su prisutvovali odličnom turniru. Korejke su napustile teren plačući, a jedna od najboljih igračica Jisu Park je nastavila je da plače i na konferenciji za novinare, i jedva je stigla od suza da odgovori na pitanja. S druge strane, ekipa Belorusije je pokazala veliku radost, a novinarima se obratila Tatjana Trojina i rekla: “Vi ne možete da shvatite šta ovo znači za Belorusiju, ne kao košarkašku reprezentaciju nego i za kompletnu naciju. Ovo je drugi put da u posljednja tri olimpijska ciklusa košarkašice idu na Olimpijadu, i to nije pošlo za rukom niti jednom drugom kolektivnom sportu u našoj zemlji. Veoma smo srećne što ćemo predstavljati košarku i našu naciju na najvećem sportskom skupu”.
Na toj utakmici sam imao priliku da vidim po prvi put ono o čemu nikada nisam razmišljao. Ispred mene su sjedila dva čovjeka (jedan stariji i jedan mlađi, kasnije sam saznao da se radi o ocu i sinu). Kazaćete – ništa neobično. Da, i ja sam tako pomislio, samo što sam vrlo brzo shvatio da je otac hendikepiran i da nažalost ne može da vidi. Slijepom čovjeku je bilo veliko zadovoljstvo da dođe prvi put na utakmicu ženske reprezentaije, da podrži svojim navijanjem ekipu koju predvodi francuski trener, gospodja Valeri Garnije. Naravno da iz prstojnosti neću kazati njegovo ime, ali ću vam prenijeti riječi njegovog sina, koji mi je rekao kako je otac veliki ljubitelj sporta, i kako su često zajedno na mnogim utakmicama. Taj hrabri i neobični čovjek je uživao u svakom trenutku atrmosfere na utakmici, i na svoj posebni način osjećao sve ono što je bilo u vazduhu, podržavao svoju ekipu i pjevao zajedno sa ostalima. Sin ga je informisao o svim detaljima koji su se dešavali na terenu, a njegova miljenica je jedna od najboljih košarkašica Evrope Sandrin Gruda, koja je i ovaj put igrala izvanredno.
Broj navijača iz drugih zemalja nije bio preveliki, ali su Turci na veoma intezivan način podržali svoju odličnu reprezentaciju. Brojna delegacija zvaničnika uz ministra sporta u turskoj vladi (njih oko 50) je pokazala koliko im znači svaki nastup sportista iz njihove zemlje. Turska se plasirala na Olimpijske igre, a radost je bila podjednaka i na terenu a i među oko 300 navijača reprezentacije prisutnih u nedavno otvorenoj dvorani.
Turnir je bio odlično organizovan, što nije nikakvo posebno čudo jer Francuska košarkaška federacija ima izvanredne kadrove, ali i veliku želju da se u košarkaškom svijetu stalno prezentira na najbolji način. Broj volontera je bio izuzetan, njih 260 je bilo svima na usluzi, a kada su košarašice Francuske završile proslavu na terenu uz podršku sa tribina svuda se orilo “Idemo u Rio”. Tada su svi oni koji su pomagali u organizaciji zauzeli mjesto na centralnoj tribini i aplauzima su pozivali košarkašice da ponovo dođu među njih. Pjesma nije prestala dok kompletna ekipa “trikolorki” nije ponovo izašla na parket. Slika je postala još upećatljivija jer su svi zajedno pjevali južnoameričke melodije i plesali omiljene plesove, gdje je brazilska samba zauzimala posebno mjesto. Za jedne je to bio izraz zahvalnosti i iskazivanja najboljih želja da se u Riju ponovi uspjeh iz Londona, a za druge je to bila prilika sa se ostvari dio pripremnog programa, makar su košarkašice na kraju i plesom pokazale šta im je namjera da rade za dva mjeseca.
Što se tiče kvaliteta prikazane košarke na ovom turniru, odmah je bilo jasno da će se evropske selekcije plasirati na Igre, i da će zajedno sa Srbijom da budu kandidati za najviši plasman u Riju. Španija, Turska i Francuska su igrale veoma dopadljivu i efikasnu košarku, pa niti jednog trenutka nije bilo dileme da će se ponovo susretati u borbi za olimpijske medalje. Četiri reprezentacije sa našeg kontinenta, predvođene šampionom Evrope selekcijom Srbije (teško je povjerovati da će vremešna Belorusija moći da bude sličnog nivoa) će da budu veoma snažne i zajedno sa Australijom i Kanadom će se boriti za dvije medalje (realna pretpostavka je da će košarkašice SAD ponovo da budu neprikosnovene).
Bez obzira na superiornost ekipe SAD na svim posljednjim šampionatima, trener američke reprezentacije reprezentacije Đino Orijema (poznati trener košarkašica sa Univerziteta Konektikat) je došao u Nant kako bi gledao sve buduće protivnike.
Interesantno je bilo da su sve ekipe došle veoma ambiciozno na ovaj turnir. Svi timovi su igrali ravnopravno u toku prvih 10–15 minuta, a onda nakon toga je razlika u kvalitetu dolazila do izražaja. Posebno iznenađenje su bile košarkašice Novog Zelanda (iako su izgubile dvije utakmice) koje su fizički veoma dominantne, a za koju godinu, kada sakupe dovoljno međunarodnog iskustva, će da budu opasan konkurent ostalima. Nigerija je ostvarila prvu pobjedu na ovakvim turnirima i nakon završetka utakmice sa Korejom veliki uspjeh su slavili kao da su se kvalifikovale za Rio.
Za one najbolje selekcije ovo takmičenje (koje kalendarski nije odgovaralo nikome) je bilo kao prvi uvodni trening za nastupe u avgustu, kada će početi Olimpijada (5–21. avgust). Odmah je bilo jasno da će Španija, Turska i Francuska lagano da ostvare plasman na Olimpijske igre, a sve utakmice su pobjeđivale na dominantan način sa po 20 i više poena razlike.
Kina nije počela brilijantno. Najprije treba reći da su Kineskinje došle u Evropu mnogo ranije, i da su pred sam početak ovih kvalifikacija igrale trening utakmice na turniru u Mondevilu, u Francuskoj, zajedno sa Australijom, Kanadom i Francuskom. U takmičenju u grupi D, Kina je izgubila protiv Španije (čak 34 razlike), ali su zaigrale najbolje kada je bilo najpotrebnije. U utakmici protiv Belorusije su na najbolji način predstavljale najmnogobrojniju košarkašku naciju na svijetu. Ako niste znali, onda povjerujte da u ovoj ogromnoj zemlji košarku igra oko 300 miliona ljudi (registrovanih ili onih igrača koji vole košarkašku igru i
upražnjavaju je u slobodnom vremenu – ovu procjenu sam dobio u razgovoru sa predstavnicima kineske Košarkaške federacije).
Ovaj Turnir je bio interesantan i kada su sudije u pitanju. Po prvi put je broj ženskih i muških djelilaca košarkaške pravde bio podjednak (po 7 FIBA ženskih i muških sudija). Ako se tome dodaju i dva supervizora suđenja, dvije bivše odlične “sudinice” sa raznih olimpijskih igara i šampionata svijeta (Francuskinja Šatal Žilijen i Kanađanka Nadin Krouli) i 90% ženskih pomoćnih sudija, onda je bilo vidljivo da su koraci FIBA na podizanju kvaliteta i popularnosti ženske košarke prilično uznapredovali. Kvalitet suđenja na ovom turniru je bio izuzetan, bez i jednog ozbiljnog prigovora, a među sudijama se i ovaj put posebno istakla i još jednom potvrdila da je jedan od najboljih ženskih sudija u svijetu, renomirana Novosanđanka Jasmina Tatić – Juras.
Turnir je imao svoju neobičnost izvan košarkaškog terena. Kao nastavak sponzorskog ugovora između FIBA i kineske kompanije BG, organizator je dobio po 700 boca crvenog i bijelog vina (Harvest) proizvedenog u Kini, i oko 1.000 litara kineskog piva (Yanjing Béer). Organizatori su nerado morali da ispoštuju obaveze nametnute od strane krovne organizacije, pa su se prosječna vina servirala u VIP prostoru. Svi su ovu neobičnu činjenicu prihvatili najprije sa iznenađenjem, a onda i sa brojnim šalama, jer je zaista bilo neobično da u zemlji najboljih vina serviraju osrednja kineska, kvalitetom daleko ispod nivoa francuskih. Zato su organizatori pripremili desetak boca šampanjca u svlačionicama onih koji su se plasirali za Rio, što je bilo izuzetno iznenađenje jer su košarkašice ulazeći u svlačionice imale priliku da uveličaju radost i proslave najvažnije putovanje u ovoj godini uz poznati francuski penušac.
Naravno. prisutni su bili i važni ljudi sa naših prostora, kao nekadašnji kapiten Crvene zvezde Predrag Bogosavljev (sada direktor takmičenja u FIBA), koji je
rukovodio izvlačenjem brojeva i grupa za timove koji su se kvalifikovali nakon ženskog preolimpijskog kvalifikacionog turnira u Nantu. Žrijeb je odlučio da na Olimpijskom turniru u Brazilu igraju
Grupa A:
Francuska, Japan, Brazil, Australija, Belorusija, Turska;
Grupa B:
Kanada, Španija, SAD, Senegal, Srbija, Kina.
Photo: FIBA